Dan prije pokopa Jean-Michela Nicoliera ekipa Večernjeg lista BiH bila je u Vukovaru, u obilasku grada, a sutradan i na pokopu legendarnog francuskog Hrvata čija je sudbina ujedinila cijelu domovinu, a njega učinila hrvatskim nacionalnim blagom. Istog dana boravili smo i u kafiću Mustang, kultnom objektu u kojem je bilo ratno zapovjedništvo 3. bojne 204. brigade. Mustang je bio, i danas je, u obiteljskoj kući vukovarske legende Stipe Majića Pipe, na čiju je inicijativu u rujnu 1991. smješteno i zapovjedništvo 3. bojne 204. brigade HV-a.
Pretpostavljate, tu je bio i legendarni Blago Zadro. Kao pripadnik Interventnog voda, Majić je sa Zadrom, koji je bio zapovjednik obrane Borova naselja, kojem je pripadala i Trpinjska cesta, prošao sve vukovarske gradske četvrti, pomažući u obrani gdje je bilo najpotrebnije.
Ponos, strahopoštovanje…
Po dolasku u Mustang dočekao nas je 20-godišnji Karlo koji radi u kultnom kafiću, a na prvu smo, vidjevši ga kako hitronogo radi u šanku i nosi pića, zaključili da se bavi sportom, a onda saznali da je nogometaš. Poslije smo saznali – itekako perspektivan. Danas Vukovarom trče neka nova djeca koja su rođena godinama nakon rata, ali ne zaboravljaju povijest i žrtvu koju su njihovi majke i očevi, bake i djedovi, prabake i pradjedovi podnijeli za Vukovar, piše Vecernji.ba. – Hoćete li vidjeti spomen-sobu Trpinjska cesta. Bio je netom i Zlatko Dalić, a još nije prikazana javnosti? – upitao nas je Karlo. Ušli smo s neobičnim osjećajem ponosa, strahopoštovanja, nostalgije. To je bila spomen-soba koju je upravo Pipe inicirao, istaknuvši kako svaka soba, zid, predmet, pričaju osobnu priču o hrabrosti i žrtvi. Jedan od vukovarskih branitelja koji su se nalazili u prostoriji pokazao nam je rukom mjesto gdje je položeno tijelo Blage Zadre, nakon onog tužnog 16. listopada 1991. godine kad je izgubio život. Teško je bilo obuzdati emocije. – U ovaj prostor utkali smo sjećanja na ljude i događaje tog vremena te ih u spomen-sobi oživili slikama, eksponatima i snimkama. Namjera je bila napraviti jedan kutak “da se nikad ne zaboravi” – neka ostane uspomena na one kojih više nema među nama, također za sve one koji su tu i koji pričaju istine, prepričavaju borbe, strahove, smijeh, hrabrost i zajedništvo koje nas je krasilo i očuvalo, ali i za mlade koji žele znati što se zaista događalo, za sve koji žele vidjeti ovaj dio priče o stvaranju naše hrvatske domovine, njezinoj obrani od agresora, stvarnu priču branitelja s Trpinjske ceste, našeg ponosnog Vukovara.
Ovdje je bilo jako puno heroja iz cijele Hrvatske i dijaspore. Blago Zadro jedan je od najzaslužnijih što su ljudi uopće ostali u ovom naselju. Iz ove je sobe otišao u smrt, pokušavajući pomoći suborcima u Vinogradskoj ulici.
Grude u srcu
Spomen soba priznanje je svim braniteljima koji su branili ovaj grad i stvarali povijest Trpinjske ceste – groblja tenkova – Pipine su riječi za spomen-mjesto gdje je stala sva hrvatska povijest, gdje su Zadrine stvari, gdje je pisaći stroj na kojem je Blago revno bilježio ono što se događalo u Vukovaru. Zoran Sabljić, jedan od branitelja, naglasio je kako čak i nakon svih ovih godina sve što nose iz tih dana su čast, hrabrost i prijateljstvo. – Blago Zadro bio je jako hrabar i pažljiv, bio je vođa, ali i prijatelj i roditelj – prisjetio se Sabljić. I kad smo sjeli u Mustang, sam spomen da smo iz mjesta odakle je Blago Zadro krenuo u svoj Vukovar, iz Gruda, iznjedrio bi neke nove priče, sjećanja…, pitanje kako je u Grudama danas, ali i prisjećanje na Zadrine riječi o malom Ledincu, o Grudama, o tom hercegovačkom brežuljku odakle je jednom davno heroj Domovinskog rata otišao ispisivati povijest, piše Vecernji.ba. I kroz glavu su nam prošle riječi Blagine supruge Kate: – Udajom za Blagu mogu reći da sam se udala i za Ledinac jer njegov rodni kraj uvijek je bio dio njega. Kada dođem u Grude i Ledinac, osjećam se kao kod kuće. I zahvalna sam svima koji u Blaginu rodnom kraju čuvaju uspomenu na njega. Podignut mu je i spomenik, a mnogi otamo dolaze u Vukovar i Borovo na naše obljetnice kako bi odali počast Blagi i Robertu te svim vukovarskim braniteljima, i na tome im od srca hvala. A Ledinac, Ledinac je baš kao i Blago – malen i skroman, ali velikoga srca – njezine su riječi. •
