U trenutku kada shvatimo da nije poanta pretvarati se da je asfalt plaža, nego prihvatiti ljepotu i kada to nije razglednica iz Rovinja, postajemo mirniji.
Kada ljeto nije destinacija, već prilika da primimo zrake sunca da nas obasjaju iznutra, i kada stvaramo uspomene gdje god da smo sa ljudima koji su nam bliski.
Ljeti se čini da svi dišu dublje. Kao da sa toplim vazduhom u nas ulazi neka nova nada. Kao da nas ljeto svake godine podsjeća da vam ne treba puno da biste bili sretni: malo hlada, iskren razgovor, sladoled, lubenica i osjećaj da ne morate nikuda žuriti.
Kažu da je Pariz najljepši ljeti, kada se obale Sene pretvaraju u plaže, a večeri traju do kasno.
Da nema ništa kao Rim u avgustu ili Barselona na moru.
Santorini, Egejsko more ili Positano. Da je putovanje jedini ljetni imperativ.
Za mene postoji jedan grad koji nema more, ali ima ljeto za pamćenje.
Gardoš, Kalemegdan, Grocka, ušće dve reke, kej, Topčider, novi i stari grad – birajte.
Bazen ili kafić, muzej ili kafić sa živom muzikom. Tradicionalno ili disko veče. Elektronska muzika ili trubači.
Naš voljeni Beograd.
Grad svakog avanturista, koji voli ne tražeći ništa, koji prihvata ne tražeći ništa.
Gde se svi osećaju kao kod kuće, gde u kafani ima stolica za sve.
Za danas veoma beogradsko jelo: pržene tikvice i patlidžan.
Dok slušate Aliciu Keys: Njujork, NjujorkMislim na Beograd.
“Beograd nije glavni grad zato što je sedište vlade, već zato što je kvasac svega u našem moru”, Ivo Andrić.
