Đurđevdan u Bijeljini: Između prazničnog veselja i svakodnevnih predrasuda

Romi u Bosni i Hercegovini obilježavaju Đurđevdan, svoj najveći praznik, dan tradicije, zajedništva i identiteta. U Bijeljini, gdje živi jedna od najvećih romskih zajednica u zemlji, Đurđevdan proslavljaju uz muziku, običaje i okupljanje porodica, čuvajući tradiciju koja se prenosi generacijama.

Crvena jaja – simbol života

Muzika, pjesma i okupljanje porodice. Tako počinje Đurđevdan, praznik koji se ne preskače i ne zaboravlja. Od ranog jutra beru se vrbove grančice, cvijeće i bilje. Voda sa izvora čuva se za umivanje, vjeruje se da donosi zdravlje. Jaja se farbaju, najčešće crvena, kao simbol života i obnove.

“Dan prije Đurđevdana mi šaramo jaje, onda to jutro ustajemo, kupamo se sa crvenim jajetom, trčimo po livadi, dolazimo ovdje, poželimo želju i bacimo grančice u rijeku i poslije idemo da slavimo”, objašnjava Jasmina Suljić.

Više od običaja

Vrbove grančice bacaju se u rijeku. Sa njima, kako vjeruju, odlazi sve loše iz prethodne godine. Ostaje nada. A ona se, za razliku od uslova u kojima žive, ne gasi.  Đurđevdan je, kažu, više od običaja, to je kontinuitet, pripadnost i način da se sačuva ono što vrijeme nije uspjelo izbrisati.

“Mi smo vrlo bogati sa našom kulturom, tradicijom i jezikom. Ne možete romski jezik naučiti, morate živjeti sa nama da bi ga znali i taj jezik je prepoznatljiv u čitavom svijetu. Muzika je vrlo poznata i tu nas je Bog nadario za taj stav, igru i pjesmu, jer mi pjesmom pobjeđujemo sve predrasude koje su među nama”, kaže Fadil Ferhatović, predsjednik Udruženja romske zajednice u Sloveniji.

Dvostruka slika

Ali slika se mijenja kada praznik prođe. U našoj zemlji živi između 25 i 50 hiljada Roma. Većina njih suočava se sa siromaštvom, nezaposlenošću i ograničenim pristupom obrazovanju. Diskriminacija nije uvijek glasna, ali je prisutna i to najčešće tamo gdje je ne bi smjelo biti.

„Neki stereotipi kao što su šale, neke stvari koje ne priliče mnogo, otežavaju uključivanje djece u osnovne i srednje škole, fakultete, zapošljavanje, ogromni su stereotipi i predrasude koje nanose jako veliku štetu za kasnije uključivanje”, naglašava Dragan Joković, direktor UG za promociju obrazovanja Roma Otaharin.

I zato Đurđevdan nosi dvostruku sliku – bogatu tradiciju koja opstaje i realnost koja se sporo mijenja. Između pjesme i tišine svakodnevice, Romi i ovog Đurđevdana čuvaju ono što imaju, ali i podsjećaju na ono što im još uvijek nedostaje.