Novi ministar sigurnosti bit će iz Krajine. Bosanske krajine. Bit će ovaj, ne onaj, bit će s iskustvom, ipak će biti novo ime, ali iz Krajine. Ovako su mediji u Bosni i Hercegovini ubijali javnost u političkoj hladovini tokom krize odnosa u našoj zemlji.
Ali kriza političkih odnosa u BiH je med i mlijeko spram krize političkog morala, nedostatka zrelosti i spremnosti na promjene unutar Stranke demokratske akcije.
Zapravo, rukovodstvo ove stranke izgubilo je i posljednje ‘zrno soli’ u svojoj glavi. Svaki novi potez dokaz je tome.
Samoprozvana ili ne, po rezultatima izbora SDA bi trebala biti predvodnica probošnjačkih i probosanskih interesa, od Save do mora, od Drine do Une.
Ali, i vrapci na granama znaju da je SDA zapravo izdajničko – interesna struja minder krugova okupljenih oko političke jalije sarajevske čaršije.
Sve izvan tih krugova za njih je daleko i nebitno. Krajina posebno, ostavljena u zapećku, karaula na granici, a ko će gore ići po onakvom putu. Osim migranata, koje SDA koalicioni partneri usmjeravaju uglavnom prema Krajini.
Možda SDA ne zna i ne cijeni, ali njeni koalicioni partneri znaju gdje su polomili zube, znaju gdje je bosanski inat i prkos najčvršći i gdje ga niti jedna nevolja pokolebati ne može. I to je ono možda najžalosnije. Jer, Krajina je žila kucavica svakog otpora onima koji BiH neće, ne vole i koji joj priželjkuju kraj.
A kakva je to politika vodeće bošnjačke stranke ako joj žila kukavica nije bitna. Da nije bitna pokazuje današnja odluka Bakira Izetbegovića i SDA da umjesto najavljivanog Krajišnika za ministra sigurnosti instalira Selmu Cikotića, čovjeka pod teretom sumnji za kriminal s trgovinom oružjem.
A Bakir Izetbegović je odavno prokužen kao donosilac nezrelih odluka i poteza i nikako ne shvata u kojem pravcu vode njegove odluke.
Selmo Cikotić i sam je priznao da je Bakir “završio” da on bude kandidat. Svaka sličnost sa Sarajlićem koji “namješta” u ovom je slučaju namjerna, a pogrešna.
Teret sumnji odavno je sjenka svih procesa, kadrova i odluka Stranke demokratske akcije i njenog lidera Bakira Izetbegovića, kao i onih što su prvi do njega. Takozvani prvi krug mindera. Oni se, sve su prilike, nit mogu niti hoće odmaći od te sumnje.
Postavlja se pitanje je li moguće da u herojskoj Krajini, zemlji Dudakovića, Nanića, bužimskih heroja i velikog broja odlučnih, hrabrih i sposobnih nema adekvatan kadar za ministra sigurnosti.
Jer, ako Bisera Turković može obavljati funkciju ministrice vanjskih poslova, zašto neko od sposobnih Krajišnika ne može predvoditi sektor sigurnosti. Posebno zbog cijele situacije s migrantskom krizom, koja će sigurno biti jedan od ključnih segmenata kojima se novi ministar sigurnosti mora baviti.
A ko to Krajinu može čuvati bolje od Krajišnika. Niko i nikada je niko sem Krajišnika neće moći čuvati.
Ono što je očito Krajišnici SDA-u ne pašu, jer takvi kakvi jesu oni ne mogu biti hajvan – političari, koji poginju glavu i izvršavaju svaki naredbu. Nit znaju nit im narav dozvoljava da budu poltroni i da se poklanjaju Izetbegoviću i njegovoj minder jaliji.
E zato je SDA instalirala CIkotića, koji svog predsjednika sluša, koji šuti i viče “tako je predsjedniče”. Takvi su u SDA najpoželjniji, jer od Šepića do Konakovića i Čampare se pokazalo da su viška svi koji svojom glavom misle.
Zbog toga danas i imamo trend pogoršavanja migrantske situacije, imamo upade stranih obavještajnih službi, kršenje cjelovitosti i teritorijalnog suvereniteta, istočnu granicu s više rupa od švicarskog sira, narkotik rute širom BiH…
Sve nam je to SDA dala.
I ne izađemo li mi, mislim ovi koji ovu državu vole i srcem i glavom, bez da su plaćeni za to, ne izađemo li iz letargije i političkog bunila, tonut ćemo dublje od ponora i u državi koju smo prvi tražili, za nju glasali i borili se, biti građani trećeg reda.
Budemo li čekali da se Izetbegović i njegova interesna svita probude, loše nam se piše. Zato Krajino, vrijeme je da nas počneš buditi, jer tako ste nas navikli.
