Gimnazija Širom Srbije sve češće se suočavaju sa ogromnim problemom – sa učenicima koji puše cigarete u školskim dvorištima tokom kraćih i dužih raspusta, a često i unutar obrazovnih ustanova konzumiraju sve popularnije elektronske cigarete, upozorava predsednik Foruma srednjih stručnih škola Milorad Antić za Telegraf.rs. Kako dalje ističe, za osudu je i činjenica da se sve češće dešava da profesori i učenici zajedno “uživaju” u cigaretama u školskim “stejkhausima”.
Pušenje je, kaže nam na početku Antić, ozbiljan problem, posebno zbog činjenice da profesori i studenti često puše zajedno čim izađu iz školskog dvorišta, što ostavlja loš utisak i, kako dodaje, daje negativan primer učenicima.
“Iako je pušenje u školi zabranjeno, ono i dalje postoji u sanitarnim čvorovima jer tamo nema nadzora, pa je teško utvrditi ko krši pravila. Nastavnici i dežurna uprava rijetko ulaze u te prostorije, koje koriste učenici. Također, elektronske cigarete se često koriste čak iu hodnicima i dvorištu. Ranije je bilo strogo zabrana pušenja u cijeloj školi, a ranije je bila zabrana pušenja u cijeloj školi, a sada je bila zabrana pušenja učenika. profesori i studenti puše jedni pored drugih narušavaju ugled ustanove“, kaže predsjednik Foruma.
Kako dalje navodi, ovaj sve veći problem posebno je izražen u srednjim, a ne toliko u osnovnim školama.
“U osnovnim školama manji broj učenika puši, uglavnom u sedmom i osmom razredu, to rade sakriveni u toaletima ili u dvorištu da ne bi bili primećeni. S druge strane, u srednjim školama drastično je veći broj pušača, kao i broj dece koja redovno konzumiraju, tu je situacija mnogo više alarmantna Milorada, pa nas alarmira i Milorad.
Iz Ministarstva prosvete, kaže nam dalje Antić, još uvek nema adekvatnog odgovora na ovu „pušačku invaziju“ među srpskim srednjoškolcima, a ni prosvetarima, kao i da sadašnji propisi nisu bili najbolji.
Šta kaže Ministarstvo prosvete?
“Prije nekoliko dana sam bio u Ministarstvu, ali niko na pravi način ne dotiče temu pušenja. Problem je u nedostatku istrajnosti. Ministarstvo donosi odluku, ali je potrebna stroga implementacija i rigorozne mjere da bi imalo smisla. Pušenje se ne može riješiti na pravi način.” Na primjer, prava promjena bi bila zabrana pušenja u krugu od 100 ili 200 metara od škole. Kakav efekat postižemo ako je pušenje dozvoljeno tik uz školsku ogradu ili zid? Samim odlaskom do kapije ništa se ne rešava ako nema propisane udaljenosti“, kaže Antić.
‘, backScript: ‘https://cdn2.midas-network.com/Scripts/midasWidget-25-1099-11898.js’ } googletag.cmd.push(function(){function e
Pitali smo našeg sagovornika šta predviđa postojeći Pravilnik kada je riječ o zabrani pušenja u školama.
“Zakon zabranjuje pušenje u zgradi i u školskom dvorištu, ali ne definiše obaveznu udaljenost od škole. U praksi izgleda kao da učenici i nastavnici zapale cigaretu čim izađu iz ulaza jer im je tako najzgodnije. Čak postavljaju i improvizovane pepeljare, poput flaša ili kanti vode, tako da nije važno bacanje smeća na ulicu. to što su pušači stacionirani tik uz školsku ogradu ostaje neriješen problem“, rekao je Milorad.
Prema Antičevim riječima, pušenje je, kao i upotreba narkotika, oblik zavisnosti, šta god mislili o tome. S nama je podijelio i vrlo neugodnu scenu koju je prije nekoliko dana vidio ispred škole.
“Prije nekoliko dana prošla sam pored škole u kojoj nastavnici i učenici zajedno puše na ulici, tik uz ogradu, dok prolaze ljudi i gradski prevoz. To je prizor koji šalje pogrešnu poruku i ne bi trebao biti česta pojava. To je jedino bitno”, rekla je ona. Javna je tajna da se u blizini škola prodaju narkotici, posebno ekstazi i marihuana, koji su učenicima vrlo dostupni.. Zabrinjavajuće je da je ekstazi postao jeftiniji od obične čokolade. Tablete se proizvode u raznim bojama i atraktivnim oblicima, poput srca ili cvijeća, kako bi bile bezopasne za djecu, što dodatno olakšava njihovu prodaju i konzumaciju među mladima“, kaže i dalje impresioniran naš sagovornik.
Na kraju, Antić nam je rekao šta, po njegovom mišljenju, treba učiniti da se problem pušenja u obrazovnim ustanovama reši jednom zauvek.
“Smatram da u borbi protiv pušenja moramo uvesti politiku nulte tolerancije. Kao najblažu mjeru, trebalo bi propisati zabranu pušenja u radijusu od najmanje jednog kilometra oko škole, kako učenici ne bi mogli otići na odmor i vratiti se u tom roku. također, potrebne su stroge kazne, jer one imaju najjače dejstvo. Da je kazna, na primer, 5.000 dinara, verujem da bi svako dobro razmislio pre nego što zapali cigaretu u zabranjenoj zoni. Finansijske sankcije bi u ovom slučaju bile mnogo efikasnije od bilo koje druge mjere.”
“Te kazne moraju se primjenjivati jednako na sve, bez izuzetaka i gledanja kroz prste. Pravila treba podjednako da važe i za direktora škole i za učenika. Nedopustivo je bilo koga preskakati, a posebno je poražavajuće da još uvijek ima profesora koji puše u učionicama. Ako hoćemo red, zakon mora biti isti za sve, bez obzira na funkciju predsjednika Voće Foruma”, zaključio je predsjednik Druge škole. Škole, Milorad Antić, na kraju razgovora.
(Telegraf.rs)
