Kad bolje razmislimo, gotovo sve oko nas u ovoj stvarnosti, od politike, preko medija i društvenih mreža, do estrade pa i međuljudskih odnosa, pretvorilo se u nekakav reality show, bez obzira na to je li nam prva asocijacija Farma, Zadruga ili nešto drugo, i bez obzira gledamo li Ameriku, Europu, Bliski istok ili nas samo zanima situacija u našem dvorištu.
Javna pozornica pretvorila se u svojevrsni “crni stol” iz reality showa iza kojeg se kontrolirano relativiziraju najvažnije teme naših života, ali i moralne vrijednosti na kojima je izgrađena ova civilizacija. Seksualni diskurs nije tu slučajno, bilo da se radi o psovanju, “slobodi govora o seksu” ili o prikazivanju seksa: onog trenutka kada je seks postao politika, politika je postala bezgranično polje seksa. Očito i vrlo tendenciozno mijenjanje tema i vokabulara u javnom diskursu nije samo stvar “šoka” koji ovu stvarnost čini “zabavnijom” i koja generira veću gledanost, gledanost i više “klikova”, već ima za cilj relativizirati sve granice koje poznajemo. Subliminalne poruke u stilu “svi smo mi pomalo pornografski”, ili “novac sve briše”, ili “ništa više nije sramotno”, same izviru iz fenomena novih zvijezda društvenih mreža koje bez pardona nude svoje seksualne usluge i hvale se ubranim novcem, ali i iz nepregledne ponude reality showova i svjetskih zvijezda koje ostaju u javnosti s vlastitim seksualnim “opsesijama”. Da ne spominjemo priču o Epsteinovim pismima, koja su svijet politike i novca svela na seks.
Slavna glumica Gwyneth Paltrow, koja je svojedobno “osvojila svijet” prodajom svijeće s mirisom vlastitog spolnog organanedavno je besramno uspoređivala tko je bolji ljubavnik, a tko bolji tehničar – Brad Pitt ili Ben Affleck, a između nje i naših aktualnih reality tema, koje, kako bi se “više nego zabavile”, prenose domaći mediji, u biti nema nikakve razlike.
U međuvremenu, djevojčice (ali sve više i dječaci) diljem svijeta sanjaju o tome da postanu “tijelo”. Možemo to nazvati Playboy kulture, Kardashianovog sindroma ili lifestyle koncepta Dubaija, tek je veza spolnog organa i javne scene danas postala norma koja više nikoga ne šokira. U tom svjetlu možemo gledati i na promjenu vrijednosti koja nam se servira – nema koristi, ako donosi novac.
U konačnici, riječ je o vrlo političkoj i vrlo mračnoj poruci – ljudski život je bezvrijedan i besmislen – ružan, prljav, zao, sveden na svoje međunožje i ne zaslužuje bolje.
Slavni Marshall McLuhan je napisao: “Pornografija i nasilje su nusprodukti društava u kojima je privatni identitet uništen naglom promjenom okoline.”
Drugim riječima, pornografski diskurs stvarnosti je politički projekt.
