TEHERAN, VAŠINGTON – Hoće li se primirje održati i diplomatija nastaviti, ili se Iran i SAD kreću ka kontrolisanoj eskalaciji ili čak klize ka širem ratu?
Ključni scenariji
- Krhko primirje kao privremeni taktički predah
- Kontrolisana eskalacija kroz takozvani rat sjenki
- Paralelni pregovori sa ograničenim vojnim aktivnostima
- Mogućnost šireg sukoba zbog pogrešne procjene
- Pomorska blokada kao ekonomski pritisak na Iran
Vjeruje se da su u toku razgovori o drugoj rundi pregovora o prekidu vatre s Iranom, nakon što je delegacija Pakistana stigla u iransku prijestolnicu Teheran.
Dvonedeljni prekid vatre ostaje na snazi nakon više od 20 sati američko-iranskih pregovora, čiji je domaćin bio Pakistan, koji su 12. aprila završeni bez napretka.
Samo dan nakon razgovora koji nisu dali rezultate, američki predsjednik Donald Trump najavio je novu strategiju prema Iranu, predlažući blokadu Hormuškog tjesnaca, strateškog prolaza ključnog za međunarodnu trgovinu naftom.
Šta znači ovaj početni neuspjeh u dogovoru i mogućnost daljih razgovora? Da li Iran i Amerika idu ka kontrolisanoj eskalaciji ili širem sukobu?
Ovo su četiri potencijalna scenarija za ono što bi se moglo dogoditi sljedeće.
1. Krhko primirje kao “taktički predah”
Iran i SAD su 8. aprila dogovorili dvonedeljno primirje.
Nakon nekoliko sedmica borbi, primirje između Amerike i Irana izgleda da signalizira spremnost da se kriza obuzda.
Međutim, od samog početka primirje je bilo praćeno značajnim nejasnoćama.
Razlike u tumačenju pojmova, uključujući geografski obim, vrste obuhvaćenih ciljeva, pa čak i definiciju “kršenja primirja”, navele su neke posmatrače da sporazum vide više kao taktičku odgodu nego kao održivi okvir.
„Šanse za postizanje sporazuma bile su ravne nuli od samog početka, čim je sukob počeo“, rekao je Behnam Ben Taleblu, viši saradnik Fondacije za odbranu demokratija, istraživačkog centra u Vašingtonu.
“To je skup principa, pozicija i politika oko kojih se Amerika i Islamska Republika godinama ne slažu i, kratkoročno gledano, rat ne samo da nije uspio smanjiti te razlike, već ih je samo pogoršao”, rekao je on. BBC.
U međuvremenu, oprečne izjave zvaničnika sa obe strane samo su doprinele krhkosti situacije.
I dok zvaničnici Islamske Republike govore o stalnim kršenjima primirja, SAD i Izrael iznose ograničenije tumačenje vlastitih obaveza.
Ovo odstupanje u verzijama praktički je produbilo nepovjerenje i bacilo sumnju u trajnost primirja.
Ako pokušaji da se vrate za pregovarački sto ne urode plodom, primirje teško da će biti nešto više od kupovine vremena, omogućavanja stranama da se odmore, oporave i pregrupišu, preispitaju pozicije i pripreme se za sljedeću fazu.
Ovaj scenario postaje održiviji ako jedna strana zaključi da ima malo koristi od trenutne situacije i da je potrebno značajno povećanje pritiska.
Amerika bi, na primjer, mogla razmotriti ciljanje kritične infrastrukture – elektrana, mostova ili elektrana – kao mogućnost.
Iako bi takvi napadi mogli stvoriti značajan kratkoročni pritisak, oni bi imali dalekosežne humanitarne i ekonomske posljedice i mogli bi izazvati snažniji odgovor Irana.
Istovremeno bi Izrael, kao igrač koji je izuzetno skeptičan prema pregovorima, vrlo vjerovatno postao utjecajan akter.
“Izrael bi mogao pribjeći djelima kao što je ubijanje iranskih pojedinaca i osoba, među njima čak i onih koji su bili uključeni u pregovore”, rekao je Hamid Reza Azizi, istraživač međunarodnih odnosa.
Dodao je da “Trampova blokada Hormuškog moreuza povećava rizik od sukoba, čak i bez stvarne namjere strana”.
Iako se ne može isključiti mogućnost eskalacije, njen potencijalni trošak, poput pokretanja šireg regionalnog sukoba i globalnog ekonomskog pritiska, mogao bi učiniti ovaj scenario manje vjerovatnim, barem u kratkom roku.
2. “Rat sjenki”
Jedan od scenarija, možda čak i vjerojatniji, je povratak obliku sukoba koji se može opisati kao “kontrolisana eskalacija”.
To bi značilo da sukob ne dostiže nivo rata punog razmjera, ali i da se strane u potpunosti ne suzdržavaju od vojne akcije.
To bi moglo značiti nastavak tihih napada na infrastrukturu, vojne ciljeve ili čak linije snabdijevanja.
Tada bi uloga posrednih aktera postala značajnija.
