- 1. Zašto termin izaziva anksioznost kod pacijenata i nelagodu u medicinskoj profesiji?
- 2. Kako buđ može uticati na zdravlje?
- 3. Zašto nismo učili o buđi na medicinskom fakultetu?
- 4. Šta je “panika plijesni”?
Protekla godina me nekoliko puta suočila sa tom riječju kalup (što se kod nas najčešće prevodi kao kalup). Prvo, prijatelj je to okrivio kalup za moje zdravstveno stanje, onda sam toliko puta čitao dalje booking.com da je to bilo u hotelu kalup– a posljednjih dana provedenih na moru, vjerovatno zbog kiše i nedostatka sunca, neke prostorije su ovlažile.
Tačnije, radi se o mikroskopskim plijesanima – filamentoznim gljivama koje rastu u vlažnim i slabo ventiliranim prostorima.
Glavno pitanje koje sam imao je zašto nismo naučili gotovo ništa o buđi ni tokom studija ni kasnije, iako je to očigledan problem. Za razliku od nas, u anglosaksonskoj medicini riječ kalup u posljednjih desetak godina sve se češće pojavljuje u razgovorima o zdravlju, posebno kada se govori o kroničnom umoru, respiratornim problemima, alergijama ili takozvanim “nerazjašnjenim” simptomima. Istovremeno, veliki broj doktora je rezervisan ili skeptičan prema ovoj temi.
Zašto jedan termin izaziva anksioznost kod pacijenata i nelagodu u medicinskoj profesiji?
Možda zato što plijesan nije isto što i gljivična infekcija, iako bez kvasca nema simptoma. Najčešći rodovi koji se nalaze u zatvorenim prostorima su Aspergillus (uzrokuje aspergilozu, najčešće kod imunokompromitovanih osoba), Penicillium (ne izaziva bolest kod ljudi, ali se iz njega ekstrahuje antibiotik penicilin), Cladosporium (najčešći uzrok simptoma alergije na plijesan), Stachybotrys (crna plijesan, marker ozbiljne vlage i potencijalnog toksičnog opterećenja prostora). U velikoj većini slučajeva ne govorimo o infekciji organizma, već o izlaganju, odnosno udisanje spora, fragmenata gljiva i njihovih metaboličkih produkata.
Shutterstock.com
Kako buđ može uticati na zdravlje?
1. Alergijski i respiratorni efekti (najbolje dokazano) o čemu postoji širok naučni konsenzus koji se ogleda u stanjima i bolestima kao što su alergijski rinitis, egzacerbacija astme, kašalj i iritacija disajnih puteva i preosetljivi pneumonitis. Ove bolesti su jasno dokumentovane u izvještajima Svjetske zdravstvene organizacije i američkih centara za kontrolu i prevenciju bolesti (Centri za kontrolu i prevenciju bolestiCDC), posebno u kontekstu vlažnih i slabo ventiliranih objekata.
2. Toksični efekti i mikotoksini (siva zona medicine). Neke vrste plijesni proizvode mikotoksine, biološki aktivne tvari koje u eksperimentalnim uvjetima mogu imati neurotoksično, imunomodulatorno djelovanje i utjecati na mitohondrije. Nesporazum je u činjenici da ne postoje standardizirani biomarkeri koji pouzdano povezuju nivo izloženosti mikotoksinima sa specifičnim simptomima kod pojedinca. Stoga, ovaj dio ostaje pitanje rasprave, a ne kliničkog konsenzusa.
3. Hronični, nespecifični simptomigde je najveći nesporazum. U nekim zemljama, posebno u SAD-u, plijesan je povezana s kroničnim umorom, “maglom u glavi”, glavoboljama i autonomnim poremećajima. U Evropi se na ove tvrdnje generalno gleda sa velikom rezervom. Razlog nije negiranje problema, već nedostatak metodološki utemeljenih dokaza koji bi zadovoljili klasične medicinske kriterije uzročnosti. Zato nisam baš razumeo probleme svog prijatelja.
Zašto nismo naučili o buđi u medicini?
Odgovor leži u samim osnovama medicinskog obrazovanja. Medicina se kroz istoriju zasnivala na modelu: jedan uzročnik – jedna bolest. Ovaj model je savršeno funkcionirao za akutne zarazne bolesti, definirane Kochovim postulatima.
Međutim, plijesan ne djeluje po ovom principu, nije pojedinačni agens, ne uzrokuje istu bolest kod svih, djeluje kroz dugotrajno izlaganje i ovisi o individualnoj osjetljivosti. Drugim riječima, buđ je ekološki i javnozdravstveni problem, a ne klasična dijagnoza.
Šta je “panika plijesni”?
Termin panika plijesni koristi se za opisivanje situacije u kojoj se plijesan proglašava univerzalnim uzrokom svih zdravstvenih problema, često bez kritičke analize i diferencijalne dijagnoze. Vjerovatno ne bih toliko razmišljala o problemu da nisam naišla na toliko postova o buđi nakon analize problema moje prijateljice.
Ta panika uključuje nepotvrđene laboratorijske pretrage, agresivne detoksikaciju protokol i dugotrajnu terapiju bez jasne indikacije. Važno je naglasiti da kritika “panike plijesni” nije poricanje pravog efekta plijesni, već kritika loše medicine. Paradoks je da pretjerivanje s jedne strane često dovodi do potpunog poricanja s druge strane.
Shutterstock.com
Ipak, neke stvari ne treba poricati. Plijesan u zatvorenim prostorima povećava rizik od respiratornih i alergijskih bolesti. Vlaga i loša ventilacija su dokazani zdravstveni rizici. Individualna osjetljivost postoji, ali ju je teško izmjeriti. Ne postoji “jedan test” ili “jedna terapija” za sve. Zato je najrazumniji pristup prevencija, sanacija prostora i racionalna medicinska procjena simptoma.
Čini se da je tema važnija nego prije jer imamo navodno energetski efikasne zgrade sa lošom ventilacijom, zatim klimatske promjene i veća vlažnost i značajno povećanje hroničnih i multifaktorskih stanja. Sve to sve više briše granicu između medicine i okoline i otvara polje novih medicinskih tzv. ekološki medicina, odnosno medicina koja poštuje uslove sredine u kojoj živimo.
Nekako na kraju ispadne da kalup (buđ) nije mit, ali nije ni univerzalni krivac, već pravi faktor rizika, posebno za respiratorni sistem, koji je u kliničkoj medicini decenijama potcijenjen. Ispostavilo se da je ponekad jedino rješenje razmišljati o plijesni i pažljivo provjeriti sve kutove kuće. Plijesan nije univerzalni uzrok bolesti, ali očito nije ni bezopasna pojava koju treba zanemariti.
Naslovna fotografija-Shutterstock.com
