Redatelj: Christopher Nolan
Glumci: Matt Damon, Robert Pattinson, Tom Holland, Anne Hathaway, Himesh Patel, Charlize Theron, Zendaya, Elliot Page, John Leguizamo, Jon Bernthal
Nakon što je prije tri godine filmom Oppenheimer pokorio kino-blagajne i dodjele nagrada, osvojivši svoja prva dva Oscara za režiju i najbolji film, Christopher Nolan vraća se na velika platna s filmom Odiseja. Riječ je o adaptaciji istoimenog Homerova epa u kojem pratimo naslovnog junaka Odiseja (Matt Damon) tijekom njegova dugog povratka kući nakon Trojanskog rata.
Na putovanju prema rodnoj Itaki Odisej se susreće s brojnim opasnostima. Od kiklopa Polifema, divovskih ratnika i čarobnice Kirke pa sve do morskih sirena, Scile i Haribde te nimfe Kalipse. Paralelno s njegovom pustolovinom pratimo stanje u njegovu kraljevstvu. Tamo se njegova supruga Penelopa (Anne Hathaway) i sin Telemah (Tom Holland) grčevito bore sačuvati vlast. U isto vrijeme, brojni prosci pokušavaju iskoristiti Odisejevu dugotrajnu odsutnost kako bi preuzeli Itaku.
Među njima se posebno ističe Antinoj (Robert Pattinson) koji je prijevarom uspio izbjeći sudjelovanje u Trojanskom ratu. On najustrajnije pokušava uvjeriti Penelopu da je kraljevstvu potreban novi vladar. Telemah kreće u Spartu kod Menelaja i Helene kako bi saznao istinu o sudbini svoga oca. Odisej se kod nimfe Kalipse pokušava prisjetiti izgubljenih godina putovanja i ponovno pronaći vezu s obitelji koju je napustio. Kroz flashbackove film se vraća i u Trojanski rat te prikazuje Odisejev plan s drvenim konjem. Napravom kojom su Grci uspjeli osvojiti Troju i završiti dugogodišnji sukob.
Nolan – velemajstor tehnike
Odiseja je novi Nolanov tehnički spektakl. On je već u većini svojih filmova za određene scene koristio IMAX kamere. Odiseja je posebno dostignuće jer postaje prvi dugometražni film u povijesti koji je u potpunosti snimljen IMAX kamerama. Gledao sam film u IMAX-u i preporučio bih svima da ga pogledaju na što većem platnu. Nikada neću prestati hvaliti Nolanovu tvrdoglavost kada su u pitanju praktični efekti i korištenje pravih setova. Odiseja je još jedan njegov film koji pruža ogromno vizualno zadovoljstvo i teško mi je zamisliti drugog redatelja koji bi ovu priču snimio na ovakav način.
Posebno mi se dojmila scena s Kiklopom za koju sam kasnije saznao da je napravljena uz pomoć ogromne konstrukcije. Nisu se koristili isključivo digitalni efekti. Sama činjenica da je scena snimana u pravoj spilji dodatno povećava osjećaj stvarnosti i pokazuje Nolanovu posvećenost praktičnim efektima.
Sviđa mi se nastavak suradnje s Ludwigom Göranssonom u odjelu glazbe. Ponovno smo dobili epski soundtrack koji savršeno nadopunjuje film, posebno tijekom velikih akcijskih scena. Prije gledanja bio sam dosta oprezan s paletom boja i kostimografijom, ali na kraju taj dio nije bio toliko problematičan koliko sam očekivao. Iako se film često oslanja na sive i crne tonove, postoji dovoljno detalja da svijet ne izgleda potpuno bezlično. Posebno me se dojmio izgled Agamemnona (Benny Safdie). Nije morao izgovoriti gotovo ništa, a svejedno smo odmah osjećali da gledamo vrhovnog zapovjednika grčkih snaga.
Tempo i struktura
Film ima izrazito jak tempo. Nakon kratkog teksta koji nas upoznaje s vremenom magije, film nas odmah uvodi u radnju i gotovo se ne zaustavlja. Nemamo puno prostora za predah, a Nolan nas vodi iz jedne radnje u drugu i iz jednog vremenskog razdoblja u drugo. Zbog takve dinamike gotovo tri sata trajanja filma prošla su mi iznenađujuće brzo.
