Policija izmislila prekršaj 22 dana poslije
Pred Općinskim sudom u Tuzli vodi se postupak koji bi mogao prerasti u jednu od najozbiljnijih afera u vezi sa postupanjem policijskih službenika prema novinarima u Bosni i Hercegovini, kao i političke podrške policijskoj represiji.
Šta kada se dokaže da određeni policajci pišu prekršajne kazne a da se prekršaj uopće nije dogodio! Da pojednostavimo: Policajac izmisli da si počinio prekršaj, kako bi ti naudio, pa se ti pravdaj pred sudom.
Slučaj je tim dramatičniji što je policajac izmislio kaznu prekršaja za novinara koji je radio svoj posao – fotografirao mjesto saobraćajne nesreće u kojem je učestvovalo i biciklo, a kako bi se građani pravovremeno upozorili na probleme u saobraćaju. A kakva je za to kazna za novinara? Policajac izmislio da je novinar prelazio pješački na crvenom semaforskom svjetlu, i to na raskrsnici gdje je policajac regulisao saobraćaj (gdje se postupa po uputama policajca a ne po semaforu). Nije dovoljna ta kazna nego je pridodato i da je ometao policijskog službenika u vršenju službene radnje jer je policajac sam sebe smetao dok je maltretirao novinara sa urednom službenom legitimacijom okačenom na odjeći što je fotografisao mjesto saobraćajne nezgode.
Policajac uopće nije rekao novinaru da je napravio prekršaj, i ništa se ne bi ni dogodilo, da policajac nije pogledao u akreditaciju medija za koji radi ovaj novinar, pa je tek naknadno, 22 dana poslije, odlučio da izmisli prekršaj. Isti novinar je desetak dana prije prijavio Unutarnjoj kontroli policajca iz iste Policijske stanice za nasilno i neprofesionalno ponašanje, a onda je ovaj iskoristio da se sveti – pa izmislio prekršaj.
Kada je novinar dobio na kućnu adresu prekršajni nalog i da plati kaznu, za nešto što nije učinio, i što je izmišljeno, odlučio je da traži zaštitu od Suda – i sudski postupak je u toku.
U danima koji dolaze ova afera će izaći u javnost, sa zapisnikom sa suđenja i svim dokazima, posebno sa očitim kontradiktornostima u iskazu dva policajca gdje je evidentno lažno svjedočenje, jednog ili obojice, to će se tek utvrđivati u krivičnom postupku – jer saznajemo da je u toku izrada krivične prijave protiv više lica za udruživanje u izvršenju krivičnog djela.
Iz MUP-a ne spore da je riječ o novinaru, to je potvrđeno i u sudskom postupku, a i fotografije sa predmetne saobraćajne nesreće objavljene su na više portala.
Mirnes Ajanović je advokat ovog novinara, a javnosti je poznato da je prethodno često branio i novinare u sudskim postupcima.
Prekršajni nalog napisan tek 22 dana nakon događaja
Nesporno je da je predmetni novinar bio na mjestu saobraćajne nezgode obavljajući svoj novinarski posao, i to sa tek navršenih 20 godina, ne novinarskog rada nego života – faktički se radi o mlađem punoljetniku.
To ne spori ni MUP Tuzlanskog kantona.
Fotografije koje je napravio objavljene su na više portala.
Također nije sporno da mu policijski službenik na licu mjesta nije uručio prekršajni nalog. Tek nakon proteka 22 dana sačinjen je prekršajni nalog kojim se novinar tereti da je prešao pješački prelaz na crvenom svjetlu i ometao policijskog službenika. Kako će odgovoriti i na okolnost da je član 228. stav (1) Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH propisano da je službena osoba koja sazna za krivično djelo dužna – bez odlaganja – obavijestiti nadležni organ, a ova dotična to nije uradila.
Upravo ta hronologija predstavlja jedno od ključnih pitanja o kojem će Sud dati svoj odgovor.
Sudski postupak otvorio ozbiljna pitanja
Tokom glavnog pretresa saslušana su dva policijska službenika.
Prema navodima odbrane, iskazi policijskih službenika sadrže niz međusobnih razlika i kontradiktornosti koje će biti predmet sudske ocjene.
