Organska inteligencija je ukupna sposobnost osobe da misli, osjeća, procjenjuje, stvara, sarađuje, donosi moralne odluke i prilagođava se svijetu kroz tijelo, mozak, emocije, iskustvo i odnose s drugim ljudima. Za razliku od umjetne inteligencije, to nije samo obrada informacija, već živi proces ukorijenjen u biologiji, svijesti, odgovornosti i značenju.
O tome se sve češće govori upravo zbog potrebe čovjeka da sačuva svoj identitet. Brzi napredak vještačke inteligencije toliko je intenzivan da ga je čak i Papa napisao enciklika.
Zašto je organska inteligencija važna
Organska inteligencija se sastoji od:
• kognitivna inteligencija – sposobnost razmišljanja, učenja i rasuđivanja;
• emocionalnu inteligenciju – sposobnost razumijevanja i regulacije emocija;
• socijalna inteligencija – sposobnost uspostavljanja odnosa sa drugim ljudima;
• moralna inteligencija – sposobnost razlikovanja dobrog, poštenog i odgovornog;
• fizičke ili biološke inteligencije – mudrost tijela, pokreta, instinkta i iskustva;
• intuitivna inteligencija – brzo prepoznavanje obrazaca na osnovu dubokog iskustva;
• kreativna inteligencija – sposobnost stvaranja novih stvari i davanja značenja;
• praktična inteligencija – snalaženje u stvarnom životu;
• kulturna inteligencija – razumijevanje jezika, običaja i simbola zajednice.
Organska inteligencija je važan jer čuva ono najljudskije u čovjeku – sposobnost da podatke pretvori u razumijevanje, znanje u mudrost, a odluku u odgovornost. Umjetna inteligencija može obraditi ogromnu količinu informacija, ali čovjek mora procijeniti šta te informacije znače za život, zdravlje, porodicu, društvo, moral i budućnost. Zato organska inteligencija povezuje razum, emocije, tijelo, intuiciju, iskustvo, kulturu, porijeklo i savjest. Štiti nas od manipulacije, jer osoba koja zna ko je, šta oseća, kome pripada i za šta je odgovorna, manje je verovatno da će pristati da bude samo broj, potrošač, pratilac ili algoritamski profil. U doba umjetne inteligencije, organska inteligencija postaje važna upravo zato što nas podsjeća da nisu sve informacije tačne i istovremeno dobra odluka.
Shutterstock.com
Poreklo inteligencije
Vjerujem da postoji još jedna vrsta inteligencije o kojoj se rijetko priča, ili je barem ja nisam vidio. Zvao bih je inteligencija porekla. To nije genealoško znanje, niti puko nabrajanje predaka. to je to sposobnost čovjeka da shvati da nije nastao sam, da njegovo ime, prezime, jezik, zavičaj, običaji i porodične rane nose značenje. Čovjek koji zna svoje porijeklo ne mora biti bogat, školovan u najskupljim školama ili rođen u velikoj zemlji. On već poseduje neku vrstu unutrašnje plemenitosti. Zato sam u svojoj knjizi Poslednji adrovački vuk napisao da je aristokratski znati svoje porijeklo. Aristokratski – ne po tituli, već po svijesti.
Na jednoj konferenciji sjedio sam između kolega iz Australije i Nigerije. Možda bih i ćutao da se moj kolega iz Australije ne zove Ilić. Pokazao sam na njegovo i svoje prezime, očekujući da otvorim priču o djedovima, seobama, možda o selu iz kojeg je otišla njegova porodica. Ali samo je rekao da je iz Australije. Pitao sam za “dedu Ilića”. Nije znao. Nije znao za svog pradjeda. Prezime je ostalo bez priče. Tada se umiješao kolega iz Nigerije i mirno, jasno, gotovo svečano opisao svog oca, djeda i pradjeda. Nije znao dalje. Ali znao je dovoljno. Onda sam još jednom shvatio – ne morate da dolazite iz bogate ili razvijene zemlje da biste bili aristokrata. Dovoljno je znati odakle dolaziš.
I opet dolazimo do poređenja sa vještačkom inteligencijom.
Veštačka inteligencija može da zna milijarde podataka, ali ne zna ko joj je deda. Čovjek koji ne zna svoje porijeklo rizikuje da postane bezličan: funkcionalan, brz, koristan – ali bez dubine. Inteligencija porekla vraća čoveku ono što algoritam nema: koren, pamćenje i odgovornost prema onima koji su nas doveli do ovog trenutka. Znati svoje porijeklo ne znači misliti da su vaši preci bolji od drugih, već shvatiti da svo dostojanstvo počinje pamćenjem.
Humanoid lebdi nad lobanjama, eksponatima, homo sapiensima i neandertalcima koji su izloženi javnosti u Muzeju Nobelove nagrade u Stokholmu. © Francisco Javier Diaz/Shutterstock.com
Naslovna fotografija / Shutterstock.com
