Dragomir Tomić kazao je da je živio u dijelu Malešića do Kozluka i da su mještani bili uznemireni nakon što je počelo postavljanje barikada i naoružavanje.
“Mi smo se familijarno počeli okupljati, šta da se radi… i mi smo riješili da organizujemo seoske straže”, rekao je Tomić, svjedočeći na poziv Odbrane optuženog Bože Vidovića.
On je kazao da je njih sedam do osam boravilo na brdu Visoka glavica, odakle su posmatrali šta se dešava u Kozluku, koji je bio naseljen uglavnom bošnjačkim stanovništvom, kao i druga sela dalje Klisa, Vitinica, Anđelići.
Na pitanje branioca Radivoja Lazarevića da li im je neko izdavao naredbe, on je kazao da su imali povjerenja međusobno, a da je među njima kao stariji i ozbiljniji bio Petko Tomić.
“Mi smo bili na Visokoj glavici sve dok Kozluk nije iseljen, možda poslije još 15, mjesec dana, kraj jula, avgust”, rekao je Tomić.
On je kazao da je u Malešiću bio Krizni štab i da su u njemu bili ugledniji ljudi među kojima Božo Vidović. Potvrdio da je čuo da su u Malešić negdje u maju došli rezervni oficiri Žiko Ristanović i Savo Dragojlović.
Prema njegovim riječima, na Visokoj glavici su boravili skoro neprekidno jer ih nije bilo dovoljno i u tom periodu nije imao informacije o predaji oružja u Jusićima, kao ni da će to selo napasti srpske snage.
Na pitanja tužiteljice Zorice Đurđević kazao je da je naknadno saznao da su neki ljudi ubijeni. Kada je kasnije prolazio kroz Jusiće, kako je rekao, vidio je da su kuće uništene.
Za ubistva najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Jusića 27. maja 1992. godine, s Vidovićem su optuženi Pero Radić, Branko Studen i Vlado Ristanović. S njima je bio optužen i Petko Tomić, koji je u međuvremenu preminuo.
Svjedok Miloš Lukić kazao je da je živio u dijelu Malešića prema selima Klisa i Šetići, gdje je bilo bošnjačko stanovništvo.
“Obzirom na stalne tenzije došlo je do samoorganizovanja radi zaštite života i materijalnih dobara”, rekao je Lukić.
Kazao je da je 20-ak muškaraca iz njegovog dijela sela bilo uključeno u straže, a da su se on i Zdravko Pantić, kako je naveo, starali za neke stvari. Rekao je da u tom proljetnom periodu rijetko napuštao svoj dio sela i da nije često viđao Vidovića, za koga misli da je bio u Kriznom štabu.
Koliko se sjeća, početkom maja u Malešić su došli Žiko Ristanović i Savo Dragojlović, kao njegov zamjenik, te da je trebalo da formiraju jedinice Teritorijalne odbrane. Lukiću nije bilo poznato da je u Jusićima oduzimano naoružanje, kao ni da je selo napadnuto.
“Bilo nas je tako malo, vjerujte da nismo imali vremena ni da se naspavamo”, rekao je on.
Dodao je da je kasnije čuo da su Jusići napadnuti, a da je dan prije toga bio napad na Brđane, u kojima je živjelo srpsko stanovništvo.
Na pitanja tužiteljice kako su se naoružavali, Lukić je rekao da se neki dobili oružje u rezervnom sastavu, a neki su kupovali. On je kazao da je bošnjačko stanovništvo napustilo svoje kuće 1. juna, ali da nisu bojali svojih komšija već ekstremista.
Braniocu Dejanu Bogdanoviću je potvrdio da je Krizni štab u Malešiću prestao da postoji u maju kada su došli Ristanović i Dragojlović. Na pitanja branioca Miloša Perića je rekao da su straže bile i u bošnjačkim selima, a da do njihovog odlaska nijedni ni drugi nisu ispalili nijedan metak.
Nastavak suđenja zakazan je za 7. juli.
Datum i vrijeme objave: 19.05.2026 – 15:48 sati