Četverosatnim ispitivanjem dvojice policajaca advokat Mirnes Ajanović doveo ih je do situacije da su nesvjesno priznali šta su uradili. A onda je policajka koja je službeno lice za pravne poslove MUP-a TK kojeg zastupa u sudskim postupcima po prekršajima, izvjesna Amila Šećerbegović, odlučila da izmisli prijetnju, kako bi MUP TK spasila od još jedne sramote, jer je završna riječ predviđena za 20.7.2026. godine. Kada se i ovo dokaže, da policajka ovo izmišlja, a dokazaće se, kako bi se, moguće, vršio pritisak na Sud, biće to dodatna sramota na ovaj slučaj, u koji će se uključiti i međunarodne organizacije za zaštitu slobode djelovanja novinara, a posebno jer se radi o nedozvoljenoj upotrebi policijskih ovlasti protiv novinara koji imaju pravo vršiti javni nadzor nad radom policije.
Upravo zbog toga završna riječ zakazana za 20. juli 2026. godine ima poseban značaj.
Sud će odlučiti na osnovu dokaza.
Ne na osnovu medijskih objava.
Ne na osnovu političkih saopštenja.
Zašto je službena zabilješka nastala tek poslije više sedmica?
Posebna pitanja izaziva i službena zabilješka policijske službenice Amile Šećerbegović.
Prema sadržaju same zabilješke, navodni događaji odnose se na:
-
- juni 2026. godine,
- juli 2026. godine.
Međutim, službena zabilješka sačinjena je tek 16. jula 2026. godine.
To znači:
- približno 23 dana nakon prvog navodnog događaja;
- sedam dana nakon drugog navodnog događaja;
- svega nekoliko dana prije nastavka suđenja na kojem je ista policijska službenica trebala iznijeti završnu riječ u ime MUP-a Tuzlanskog kantona.
Dakle, tri sedmice a poslije prvog sudskog ročišta, a četiri dana prije nastavka suđenja gdje je obavezna iznijeti završnu riječ, policajki Šećerbegović je naumpalo da joj je advokat Ajanović „prijetio“ – a što bi joj prijetio? – pa je o tome, dakle, danima poslije – 23 dana, napravila službenu zabilješku, a ta zabilješka je „dobila noge“ i preko jedne „nezavisne novinarke“ koja se sa preko 50 objava pojavljuje kao portparol tuzlanske SDA, „spontano“ dospjela u medije.
To su objektivne činjenice koje otvaraju legitimna pitanja o razlozima ovakve hronologije.
Na ta pitanja javnost ima pravo dobiti odgovor.
Kako je službena zabilješka završila u medijima?
Jednako ozbiljno pitanje odnosi se na način na koji je interna službena dokumentacija dospjela u medije.
Ko je dostavio službenu zabilješku?
Po čijem odobrenju?
Da li je pokrenut interni postupak radi utvrđivanja eventualnog neovlaštenog dostavljanja službene dokumentacije?
Ako nije, zašto nije?
Odgovori na ova pitanja važni su ne samo zbog ovog predmeta nego i zbog povjerenja građana u zakonit rad institucija.
MUP TK bi sada morao sprovesti istragu – a kojim kanalima službena zabilješka završava u medijima? – jer je očigledan cilj: da se vrši pritisak na Sud i da se policajaci koji su izmišljali prekršajni nalog, u ime političke odmazde, spasu od sramote i odgovornosti.
Prije presude Suda brane policajce koji izmišljaju prekršaje
Suđenje još nije završeno.
Sud još nije donio odluku.
Ali pojedini političari već jesu.
Prije nego što je Sud iznio svoj stav, prije nego što je javnost vidjela zapisnik sa glavnog pretresa i prije nego što su objavljeni svi dokazi, pojedinci su odlučili stati na jednu stranu i javno osuditi drugu.
Upravo zato ovaj slučaj više nije samo pitanje jednog prekršajnog postupka.
Postao je pitanje slobode novinarskog rada, prava na advokatsku odbranu i pravično suđenje ali i političkih pritisaka koji se pokušavaju izvršiti prije nego što Sud kaže posljednju riječ.
Vijećnica „Naše stranke“ presudila prije Suda
Na scenu tada, ničim izazvana, stupa vijećnica „Naše stranke“ u Gradskom vijeću Tuzla Dragana Gargo, koja kompletnu izmišljotinu koristi kako bi napakostila Mirnesu Ajanoviću jer je argumentovano raskrinkava na sjednica Vijeća, a njena objava biva dijeljena među SDA-ovcima, kao „dokaz“ da je i „Naša stranka“ stala uz policajku i njenu izmišljotinu.