Povećana aktivnost grupa povezanih s Iranom u Iraku ili Crvenom moru, zajedno sa povećanim pritiskom SAD na ove mreže, mogla bi proširiti geografski opseg sukoba bez direktnog povećanja njegovog intenziteta.
Neki analitičari opisuju ovaj scenario kao “rat u sjeni”.
“Obje strane žele koristiti opcije i poluge pritiska da utiču na drugu bez ulaska u pravi rat”, rekao je Azizi.
“Ukoliko se prekrši prekid vatre, vjerovatnoća da će Iran poduzeti nove akcije preko svojih savezničkih snaga, posebno u Jemenu, procjenjuje se na vrlo visoku”, dodao je.
Međutim, ovaj scenario nije bez određenih rizika.
Kako tenzije rastu, raste i opasnost od pogrešne procjene, pa čak i ako nijedna strana ne namjerava eskalirati, jedna pogrešna procjena mogla bi eskalirati sukob do nekontrolisanih razmjera.
3. Tiha diplomatija se nastavlja
Uprkos neuspjehu pregovora u Pakistanu, indirektni diplomatski razgovori se nastavljaju, navodi Bijela kuća.
Pakistan, kao domaćin ovih razgovora, vjerovatno će nastaviti sa svojim naporima u narednim danima da ohrabri Teheran i Washington da postignu sporazum prenošenjem poruka između njih.
U isto vrijeme, neki tradicionalni posrednici, kao što su Katar, Oman, pa čak i Saudijska Arabija i Egipat, mogli bi biti aktivirani kao odgovor na zabrinutost zbog mogućnosti da sukob izmakne kontroli, služeći kao kanali komunikacije i pokušavajući spriječiti iznenadnu eskalaciju krize.
Međutim, ključna stvar je da svaki napredak na tom putu zavisi od sužavanja temeljnog jaza između dvije strane.
Prijedlog SAD-a od 15 tačaka i protuprijedlog Irana od 10 tačaka sugeriraju da obje strane nastave djelovati sa pozicija kojima je prioritet nametanje vlastitih okvira u odnosu na postizanje kompromisa.
Stoga, iako je nova runda pregovora još uvijek moguća, očekivanje brzog i sveobuhvatnog dogovora izgleda nerealno, barem u kratkom roku.
4. Smanjena pomorska blokada
Američka mornarica uvela je pomorsku blokadu Iranu, sprečavajući bilo koji brod ili tanker da prođe kroz Hormuški moreuz.
Trump je također zaprijetio da će presresti u međunarodnim vodama svaki brod koji plati tranzit Iranu da prođe kroz moreuz, što je strategija koja ima za cilj da Iran ostane bez prihoda od nafte, guši njegovu ekonomiju i istovremeno udara na najvažnijeg američkog rivala – Kinu, kao primarnog kupca iranske nafte.
“Pomorska blokada luka Islamske Republike mogla bi biti izuzetno efikasna ako se rasporedi dovoljna sredstva obavještajne, nadzorne i izviđačke (ISR). Praktični ishod takve mjere bio bi uskratiti vladi mogućnost izvoza ključne robe”, rekao je Taleblu, ukazujući na dugu obalu Irana.
Ali drugi analitičari ističu značajne troškove koje bi takva politika mogla nametnuti SAD-u, približavajući njihovu vojsku Iranu i čineći ga ranjivim na napade.
Štaviše, da bi plan bio efikasan, pomorske snage bi morale biti raspoređene u blizini iranskih granica na duži period, što bi bilo skupo.
Održavanje takve politike moglo bi i povećati svjetsku cijenu nafte i energenata, a ujedno povećati vjerovatnoću intervencije Huta u opstrukciji tjesnaca Bab al-Mandab, zbog čega bi cijena nafte mogla dodatno rasti.
Nestabilnost u regionu
Na kraju, ono što proizlazi iz ovih scenarija je da je region ušao u fazu u kojoj je granica između rata i mira nejasnija nego ikad.
Neuspjeh pakistanskih pregovora ne najavljuje kraj diplomatije, niti označava definitivni početak šireg rata.
Umjesto toga, ukazuje na nastavak situacije u sivoj zoni.
“Iako bi obje strane željele da se ovaj sukob okonča, malo je vjerovatno da će uspjeti u kratkom roku”, rekao je Azizi.
U trenutnom okruženju, taktičke odluke, bezbednosna pitanja, pa čak i manji događaji na terenu mogu imati ogromne efekte na ukupnu putanju krize.
Ovo je navelo mnoge analitičare da govore o „strukturalnoj nestabilnosti“ u regionu, stanju u kojem pravila igre nisu u potpunosti definisana, a njihov ishod nepredvidiv.
U takvim okolnostima, možda je najtačniji opis da su Iran i SAD ušle u fazu u kojoj se paralelno vode rat i pregovori.
Obje strane se i dalje oslanjaju na vojna sredstva, dok istovremeno ostavljaju diplomatske kanale djelimično otvorenim.
Sukob koji je počeo 28. februara odnio je hiljade života i destabilizirao cijeli svijet.
Datum i vrijeme objave: 17.04.2026 - 01:44 sati
