Dijabetes se najčešće dijeli na tip 1 i tip 2, no postoji i manje poznat oblik koji objedinjuje obilježja oba tipa ove bolesti. Riječ je o dijabetesu tipa 1,5, odnosno latentnom autoimunom dijabetesu odraslih, poznatom i pod kraticom LADA.
O kakvoj je bolesti riječ, kako ju prepoznati i koliko je česta, saznajte u nastavku.
Što je dijabetes tipa 1,5
Latentni autoimuni dijabetes odraslih (LADA) ili dijabetes tipa 1,5, oblik je dijabetesa koji dijeli obilježja i tipa 1 i tipa 2. Razvija se kad imunološki sustav pogrešno napada beta-stanice gušterače odgovorne za proizvodnju inzulina, zbog čega organizam postupno gubi sposobnost stvaranja ovog važnog hormona. Za razliku od klasičnog dijabetesa tipa 1, simptomi se pojavljuju u odrasloj dobi i napreduju sporije, pa se LADA u početku često pogrešno dijagnosticira kao dijabetes tipa 2, kako navodi portal Cleveland Clinic.
Od ovog oblika dijabetesa boluje pjevač Lance Bass, bivši član grupe NYSNC. Kako je otkrio u nedavnom intervjuu, i on je prvotno dobio pogrešnu dijagnozu. “Kad vam netko kaže da ste na granici dijabetesa tipa 2, a vi se zdravo hranite i redovito vježbate, pomislite da je došlo do greške”. Nakon neuspjelih pokušaja da uravnoteži razine šećera u krvi promjenama prehrane i navika, napokon je dobio točnu dijagnozu.
Iako mnogi nikad nisu čuli za dijabetes tipa 1,5, riječ je o relativno čestom obliku bolesti. Istraživanja pokazuju da se kod otprilike 4 % do 12 % osoba kojima je u početku dijagnosticiran dijabetes tipa 2 naknadno utvrdi da zapravo imaju LADA-u. S obzirom na to da više od 500 milijuna odraslih ljudi diljem svijeta živi s dijabetesom tipa 2, procjenjuje se da milijuni ljudi zapravo imaju ovaj oblik dijabetesa, a da on u početku nije prepoznat.
Što ga uzrokuje
Točan uzrok ovog tipa dijabetesa još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, no stručnjaci smatraju da je riječ o autoimunoj bolesti. To znači da imunološki sustav pogrešno prepoznaje beta-stanice gušterače, koje proizvode inzulin, kao prijetnju te ih postupno uništava. Kako gušterača s vremenom proizvodi sve manje inzulina, glukoza se počinje nakupljati u krvi, što dovodi do razvoja dijabetesa. Za razliku od dijabetesa tipa 1, kod kojeg se ovaj proces odvija brzo, kod LADA-e napreduje znatno sporije pa simptomi često nastupaju postupno, a oboljelima mjesecima ili godinama nakon dijagnoze nije potrebna terapija inzulinom.
Također se smatra da važnu ulogu igra genetika. Rizik je veći kod osoba čiji su bliski članovi obitelji imali ovu ili neku drugu autoimunu bolest, a pojedina istraživanja upućuju na to da određeni životni čimbenici, poput pretilosti, također mogu pridonijeti razvoju bolesti.
Simptomi dijabetesa tipa 1,5
Simptomi dijabetesa tipa 1,5 u početku mogu biti vrlo blagi i razvijati se postupno, zbog čega ih je lako zamijeniti sa simptomima dijabetesa tipa 2 ili ih pripisati umoru i svakodnevnom stresu. Kako razina inzulina postupno opada, javljaju se tipični znakovi povišene razine glukoze u krvi, među kojima su pojačana žeđ, učestalo mokrenje, neobjašnjiv gubitak tjelesne težine, zamagljen vid, izražen umor te suha koža praćena svrbežom.
Kad se sumnja na ovaj tip dijabetesa
Kako bi se razumjelo zašto se dijabetes tipa 1,5 često zamijeni za dijabetes tipa 2, važno je znati u čemu se ova dva oblika bolesti razlikuju. Dijabetes tipa 2 najčešći je oblik dijabetesa i razvija se kad stanice postanu manje osjetljive na djelovanje inzulina (inzulinska rezistencija), dok gušterača u početku još uvijek proizvodi dovoljno ovog hormona. Zbog toga se bolest u ranim fazama često može uspješno kontrolirati promjenama životnih navika, poput zdravije prehrane, redovite tjelesne aktivnosti i gubitka suvišnih kilograma, uz lijekove koji pomažu regulirati razinu glukoze u krvi.
Na dijabetes tipa 1,5 liječnici obično počinju sumnjati kad takav pristup ne daje očekivane rezultate. Unatoč pravilnoj prehrani, redovitom vježbanju i terapiji lijekovima, razina glukoze u krvi ostaje visoka ili se nastavlja pogoršavati. U tom slučaju mogu se napraviti dodatne pretrage, poput testiranja na autoantitijela i mjerenja razine C-peptida, koje pomažu utvrditi proizvodi li gušterača dovoljno inzulina i je li riječ o autoimunom obliku dijabetesa.