Ipak, upravo u tom tempu dolazimo do jedne od najvećih mana filma – problema s ritmom (pacingom). Neke scene, posebno one na brodu, djeluju kao da traju predugo, dok se neke druge razvijaju prebrzo i ne daju dovoljno vremena za emocionalni razvoj likova. Također, pojedini sukobi između Odiseja i njegove posade izgledaju kao da im nedostaje dio konteksta koji je možda izbačen iz završne verzije filma. S druge strane, smatram da se dio s dolaskom na otok divovskih ratnika mogao skratiti ili čak potpuno izbaciti jer, osim dodatne akcijske scene, ne donosi puno novoga za glavnu priču.
Gluma
Odiseja ima, gledajući samo imena, jedan od najimpresivnijih castinga svih vremena. Gotovo u svakoj sceni gledamo neka od najvećih glumačkih imena današnjice. Nolan uspijeva svakom glumcu dati dovoljno prostora da pokaže što zna, čak i kada se radi o manjim ulogama.
Zanimalo me kako će se Matt Damon snaći u ulozi Odiseja jer mi osobno ne bi bio među prvih deset izbora za tu ulogu. Ipak, Damon je odradio vrlo solidan posao. Nije izvedba koju bih izdvojio za najveće nagrade, ali je uvjerljiva i potpuno odgovara filmu. Od ostalih glumaca posebno bih izdvojio Anne Hathaway u ulozi Penelope koja dominira svojim scenama, iako je radnjom ograničena na jednu lokaciju i manji broj likova s kojima komunicira.
Također bih istaknuo Roberta Pattinsona u ulozi Antinoja koji je još jednom pokazao da, osim protagonista (The Batman, Good Time), može odlično funkcionirati i kao negativac. Ponovno ga kao negativca gledamo krajem godine u Dune: Part Three. John Leguizamo i Himesh Patel također su odradili vrlo dobre sporedne uloge.
Ipak, mišljenja sam da nitko od glumačke ekipe ne zaslužuje nominaciju za najvažnije nagrade poput Oscara. Radi se o vrlo kvalitetnim izvedbama, ali nitko mi nije toliko odskakao da bih rekao da je ostavio povijesni trag. Također, u nekim scenama, posebno kod dijela glumaca na brodu i Antinojeve skupine urotnika, osjeti se nešto “drvenija” gluma koja nakratko udaljava gledatelja od filma.
Ljudska priroda
Najbolja je Odiseja kada se bavi ljudskom prirodom. Kroz cijeli film provlači se ideja Zeusova zakona, odnosno svetog pravila gostoprimstva i poštovanja među ljudima, ali i pitanje što se događa kada ljudi odluče prekršiti te temelje zbog vlastitih interesa.
Za mene su dva najvažnija pitanja filma:
- Što znači napustiti tradiciju i prekršiti postojeće zakone zbog vlastitih interesa?
- Što ako sam upravo ja osoba čija će ideja dovesti do kršenja tih zakona?
U odgovorima na ta pitanja film je najjači jer ih možemo prenijeti i na današnje vrijeme. Najzanimljiviji aspekt Odisejeva lika je što Nolan od njega ne pokušava napraviti klasičnog heroja. On nije najveći ratnik poput Ahileja nego čovjek čija je najveća snaga njegova inteligencija. Upravo ta inteligencija omogućila mu je da osmisli Trojanskog konja i promijeni tijek rata, ali istovremeno postaje i njegov najveći teret.
On je pobjednik koji se kući vraća kao gubitnik – osvojio je najveću moguću slavu, ali je putem izgubio svoje ljude i godine života.
Upravo zbog toga Odiseja ima mnogo sličnosti s ranije spomenutim Oppenheimerom. Oba filma imaju protagoniste koji pate zbog svoje genijalnosti i posljedica vlastitih ideja. Čak bih rekao da Odiseja tu temu uspijeva razviti još snažnije jer ne govori samo o stvaranju nečega velikog, nego i o cijeni koju čovjek plaća nakon toga.
Odiseja je tehnički spektakl. Ima svoje mane i nije savršen film, ali najvažnije teme obrađuje izuzetno snažno. Ovo su filmovi koji postoje za najveća moguća platna, zato još jednom preporučujem odlazak u kino i uživanje u pravom filmskom iskustvu.
Ocjena: 87/100
Ostale naše filmske recenzije možete pročitati ovdje.
Magistar politologije. Zaljubljenik u filmove od kada sam prvi puta upoznao Donnieja Darka i Keysera Sozea. Obožavatelj psiholoških trilera i opusa Denisa Villeneuevea.
