U Briselu su vrlo jasno prepoznato štetno djelovanje trenutnog rukovodstva VSTV-a, svi to vidimo i bez Brisela, a predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija je odgovorio vrlo bahato, te čak doveo u pitanje saradnju sa Evropskom komisijom.
“Zahvalićemo se na dosadašnjoj saradnji i pomoći i nastaviti dalje, jer VSTS, sudovi i tužilaštva u BiH su institucije čije finansiranje je u cijelosti predviđeno budžetima na različitim nivoima, te neće doći do nikakvog zastoja i problema u radu, kako u VSTS tako i u sudovima i tužilaštvima”, poručio je Tegeltija.
Kako mislite Milane zahvalit ćemo se na saradnji. Pa nije VSTV vaše privatno vlasništvo. U ovoj zemlji ima sistem i morate ga poštovati i biti dio njega ili ne biti. Ako niste u sistemu, onda se zna da ste na drugoj strani i to izaziva određene posljedice.
U pravosuđu u kojem nam tužioci javno poručuju (slučaj Čemerno- tužilac Vladimir Simović) da podižu optužnicu po nalogu Narodne skupštine RS, jasno je da niti jedna navod stigao iz EU nije preuveličan, već čak i ublažen. Simović je kazao da ne želi na disciplinski postupak, a što je bila sudbina njegovog drugog kolege nakon što je odbio podići optužnicu po nalogu politike!? Upravo VSTV disciplinski progoni tužioce.
Niko Tegetliji nije dao mandat da kritike i preporuke iz Ebvropske komisije odbacuje, on je dužan slušati šta mu to poručuje opća i stručna javnost.
Predugo na sceni imamo sitaciju da neko upravlja radom pravosuđa, a da pri tome nema nikakvu odgovornost za urađeno. Javnosti je jasno – pravosuđe BiH mora biti sačinjeno od odgovornih i kredibilnih ljudi.
Gotovo cijela 2019. godina u pravosuđu bila je obilježena aferom „Potkivanje“, u kojoj je jedan od glavnih aktera bio upravo trenutni predsjednik VSTV-a BiH, Milan Tegeltija. Krvična prijava na ime Tegeltije nikada nije podignuta, a odbačena je i disciplinska tužba i zahtjev za njegovu suspenziju zbog neprimjerenog kontakta, te uzimanja mita radi ubrzavanja procesa.
Ubrzo nakon toga, Tegeltija se ponovo našao na medijskim naslovnicama. Ovaj put zbog sumnje u njegovu nepristrasnost i nezavisnost. Naime, predsjednik VSTV-a odazvao se i prisustvovao sastanku koji je sazvao predsjednik SNSD-a i član Predsjedništva BiH, Milorad Dodik koji je imao za cilj okupiti predstavnike RS-a u državnim institucijama i dogovoriti blokadu istih.
S druge strane, predsjednik VSTV-a BiH nije jedini predstavnik pravosudnih organa kojeg su pratile različite afere. Među njima našla se i glavna tužiteljica Tužilaštva BiH, Gordana Tadić kojoj se u više navrata pripisivalo zapošljavanje, kako rodbine, tako i rodbine bliskih joj saradnika i saradnica.
Najviši predstavnici pravosudnih institucija u BiH, također, su optuživani za zataškavanje činjenica u određenim slučajevima koji se vode pred sudovima, zaštiti ubica i sl. Javnost su naročito potresali slučajevi ubistava dvojice momaka, Dženana Memića i Davida Dragičevića. Oba slučaja prati niz nelogičnosti, preinačavanje krivičnih djela, zataškavanje dokaza, te, kako mediji prenose, jak politički utjecaj na pravosudne institucije i pojedince. Slučajevi do danas nisu riješeni.
Nevjerovatna je šutnja i blage reakcije na Tegeltijin stav. BiH je u procesu integracija i ne bi se smjelo desiti da Tegeltija radi svojih ličnih interesa dovodi u pitanje saradnju Evropske komisije i bh. institucija. Sreća pa je i Briselu jasno o čemu se ovdje radi i što bi u svijetu novinarstva kazali – stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku – tako je i s Tegeltijinom pričom. Daleko je ona od državnih ciljeva.
