Mnogi vozači iz Bosne i Hercegovine na put prema Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji ili Njemačkoj kreću automobilom koji je registriran na oca, majku, supružnika ili drugog člana obitelji. Problemi se najčešće ne očekuju jer vozač ima ključeve, originalnu prometnu dozvolu i isto prezime kao vlasnik vozila. Međutim, na granici se može pojaviti pitanje na koje mnogi nisu spremni: imate li dokaz da vam je vlasnik dopustio da automobilom putujete u inozemstvo?
Vozačka i prometna dozvola potvrđuju da osoba smije upravljati odgovarajućom kategorijom vozila te da je automobil registriran. Međutim, ako ime vozača nije isto kao ime vlasnika navedeno u prometnoj dozvoli, ti dokumenti sami po sebi ne dokazuju da je vlasnik dobrovoljno predao vozilo.
Činjenica da je vlasnik automobila vozačev otac ne mijenja mnogo tijekom službene provjere. Isto prezime može pomoći u objašnjenju, ali nije pravni dokaz da je vozilo posuđeno uz dopuštenje vlasnika. Granični policajac ne može samo na temelju prezimena znati je li automobil zaista posuđen, uzet bez dopuštenja, predmet obiteljskog spora ili prijavljen kao ukraden, piše GPMaljevac.
Upravo zbog toga postoji dozvola za upravljanje tuđim vozilom u inozemstvu, poznata kao DTV. BIHAMK navodi da je DTV neophodan dokument za vozače koji koriste tuđe vozilo prilikom putovanja izvan Bosne i Hercegovine. Dokument služi kao dokaz nadležnim tijelima druge države da vozilo nije otuđeno te da se vozač njime koristi uz izričit pristanak vlasnika.
Ako je automobil registriran u Bosni i Hercegovini, DTV se izdaje uz prisutnost vlasnika i osobe koja će voziti automobil. Vlasnik treba predočiti važeću prometnu dozvolu, dok korisnik vozila prilaže putovnicu. Prema informacijama BIHAMK-a, dokument vrijedi do isteka registracije vozila, ali najdulje godinu dana, a cijena izdavanja iznosi 25 KM.
To znači da otac i sin prije putovanja mogu otići u BIHAMK ili ovlašteni auto-moto klub i izvaditi međunarodno priznati dokument. U njemu se navode podatci vlasnika, vozača i vozila, čime se kontrola na granici znatno pojednostavljuje.
Situacija nije potpuno jednaka u svakoj državi. Hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova navodi da neposjedovanje punomoći ili dozvole za upravljanje tuđim vozilom samo po sebi ne može biti razlog da se vozilu zabrani izlazak iz Hrvatske, osim kada susjedna država takav dokument zahtijeva. Istodobno, hrvatska granična policija može obaviti detaljne provjere vozača i vozila kada postoji sumnja na kazneno djelo ili prekršaj.
Zbog toga jedan vozač može nekoliko puta prijeći granicu bez pitanja o vlasništvu, a zatim na sljedećem putovanju biti izdvojen radi dodatne kontrole. To ne mora značiti da je počinio prekršaj. Policajac može željeti utvrditi tko je vlasnik, zašto vozač koristi automobil, kamo putuje i postoji li prijava povezana s vozilom, registarskim oznakama ili dokumentima.
Granične i policijske službe koriste domaće i međunarodne evidencije za provjeru sumnjivih vozila. Schengenski informacijski sustav sadrži upozorenja o ukradenim, otuđenim ili izgubljenim vozilima, registarskim pločicama i prometnim dokumentima. INTERPOL također vodi bazu ukradenih motornih vozila, putem koje policija može brzo provjeriti je li određeni automobil prijavljen kao ukraden.
Ako vozač nema punomoć, policija može pokušati kontaktirati vlasnika, provjeriti podatke u evidencijama ili zatražiti dodatno objašnjenje. Takva provjera može trajati nekoliko minuta, ali i znatno dulje ako vlasnik nije dostupan, dokumenti nisu uredni ili se podatci vozača i vozila ne podudaraju.
Fotografija osobne iskaznice vlasnika, poruka na telefonu ili obična rukom napisana izjava mogu pomoći policajcu da razumije situaciju, ali nemaju istu dokaznu vrijednost kao službena višejezična dozvola. Poseban problem nastaje kada vozač kaže da je automobil očev, ali ne zna očev broj telefona, ne može ga dobiti ili nema nijedan dokument kojim bi potkrijepio svoju tvrdnju.
Za automobile registrirane u Hrvatskoj, Hrvatski autoklub izdaje međunarodno priznatu dozvolu na hrvatskom, engleskom i francuskom jeziku. Potrebni su dokumenti vlasnika, prometna dozvola, identifikacijski dokument i vozačka dozvola korisnika. Ako vlasnik nije prisutan, HAK može tražiti punomoć ovjerenu kod javnog bilježnika. Dozvola vrijedi do godinu dana, a cijena je 10 eura.
Slični dokumenti postoje i za vozila registrirana u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj i drugim državama. AMZS izdaje dozvolu za vožnju u inozemstvu za vozila registrirana u Sloveniji, dok austrijski ÖAMTC upozorava vozače posuđenih automobila da ponesu pisanu suglasnost vlasnika. ÖAMTC opisuje i slučajeve u kojima su vozači morali naknadno pribavljati punomoć i kopiju dokumenta vlasnika kako ne bi bili tretirani kao osobe koje neovlašteno koriste vozilo.
Kod službenih, leasing i rent-a-car vozila procedura može biti stroža. Osoba koja vozi automobil tvrtke trebala bi imati putni nalog ili službeno ovlaštenje, dok se kod leasing vozila mora provjeriti dopušta li ugovor izlazak iz države i je li potrebna posebna suglasnost leasing kuće. Rent-a-car vozilo ne bi trebalo izvoziti iz države bez dopuštenja navedenog u ugovoru, čak ni kada je vozač uredno prijavljen kao korisnik vozila.
Vozač bi uz punomoć ili DTV trebao imati originalnu prometnu dozvolu, važeću vozačku dozvolu, putnu ispravu i dokaz o osiguranju kada je potreban. Kopija prometne dozvole uglavnom nije sigurna zamjena za original, posebno tijekom granične ili policijske kontrole.
Ako policija utvrdi da je automobil zaista prijavljen kao ukraden, da registarske oznake ne pripadaju vozilu ili da su dokumenti krivotvoreni, vozilo može biti privremeno ili trajno oduzeto, a vozač zadržan radi kriminalističke obrade. Ako vozilo nije prijavljeno kao ukradeno, ali vozač ne može dokazati da ga koristi uz dopuštenje vlasnika, najčešća posljedica može biti dulja provjera, kontaktiranje vlasnika ili zahtjev da se prije nastavka putovanja pribavi odgovarajuća potvrda.
Za automobil registriran u BiH na ime oca, najsigurnije je prije putovanja izvaditi DTV. Cijena dokumenta znatno je manja od troškova povratka s granice, izgubljenog vremena i problema koji mogu nastati kada vlasnika nije moguće odmah kontaktirati.
