Suzama, jecajima i posljednjim dodirom tabuta porodice se u nekadašnjoj fabrici akumulatora u Potočarima opraštaju od svojih najmilijih, čiji će posmrtni ostaci biti ukopani na kolektivnoj dženazi u subotu, 11. jula, na 31. godišnjice genocida u Srebrenici.
Dok rukom prelazi preko tabuta svog oca, suze Medihe Đozić govore više od riječi. Nakon 31 godine čekanja, ispraća oca Muhidina Osmanovića, koji je imao 32 godine kada je ubijen u genocidu.
„Neopisivo. Ne može se opisati. Ova bol se ne može opisati. Nikome. Ja sam 1995. godine imala pet godina. Prije pada Srebrenice vidjeli smo se posljednji put. Poljubio me, otišao i nikad više…“, govori kroz suze.
Posmrtni ostaci njenog oca pronađeni su prije više godina, ali porodica je čekala da budu pronađene i dodatne kosti kako bi ga mogli dostojanstveno ukopati.
„Pronašli su ga davno, ali to nije bilo dovoljno. Čekali smo da pronađu još kostiju. Ove godine pronađeno je još nekoliko posmrtnih ostataka i konačno ćemo ga ukopati.“
Muhidin Osmanović pronađen je u Vlasenici, ispod jednog mosta, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz nekoliko masovnih grobnica.
„Mnogo rodbine mi je ubijeno. Dajdže, dedo, tetkovi… Gotovo sva muška rodbina je pobijena“, kaže Mediha.
Nekoliko koraka dalje, uz tabut svog supruga, stoji Nezira Baraković, sa sinom. Nakon tri decenije čekanja, ukopat će Muriza Barakovića, koji je imao samo 22 godine kada je ubijen.
„Teško mi je. Ukopavam muža. Posljednji put smo se vidjeli 11. jula. Tada smo se rastali i više nikada…“
Prvi posmrtni ostaci njenog supruga pronađeni su prije deset godina.
„Tada je pronađena samo glava. Kasnije su pronađeni noga i ruka. Pronađen je u tri različite grobnice.“
Najteža odluka, kaže, bila je odlučiti kada ga ukopati.
„Teško mi je bilo donijeti tu odluku, jer je pronađena samo glava. Jednostavno neka tjeskoba. Ali odlučili smo da ga ukopamo, da znam gdje mu je mezar, da mogu doći i proučiti Fatihu. To mi je najvažnije“, zaključuje Baraković.
Nekadašnja Fabrika akumulatora u Potočarima nadomak Srebrenice, posljednja je stanica pred konačni smiraj žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine u Srebrenici.
Tabuti s posmrtnim ostacima žrtava, ubijenih u julu 1995. godine, bit će izneseni sutra, 10. jula, na Musalu mezarja Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.
Dan kasnije bit će klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop žrtava genocida.
Kolektivna dženaza u Potočarima
Žrtve koje će ove godine biti ukopane bile su starosti od 20 do 56 godina. Među njima su i tri mladića koja su u trenutku smrti bila u svojim dvadesetim godinama i koji će tek sada naći svoj konačan smiraj. Riječ je o nevinim ljudima koji su ubijeni na području Vlasenice, Zvornika, Bratunca i Srebrenice, a čiji su posmrtni ostaci ekshumirani godinama kasnije iz različitih masovnih grobnica.
Posmrtni ostaci dvije žrtve pronađeni su i ekshumirani još 1997. godine, dok su posmrtni ostaci ostali žrtava ekshumirani u periodu od 2001. do 2022. godine na lokalitetima Kamenica, Jelovačka česma, Budak, Glogova…
Najmlađa žrtva koja će ove godine biti ukopana je Senad (Zaim) Jusić, rođen 1975. godine, koji je u trenutku smrti imao svega 20 godina. Nestao je u julu 1995. na području Bratunca, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo.
Najstarija žrtva je Ramo (Mustafa) Dautović, rođen 1939. godine. Ramo je rođen u Srebrenici, nestao je na području Zvornika, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine nakon otkrivanja masovne grobnice Kamenica – Čančari. Konačan smiraj će naći uz ranije ukopanog brata Jusu.
I ove godine, konačan smiraj će naći sin pored oca, brat uz brata, rođak uz rođaka… Nuko Nukić će biti ukopan u mezarju u kojem su već ukopana njegova četiri amidžića.
Spisak sa imenima žrtava koje će biti ukopane 11. jula u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari:
Senad (Zaim) Jusić (rođen 1975. godine, imao 20 godina kada je ubijen) – nestao u julu 1995. na području Bratunca, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo
Muriz (Ramiz) Baraković (rođen 1973. godine, imao 22 godine kada je ubijen) – nestao na lokalitetu Zeleni Jadar u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2005. godine na lokalitetu Budak.
Hamed (Edhem) Musić (rođen 1973. godine, imao 22 godine kada je ubijen) – ubijen u ljeto 1995. na području Baljkovice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Rahunići (Bratunac).
Ramo (Šemso) Alić (rođen 1965. godine, imao 30 godina kada je ubijen) – ubijen u Bratuncu 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u masovnoj grobnici Glogova 2001. godine.
Muhidin (Osman) Osmanović (rođen 1963. godine, imao 32 godine kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Most na rijeci 2008. godine.
Huso (Rahman) Ćerimović (rođen 1963. godine, imao 32 godine kada je ubijen) – nestao na području Zvornika u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u Kamenici 2008. godine.
Nuko (Suljo) Nukić (rođen 1957. godine, imao 38 godina kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Jelovačka česma 2002. godine. Bit će ukopan uz svoja četiri amidžića.
Ahmet (Alija) Gušter (rođen 1954. godine, imao 41 godinu kada je ubijen) – nestao na području Vlasenice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Turalići (Vlasenica).
Asim (Omer) Kunić (rođen 1953. godine, imao 42 godine kada je ubijen) – ubijen na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2006. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.
Ramo (Mustafa) Dautović (rođen 1939. godine, imao 56 godina kada je ubijen) – nestao na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.
U Podrinje identifikacionom projektu nalaze se posmrtni ostaci još deset identifikovanih žrtava za koje porodice još nisu dale saglasnost za ukop, kao i tijela 36 žrtava koje su zvanično identifikovane DNK metodom ali porodice još uvijek nisu pristupile onoj zvaničnoj identifikaciji.
Razlog zbog kojeg se porodice još uvijek ne odlučuju na zvaničnu identifikaciju i ukop je uglavnom nekompletnost skeleta žrtava koje su pronađene i identifikovane. Mnogi od njih biraju čekati otvaranje novih grobnica, u bolnoj nadi da će pronaći barem još jednu kost i ukopati kompletnija tijela svojih najmilijih.
Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine nastavlja potragu za 900 žrtava genocida kao i za preostalim žrtvama čiji posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni, njih ukupno 7.566.
Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.
Datum i vrijeme objave: 09.07.2026 – 21:58 sati
