Kuća nekadašnjeg logora Liplje postala je mjesto susreta i sjećanja

Liplje kod Zvornika mjesto je koje nosi teška svjedočenja iz perioda rata u Bosni i Hercegovini. Na ovom području 1992. godine formiran je improvizirani logor u kojem su bili zatočeni muškarci, žene, ali i djeca.

Logor je bio formiran u kući Šerife Salihović, koja je i sama bila izložena torturama. Nakon rata vratila se u svoj dom, a vrata ove kuće godinama otvara učesnicima Marša mira. Tako su zidovi kuće iza kojih se kriju bolna sjećanja postali mjesto susreta, sjećanja i svjedočenja.

„Svake godine ja dočekujem ovdje Marš mira iz Maglaja, da se odmore kao u svojoj kući. Dam im svoju kuću kao njihov dom“, kazala je Šerifa Salihović, vlasnica kuće u kojoj je bio logor.

Svjedočenje o stradanju

Iako je upravo u ovoj kući preživjela najteže dane svog života, Šerifa već godinama otvara vrata učesnicima Marša mira. Svaki njihov dolazak za nju je prilika da govori o onome što se ovdje dogodilo.

„Ovo je moja porodična kuća u kojoj sam živjela ja, svekrva, svekar, muž i moje četiri kćerke. Tu je izbio taj nesretni rat 1992. godine. Kada sam došla, imala sam šta i vidjeti. Bio je haos. Žene su onesvješćivane, žene su ubijane, zlostavljane, silovane i maltretirane“, ispričala je Salihović.

Sjećanja na dane zatočeništva i danas su bolna. Pred očima ove žene i dalje su slike straha, nasilja i prizora za koje kaže da ih nikada neće moći zaboraviti.

„Kada me je tada udario, ne znam od tog straha ni čime su me udarili. Pala sam u nesvijest. Kada sam se probudila, dole u mojoj kući, u dnevnom boravku, bile su sve žene izubijane, premlaćene, modre. Kažu da su ih silovali i donosili ih u dekama gole“, kazala je Salihović.

Mjesto koje pamti žrtve

Govoreći o najtežim trenucima koje je preživjela, Salihović se prisjetila i stradanja ljudi u neposrednoj blizini svoje kuće.

„Ovdje je tekao potok krvi. Tu je 24 čovjeka, žena i djece. Mitraljez ih je rafalom istjerao kao živi zid iz ove moje kuće i strijeljao ih. Dolje je tekao potok krvi“, prisjeća se.

„Ima jedno šest godina kako sam otvorila svoja vrata. Naša djeca treba da znaju istinu, ali da ne mrze. Da znaju šta se dešavalo njihovim sestrama, njihovim majkama, njihovim nanama, njihovim djedovima i očevima. To treba svako da zna“, poručila je Salihović.

Kuća Šerife Salihović danas je mjesto sjećanja i svjedočenja. Uprkos boli koju nosi, ona nastavlja govoriti, vjerujući da se istina mora čuvati – ne zbog mržnje, već zbog sjećanja, dostojanstva žrtava i opomene generacijama koje dolaze.

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.