SARAJEVO – Nakon sjednice Vijeća sigurnosti UN-a u utorak, konačno je postalo jasno šta je cilj američke vanjske politike, barem kada je riječ o OHR-u i aktuelnom visokom predstavniku Kristianu Šmitu, čiji je legitimitet u Republici Srpskoj sporan.
Tri glavna cilja američke politike prema Bosni i Hercegovini
- Jačanje ekonomskih i investicionih interesa SAD-a
- Zaštita američkog tehnološkog i digitalnog utjecaja
- Očuvanje saveza sa evropskim partnerima
- Promoviranje konzervativnih političkih vrijednosti
- Stabilizacija odnosa sa Srbijom i Hrvatskom
Od ključnog zagovornika postojanja OHR-a, SAD su praktično postale faktor koji će u ne tako dalekoj budućnosti staviti ključ u ovu kancelariju, barem ako ostane sadašnja vanjskopolitička orijentacija.
Rok za Šmitov odlazak je pomeren
Prije nego što analiziramo šta se krije iza ovih aktivnosti, važno je reći zašto je odluka o napuštanju Schmidta donesena ishitreno, iako je, prema pisanju “Independenta”, postojao snažan konsenzus da se s tim poslom počne tek nakon oktobarskih izbora.
Kako nam je rečeno, željeli smo da izbjegnemo odlučivanje o Schmidtovom nasljedniku i produženju mandata EUFOR-a u istom paketu, pa se podrazumijevalo da prije rasprave o vojnoj misiji EU i mogućem ruskom vetu mora biti izabran novi visoki predstavnik, i to, kako smo najavili, u okviru Vijeća za implementaciju mira, a ne u okviru Vijeća sigurnosti UN-a, što se odnosi na Rusiju i Banjaluku u
Kako navode “Independents”, mnogi članovi PIC-a praktično nisu znali za američke namjere u vezi sa OHR-om sve dok nisu predstavljene na sjednici NO, osim čvrstog uvjeravanja da Trumpova administracija neće tražiti zatvaranje ureda odmah nakon Schmidtovog penzionisanja.
Nakon što je zamjenica američkog ambasadora u UN-u Tammy Bruce najavila da bi nova visoka predstavnica trebala biti praktični stečajni upravitelj OHR-a, ambicije pojedinih kandidata da sjednu u tu fotelju su se smanjile jer je očigledno da će novi visoki predstavnik, ko god on bio, biti novi Valentin Incko – osoba bez ikakvih ovlaštenja i sposobnosti za djelovanje.
Jedina ironija je da je Inckova karijera završila neuspjehom ne zbog djelovanja SAD-a, već zbog djelovanja EU, koja je smatrala da postojanje jakog OHR-a nije kompatibilno sa evropskim putem BiH. Inače, to je vjerovatno i glavni razlog zašto Brisel zbog Šmita nije želio ući u konfrontaciju sa Trumpovom administracijom.
Motivi Amerike
Kada je riječ o motivima SAD-a, oni su u BiH slični modelu koji SAD primjenjuje u svijetu. Čini se da SAD ovim potezima žele zadovoljiti tri temeljna principa Trumpove vanjske politike. Prvi se odnosi na krug ljudi bliskih Trumpu koji imaju ekonomske interese širom svijeta. Treba napomenuti da plaćanje kampanja kandidatima za najviše pozicije u SAD nije ništa novo i potpuno je legalna politička aktivnost prema američkim zakonima, ali je u vrijeme Trumpa taj princip znatno ojačao u odnosu na prethodni period.
Ovome treba dodati i američke tehnološke mogule koji žele zadržati američki digitalni primat u obračunu s kineskim tehnološkim kompanijama. U tom pogledu, Evropa je važna za oboje, ne samo kao tržište, već i kao regulatorna supersila koja postavlja standarde u korišćenju digitalnih tehnologija na globalnom nivou. SAD, na insistiranje američkih digitalnih divova, želi da suzbije ovakvu politiku EU, jer smatraju da ugrožava američke ekonomske interese.
Drugi princip čine konzervativni think tankovi, od kojih je najvažniji Heritage Foundation, koji žele promovirati vrijednosti koje zastupa konzervativni kršćanski segment američke populacije.
Treći princip odnosi se na tradicionalni vanjskopolitički establišment, koji je najprisutniji u State Departmentu. Cilj im je da očuvaju tradicionalne saveze i pomire Trumpov tvrdolinijaški model “Amerika na prvom mjestu” s dugoročnim američkim interesima koji ne postoje bez održavanja dobrih odnosa s ključnim saveznicima.
Globalni primat
Sva tri segmenta američke vanjske politike razumiju da Amerika ne može nastaviti onako kako je bila ako želi da sačuva svoj status primarne svjetske supersile. Poznati škotski ekonomista Neil Ferguson, koji danas živi u Americi i pokazuje simpatije prema Trumpovom vanjskopolitičkom pristupu, upozorava da nijedna zemlja ne može sačuvati status globalne supersile ako počne više trošiti na servisiranje vanjskog duga nego na odbranu. Prema zvaničnim američkim podacima, spoljni dug SAD iznosi oko hiljadu milijardi dolara, dok se za odbranu trenutno izdvaja oko 950 milijardi dolara.
Možda će vas zanimati:
U tom smislu, Bosna i Hercegovina je samo mali segment ukupne američke vanjskopolitičke dileme, u kojoj su lobiranje i privatni interesi užeg kruga ljudi oko Trumpa, interesi konzervativnih krugova političkog kršćanstva i interesi tradicionalne američke vanjske politike koja nastoji očuvati otvorene kanale komunikacije i savezništva, posebno prema sve nervoznijima da su njihovi Evropljani koji se sve manje pitaju da su njihovi Evropljani sve manje i sve manje traženi.
Izborom novog visokog predstavnika Amerika želi nekako pomiriti sva tri segmenta – s jedne strane želi ubrzati i ojačati američke investicije, zadovoljiti konzervativne krugove koji žele dobre odnose sa Hrvatskom i Srbijom i njihovim saveznicima u BiH, koje njeguju kroz posebne i paralelne veze Srbije i Hrvatske sa srpskim i hrvatskim političkim blokovima u BiH, ali i očuvanje dobrih odnosa sa evropskim i hrvatskim političkim blokovima u BiH.
Ovih dana u medijima se dosta spekulisalo da li je to urađeno na zahtjev i lobiranje Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a. Iako je odgovor definitivno negativan, Dodik je ipak indirektno utjecao na nju jer američki stav da nova visoka predstavnica mora uvažavati povjerenje svih u Bosni i Hercegovini definitivno ne bi bila formulirana da nije bilo tako snažnog protivljenja Šmitu iz RS. U tom smislu, ovakav razvoj događaja je na neki način afirmacija banjalučke politike.
Datum i vrijeme objave: 14.05.2026 - 06:56 sati
