Više od 6.000 sudionika Marša mira je krenulo jutros iz Nezuka prema Potočarima gdje će 11. jula prisustvovati dženazi i ukopu deset žrtava genocida u Srebrenici. Dvadeset drugi je ovo put da preživjeli, svjedoci, potomci, ali i oni koji s ovim krajem nemaju ništa zjedničko kreću u pohod trasom dugom 100 kilometara, koja je jula 1995. godine vodila u smrt, ali i do slobodne teritorije. S jednim ciljem – kultura sjećanja.
Nekada put spasa, danas Marš mira. Nekima su ove staze itekako poznate. Onima koji su u julu 1995. uspjeli doći do slobodne teritorije. Za Selmu Redžić-Mujić ovo nije samo pješačenje. Prije više od tri decenije ovom šumom prolazila je u strahu i neizvjesnosti, boreći se za život. Danas istim putem korača sa svojom djecom.
Želi im prenijeti još jednu važnu lekciju – da se istina i žrtve ne zaboravljaju.
„Ja sam preživjela. Dva puta sam pokušala preći, a tek smo iz trećeg puta uspjeli doći na slobodnu teritoriju. Djeci smo pričali o tome. Sama su pristala da idu, na inicijativu mog supruga smo krenuli. Najmlađe dijete ima dvije godine, pa ćemo vidjeti dokle ćemo izdržati“, kazala je učesnica Marša mira iz Francuske Selma Redžić-Mujić.
Koraci posvećeni najmilijima
Među hiljadama učesnika je i Mirela Muratović, koja je na Marš mira stigla iz Australije. U genocidu je izgubila oba roditelja. Za nju je svaki korak ovim putem čin sjećanja i odavanja počasti najbližima.
„U Srebrenici sam izgubila oba roditelja. Otac je stradao na putu kroz šumu 1995. godine, a ukopan je u Potočarima 2010. Za majku još ništa ne znamo. Danas sam ovdje da odam počast svojim roditeljima, ali i svim žrtvama Srebrenice“, kaže nam ona.
Sjećanje je trajna obaveza
S druge strane, oni kojima je Marš mira godinama nezaobilazan, ističu da je prvi put vodio svakom narednom. Jer je sjećanje obaveza.
„Emocije su svaki put prisutne. Neko možda misli da je nama to jednostavno, da se samo okupimo i krenemo, ali nije tako. Svaki put sve ponovo proživimo. Što više dolazimo, sve je teže“, rekao je učesnik Marša mira iz Srebrenice Almir Ibrahimović.
Raif Meštrovac iz Jajca kaže da ga posebno raduje sve veći broj mladih učesnika.
„Svake godine dolazi nas sve više. Drago nam je što dolazi i omladina. Uvijek povedemo osam ili deset mladih ljudi, koliko god možemo“, istakao je Meštrovac.
Mladi čuvaju kulturu sjećanja
Među hiljadama učesnika ove godine primjetan je veliki broj mladih. Upravo to organizatorima daje nadu da će kultura sjećanja nastaviti živjeti i u generacijama koje dolaze.
Potpredsjednik RS-a Ćamil Duraković istakao je da je prisustvo potomaka žrtava posebno važno.
„Bio sam s grupom djece boraca Srebrenice koji su osnovali svoje udruženje. To su prvi potomci onih koji su izgubili živote ili su ubijeni na ovom putu, odnosno onih koji su preživjeli, ali danas zbog godina više ne mogu pratiti Marš istim intenzitetom. Upravo su oni garant da će kultura sjećanja biti sačuvana“, naglasio je Duraković.
Dolazak u Potočare
U petak će učesnici stići u Potočare, gdje će se pridružiti obilježavanju 31. godišnjice genocida. Njihovi koraci tada će stati, ali će poruka koju nose duž cijele trase Marša mira ostati ista: Žrtve će se uvijek pamtiti, a istina se nikada neće zaboraviti.
Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.
Marš mira
Srebrenica
Potočari
genocid
Nezuk
Crni vrh
Ćamil Duraković
Selma Redžić-Mujić
Mirela Muratović
Datum i vrijeme objave: 08.07.2026 – 21:23 sati





