Kada Hotić, članica Udruženja “Pokret majke enklave Srebrenica i Žepa”, obratila se na komemoraciji održanoj u bivšoj fabrici akumulatora u Potočarima, uoči kolektivne dženaze za deset žrtava genocida čiji su posmrtni ostaci pronađeni i identificirani nakon više od tri decenije.
Na početku govora pozdravila je porodice žrtava, preživjele, brojne građane i prijatelje Srebrenice koji su iz različitih dijelova svijeta stigli u Memorijalni centar kako bi odali počast ubijenima.
Govoreći o Srebrenici prije rata, prisjetila se grada koji je, kako je kazala, bio mjesto zajedničkog života, rada i suživota ljudi različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti.
“Srebrenica je bila prelijep grad u kojem je bilo lijepo živjeti. Bio je to razvijen industrijski grad, okružen prirodnim ljepotama, u kojem su ljudi različitih vjera živjeli zajedno i poštovali jedni druge”, rekla je Hotić.
Posebno je govorila o prostoru nekadašnje fabrike akumulatora, gdje je održana komemoracija, podsjećajući da je taj objekt nekada predstavljao simbol rada, razvoja i svakodnevnog života.
“Ova hala nekada je bila mjesto gdje se radilo, zarađivalo i živjelo. Ovdje su ljudi stvarali svoju budućnost, a danas je postala mjesto sjećanja. Teško je razumjeti kome je smetao jedan takav život i zašto je uništena sva ta ljepota”, poručila je.
U nastavku obraćanja prisjetila se početka rata i teških uslova u kojima su se našli stanovnici Srebrenice, navodeći da su nakon prvih napada ostali odsječeni od svijeta, bez hrane, lijekova, električne energije i osnovnih uslova za život.
Govorila je i o vlastitom iskustvu preživljavanja, podsjećajući na dane provedene u šumi, kada su porodice pokušavale spasiti živote svoje djece.
“Devet noći provela sam na snijegu u šumi. S nama su bila i mala djeca koju smo pokrivali mokrim lišćem. Hranu smo pripremali noću, krijući se, a ubrzo smo ostali i bez struje, vode i svih veza sa svijetom”, prisjetila se.
Naglasila je da su brojne porodice prolazile kroz nezamislive patnje, dok su majke činile sve kako bi zaštitile svoju djecu uprkos gladi, granatiranju i svakodnevnom strahu.
Govoreći o julu 1995. godine, Hotić je podsjetila na pad zaštićene zone Ujedinjenih nacija i događaje koji su prethodili genocidu, ističući da su stanovnici vjerovali obećanjima da će biti zaštićeni.
Podsjetila je da se na spisku nestalih nalazi 10.701 osoba te da su ljudi okupljeni na prostoru gdje se danas nalazi Memorijalni centar vjerovali garancijama holandskog bataljona UN-a da će biti sigurni.
“Preko megafona su nas pozvali da dođemo i uvjeravali nas da ćemo biti zaštićeni. Umjesto toga bili smo izdani i prepušteni Mladićevim snagama”, kazala je.
Prisjećajući se vlastite sudbine, rekla je da je u vrijeme pada Srebrenice imala 50 godina te da i danas nosi slike koje nikada neće izblijedjeti.
“Sjećam se majki koje su vrištale. Sve je ostalo urezano u sjećanje. Trinaestog jula otišla sam odavde. Jedan brat krenuo je kroz šumu, a sinu sam rekla samo: ‘Sretno, sine, u prolazu'”, ispričala je.
Poseban dio obraćanja posvetila je dugogodišnjoj borbi majki Srebrenice za istinu, pravdu i pronalazak posmrtnih ostataka ubijenih članova porodica.
Kazala je da su upravo majke, supruge i sestre bile te koje su nakon rata pokrenule borbu pred domaćim i međunarodnim institucijama kako bi pronašle svoje najmilije i osigurale da odgovorni za genocid budu izvedeni pred lice pravde.
Istakla je da su procesi ekshumacija i identifikacija omogućili mnogim porodicama da, nakon dugih godina neizvjesnosti, konačno dostojanstveno ukopaju svoje najmilije.
“Ovdje je ispisana historija. Ovdje su nas razdvojili, a bijeli nišani danas svjedoče o tome šta se dogodilo. Porodice barem imaju mjesto na kojem mogu proučiti Fatihu i odati počast svojim najmilijima”, rekla je.
Na kraju obraćanja uputila je snažnu poruku da se istina o genocidu mora čuvati i prenositi budućim generacijama.
“Nema oružja koje može uništiti jedan narod. Ubijeni su hiljade ljudi, ali narod živi i opstaje. Bosnu i Hercegovinu moramo sačuvati”, poručila je.
Osvrnula se i na negiranje genocida, ocijenivši da oni koji negiraju sudski utvrđene činjenice moraju priznati istinu i pokazati spremnost da se suoče s prošlošću.
“Svi oni koji negiraju učinili su veliko zlo. Jedini put je priznati istinu i tražiti oprost. Možda ćemo oprostiti, ali ja nikada ne mogu oprostiti gubitak svoga sina”, zaključila je Kada Hotić.
U Memorijalnom centru Potočari danas će biti klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop deset novoidentificiranih žrtava genocida. Među njima su najmlađi Senad Jusić, rođen 1975. godine, i najstariji Ramo Dautović, rođen 1939. godine. Njihovi mezari pridružit će se hiljadama bijelih nišana koji u Potočarima trajno svjedoče o genocidu počinjenom nad Bošnjacima Srebrenice u julu 1995. godine.
Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.
Datum i vrijeme objave: 11.07.2026 – 12:07 sati