Prije bilo kakve sudske odluke Gargo, pruža javnu podršku policijskoj službenici riječima: „Podrška za inspektorku Amilu Šećerbegović. Dušo draga, ovo društvo je žedno mladih ljudi poput tebe“ – pa će biti zanimljivo vidjeti kako će reagirati „Naša stranka“ i koalicioni partneri SDP i Narod i pravda kada saznaju u kakvu ih je sramotu uvukla, i to ne samo zbog služenja SDA-u, nego i podrške policajki za čiju službeni zabilješku i sama tvrdi da se tek treba dokazivati osnovanost.
Šta kada se dokaže da je vijećnica Gargo dala podršku i napala predsjednika Komisije za ljudska prava i slobode Gradskog vijeća Tuzla Mirnesa Ajanovića kojega bez bilo kakvih dokaza dovodi u vezu sa zloupotrebom položaja, govori o “bahatosti”, poziva vijećnike da se izjasne i cijeli slučaj pretvara u političko pitanje – prije nego što je Sud utvrdio činjenice.
…I to za radnje koje je vršio kao advokat braneći argumentima i dokazima novinara i braneći faktički dijete od policijske represije i lažnih prijava.
Takav pristup otvara pitanje poštovanja jednog od osnovnih načela svakog demokratskog društva – da o odgovornosti odlučuju nadležni organi, a ne političke objave na društvenim mrežama.
Advokat zastupa novinara koji na Sudu traži pravdu jer mu je policajac, prilikom obavljana zadatka, fotografiranja mjesta nesreće, napisao naknadno tri sedmice kasnije izmišljeni prekršaj prelaska pješačkog prelaza na crvenom i ometanja rada policije, a oba policajca su pred sudom izjavila da je novinar u kontaktu sa policijom postupao primjereno i po svim nalozima policajca.
Tražiće se istraga da li je policajka iz MUP-a instruirana, s ciljem pritiska na Sud, da izmišlja da joj advokat prijeti, SDA novinari puštaju u javnost tu podvalu, a stranka koja se zove – „Naša stranka“ se nudi da bude zastupnik sramote, putem njihove vijećnice Gargo.
Uskoro će javnosti biti dostupni svi dokazi i zapisnik sa sudskog ročišta, kako je to advokat Mirnes Ajanović najavio nakon završetka sudskog pretresa.
Ko štiti novinara koji je radio svoj posao?
U ovom predmetu advokat Mirnes Ajanović zastupa novinara koji tvrdi da je prekršajni nalog nezakonit i da je izdat nakon događaja bez upozorenja na licu mjesta.
To pravo na odbranu zagarantovano je svakom građaninu.
Advokat nije protivnik policije.
Njegova zakonska dužnost jeste da pred Sudom osporava dokaze za koje smatra da nisu osnovani i da štiti prava svog klijenta.
Zbog toga je posebno važno da se razdvoje sudski postupak i političke kampanje.
Javnost će uskoro vidjeti dokaze
Nakon okončanja glavnog pretresa javnosti će biti dostupni zapisnici sa suđenja, relevantna dokumentacija i drugi dokazi koji će omogućiti da svaki građanin sam ocijeni šta se zaista dogodilo.
Ako se pokaže da postoje ozbiljne nepravilnosti u postupanju bilo kojeg učesnika ovog slučaja, odgovornost treba utvrditi isključivo u zakonom propisanom postupku.
Jednako tako, ako se pokaže da su pojedini politički akteri i mediji unaprijed prihvatili jednu verziju događaja i na njoj gradili javnu kampanju protiv novinara i njegovog advokata prije sudske odluke, javnost će imati pravo da i o tome donese svoj sud.
U demokratskom društvu policija ne smije biti izvan sudske kontrole, mediji ne smiju biti instrument političkih obračuna, a političari ne bi smjeli donositi presude prije nego što to učini Sud.
Upravo zato ovaj predmet prevazilazi interes jednog novinara ili jednog advokata – on postavlja pitanje da li će pravo ostati iznad politike ili će političke kampanje pokušati zamijeniti sudske odluke.





