Stara je narodna poslovica: „Ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da svaka zvijerka pokaže svoj trag.“ Tako bi se ukratko mogla definisati najnovija ofanziva ratnohuškačke propagande koju ovih dana bljuje teška artiljerija botova okupljenih oko Bakira Izetbegovića. U ovoj snježnoj oluji ostadoše tragovi zvjerki okupljenih oko zajedničkog cilja. Prikriti pod svaku cijenu zločine i kriminal koji iz dana u dan isplivavaju u javnosti.
Bakirovim pristašama, dirigiranim iz štabova KOS-a, zajednička je bar po jedna slika sa svojim neprikosnovenim vladarom. Društvene mreže su preplavljene selfijima sa predizbornih i postizbornih teferiča ili opuštenih sjela uz kahvu i mezu, na kojima zajedno sa svojim vođom mantraju o izbornoj pobjedi. Naravno, ne priznaju oni ni sami sebi, a kamoli drugima, da im se kontinuirano, iz izbora u izbore, urušava glasačko tijelo. Čak ni njihovim koalicionim partnerima ne cvjetaju ruže, jer i sami uviđaju pogubnost saradnje i proklinju dan kad su sreli uzurpatore bošnjaštva i Islamske zajednice.
Bakirovoj trezorsko-botovskoj armadi iz opozicione hladovine, zajedničke su i oštre huliganske parole protiv vladajuće „trojke“, koja ih uz malu pomoć međunarodne zajednice izbaci iz vlasti i otkači sa „dubokih budžeta“. Njima je više od tri decenije neprikosnoveno vladala još dublja „duboka država“. Nisu botovi po zadatku svoga vođe poštedjeli ni Visokog predstavnika. Nakon što je ukinuo dosadašnje pravo da opstruiraju formiranje vlasti bez njih, i na njega su udarili sa svih strana. A kad su ispucali arsenal na društvenim mrežama, onda skupiše rezervne gardiste KOS-a u penziji, okupljene oko Kruga 99, da s megafonima brane Bosnu i huškaju narod ispred OHR-a i Ustavnog suda.
Taman kad se ponadaše da će nešto hajrovati, zakaza im mašinerija sljedbenika, pa umjesto par hiljada koliko su se nadali, okupiše par desetina pristaša na infuzijama. Propade još jedan atak na međunarodnu zajednicu i Ustavni sud kao garante dejtonskog mira. U tom svjetlu treba posmatrati i Bakirove pozive na naoružavanje i prebrojavanje. Kad već nema svoju „fildžanistansku“ vojsku, jer su se Oružane snage profesionalizirale i NATO-zirale, mogu doći u obzir i lovci, zaštitari ili (para)džemati pod kontrolom (para)obavještajnih savjetnika obučavanih u KOS-ovim specijalističkim školama za subverzivne djelatnosti protiv ustavnog poretka.
Nema Bakir puno razloga za brigu zbog toga što poziva na naoružavanje i zbog toga što su u našem Zakonu oružane pobune kvalifikovane kao djela protiv ustavno-pravnog poretka države. Sve dok je armade podobnih tužilaca koje su uz babino i njegovo aminovanje KOS-ovci raznim kombinacijama sa partnerima u vlasti ugradili u bosanskohercegovačko pravosuđe, može mirno spavati.
Najgore što se Bakiru može desiti u rijetkim pravosudno-policijskim fingiranim igrokazima, jeste poneko nezgodno novinarsko pitanje da prokomentariše krivičnu prijavu za organizirani kriminal, politička ubistva i terorizam. Od takvih pitanja i odgovora on decenijama bježi glavom bez obzira. U njegovoj glavi to se njemu ne dešava i ne dotiče ga se uz čuvenu pitalicu „ja i…“.
On se dobro prebrojao da mu ovi i ovakvi ništa ne mogu. Jedino ga brine tamo neka crna lista, zbog koje bi mogao ostati bez „teško“ stečenih džakova sa zlatom i milijardama donacija što babo Alija pohrani u trezore brata Erdogana. Sad je svima jasan Alijin amanet da pripazi na Bosnu i njegovog malog.
Doći će dan kad će presušiti česma sa koje su se Izetbegovići i njihove pristaše napajali decenijama, dok je obični narod umirao od žeđi. Suša perspektive, demokratije i ljudskih prava koju za sobom ostaviše kralj mudrosti i njegov izdanak, raseliše nam omladinu po bijelom svijetu. Decenije će nam trebati da se oporavimo od katastrofe koja poput najezde zelenih skakavaca pogodi i popljačka našu rodnu zemlju Bosnu. E zbog toga bi Bakir trebao spavati u tenama.
