Da li pukotine, koje su vidljive poslije rezultata Kongresa, mogu slomiti SDA čašu? Još jedan, osmi po redu, kongres najjače bošnjačke stranke je završen. Kao i one prethodne pratila ga je velika pozornost javnosti i bh medija. U SDA-u mogu biti zadovoljni medijskim tretmanom. I time su pokazali da su najveća, a neki će reći i najvažnija stranka.
Izbor za predsjednika SDA bila je rutina. Biralo se javno, aklamacijom. Nije bilo listića i zaokruživanja jednog kandidata. Neko će reći da je to bilo tehničko pitanje jer nije imalo potrebe zaokruživati samo jednog kandidata. Međutim, neki oponenti Bakira Izetbegovića tvrde da bi u slučaju tajnog glasanja bio veliki broj nevažećih listića. I to nije samo reakcija na odbijanje kandidature Mehmedovića. Ima još mnogo važnijih razloga…
Zato je neko mudro (sa ili bez navodnika) predložio da se svi oponenti javno pokažu dizanjem ruke. Javilo se samo njih osam koji su bili protiv a jedan je bio suzdržan. Tako da je priča o velikom nezadoviljstvu koje će se pokazati na najvećem skupu Stranke osujećena.
Ipak, utrka za potpredsjedničko mjesto bila je najzanimljivija.
Za devet potpredsjedničkih pozicija javio se čak 21 kandidat. I rezultati su bili blago iznenađenje.
Prvo, da se ispod crte našao bivši član Predsjedništva Šefik Džaferović. Ispred njega, tri glasa više, našao se Haris Zahiragić.
Da li se radi o volji delegata Kongresa veliko je pitanje.
Jer Džaferović je neko koji je u izbornim ciklusima uvijek dobijao najviše glasova i na koncu izabran je za člana Predsjedništva.
Također, ubjedljivo prvorangirani potpredsjednik je relativno javnosti nepoznati Mirsad Mujić, nekadašnji direktor BH pošte. On je dobio 473 glasa a iza njega je Ramiz Salkić sa 421 glasom.
To navodi na zaključak da je izbor za potpredsjednika ipak bio klanovska borba jakih regionalnih struktura u SDA.
To je vjerovatno osjetio Safet Softić, dosadašnji potpredsjednik pa je par sati uoči Kongresa povukao svoju kandidaturu.
Na listi, a ni na Kongresu, nije bilo ni Adila Osmanovića, također jednog od potpredsjednika u prošlom mandatu.
Da li su oni bili mudriji od Džaferovića pa na vrijeme izbjegli javno poniženje, ostaje za špekulacije.
Ipak, Bakir Izetbegović ima načina da iskusnog Džaferovića, koji mu je sve vrijeme držao stranu, sačuva na mjestu potpredsjednika. Ako bi se Izetbegović odlučio da za poziciju generalnog sekretara SDA, umjesto dosadašnjeg veterana Halida Genjca, predloži nekog od izabranih potpredsjednika, onda bi Džaferović ušao na mjesto tog potpredsjednika jer je desetorangirani.
Mjesto generalnog sekretara možda je i bitnije u strukturi SDA od mjesta potpredsjednika. Generalni sekretar je neko ko prati i utiče na procese na terenu. Za koga bi se Izetbegović mogao opredjeliti ostaje da se vidi. Sigurno su to mlađi kadrovi poput Ramića, Zukića, Mujića ili eventualno Novalića. Odnosno kadrovi koji su djelovali u velikim sistemima, imaju menadžersku notu i znaju praviti sistem.
Mogao bi tu doći u obzir mlađahni i aktivni Zahiragić, ali mu se spočitava da nije baš radišan, što bi bilo neophodno za ovu funkciju.
Dakle, ako Izetbegović bude htio sačuvati Šefika Džaferovića ima načina, u suprotnom potvrdit će se teza da je Šefik “pušten niz Miljacku”. Da je ponižen i osramoćen.
Druga „ahilova peta“ rezultata 8. kongresa je Krajina. Ona je ostala bez potpredsjedničkog mjesta. To će svakako biti teško objasniti već sada ljutim Krajišnicima.
Ipak, možda bi im se mogla ponuditi neka alternativa kao mjesto predsjednika Glavnog odbora SDA.
Ali, centralno pitanje je da li ove pukotine, koje su vidljive poslije rezultata Kongresa, mogu slomiti SDA čašu?! Da li se to nezadovoljstvo može artikulisati novom političkom opcijom?! Možda, ali čini se teško u jednom timu vidjeti Mehmedovića, Osmanovića i Softića.
Ipak, nije teško uočiti da Islamska zajednica polako klizi iz ruku SDA. I sigurno je da će taj proces biti ubrzan nakon neizbora Softića i Osmanovića.
A bez jake potpore u strukturama Islamske zajednice i dobar rezultat SDA u budućnosti je pod velikim znakom pitanja.
