Evropska solarna industrija ove godine dostiže nove rekorde, ali istovremeno otkriva sve veći problem energetskog sistema kontinenta: Evropa proizvodi više čiste energije nego ikada, ali sve teže uspijeva ostvariti ekonomsku vrijednost iz te proizvodnje.
Solarna proizvodnja u Evropskoj uniji trebala bi oboriti nove rekorde zahvaljujući ubrzanom rastu instaliranih kapaciteta i povoljnim vremenskim uslovima na ključnim tržištima poput Njemačke, Španije i Francuske. Tokom sunčanih dana solarna energija sada često čini najveći dio dnevnog energetskog miksa, a u pojedinim regijama povremeno pokriva više od polovine potražnje.
Međutim, uspjeh zelene tranzicije donosi i novu vrstu izazova. Proizvodnja električne energije sve više nije usklađena s trenutkom kada je ona najpotrebnija. Posljedica su pad cijena u periodima najveće solarne proizvodnje, smanjenje prihoda proizvođača i sve češće prisilno ograničavanje proizvodnje.
Evropa je tako riješila jedan dio problema, kako proizvesti jeftinu čistu energiju u velikim količinama, ali sada se suočava s težim pitanjem: kako tu energiju sačuvati i iskoristiti kada ima najveću vrijednost.
Solarni kapacitet raste brže nego infrastruktura
Širenje solarne energije u Evropi posljednjih godina nema mnogo presedana. Rast je pokrenut kombinacijom evropskih politika kroz Zeleni plan i inicijativu REPowerEU, ali i značajnim padom troškova instalacije solarnih sistema.
Španija je postala jedna od vodećih solarnih sila Evrope, izvozeći višak proizvodnje na susjedna tržišta, dok Njemačka prednjači u razvoju distribuiranih solarnih sistema na krovovima domaćinstava i kompanija.
Južna Evropa koristi prednost većeg broja sunčanih sati, ali snažan rast bilježe i sjevernija tržišta. Rezultat je energetski sistem koji sve više oblikuje dnevni ritam solarne proizvodnje: nagli skokovi proizvodnje oko podneva i veliki padovi u večernjim satima.
U pojedinim područjima proizvodnja tokom dana sada premašuje lokalnu potrošnju, posebno tamo gdje nema dovoljno povezanosti s drugim tržištima ili kapaciteta za skladištenje energije.
Ova promjena već utječe na cijene električne energije. Takozvana stopa prihoda od solarne energije, odnosno odnos cijene koju proizvođači dobijaju u poređenju s prosječnom veleprodajnom cijenom, kontinuirano opada širom Evrope.
Podaci LSEG-a pokazuju da su prosječne cijene koje su solarni proizvođači ostvarili u prvoj polovini 2026. godine u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Italiji i Španiji bile u prosjeku 42 posto niže nego u istom periodu 2023. godine.
Manjak skladištenja i mrežnih kapaciteta usporava tranziciju
Za solarne kompanije i energetske operatere to znači da veća proizvodnja više ne garantuje veće prihode. Svaki novi megavat kapaciteta može dodatno smanjiti vrijednost postojeće proizvodnje jer se povećava količina energije dostupne u istom dijelu dana.
Posebno su ugroženi projekti koji zavise od tržišnih cijena, dok čak i dugoročni ugovori o kupovini električne energije (PPA) postaju složeniji jer partneri postaju oprezniji zbog sve veće nestabilnosti tržišta.
Jednako tako raste količina energije koja se mora odbaciti zbog ograničenja elektroenergetske mreže. U Njemačkoj i Španiji ograničavanje solarne proizvodnje dostiglo je rekordne nivoe tokom 2026. godine.
Prema podacima LSEG-a, njemačke elektroprivredne kompanije u maju su ograničile proizvodnju oko 1,28 teravat-sati solarne energije, dok su španske kompanije morale smanjiti proizvodnju za više od 2,4 teravat-sata.
Dodatni problem predstavlja i ekonomsko gašenje proizvodnje, kada cijene padnu ispod nule i proizvođačima je isplatnije isključiti elektrane nego nastaviti rad.
Za energetske kompanije solarni rast tako postaje mač s dvije oštrice. S jedne strane povećava udio obnovljive energije i podržava klimatske ciljeve, dok s druge strane smanjuje profitabilnost postojećih kapaciteta.
Rješenje se sve više traži u baterijskom skladištenju energije, fleksibilnijoj potrošnji i proširenju mreže. Međutim, kapaciteti baterija još nisu dovoljni da apsorbuju višak dnevne proizvodnje, dok industrijska potrošnja i dalje nije dovoljno prilagođena promjenama u snabdijevanju.
Evropa također mora ubrzati razvoj dalekovoda koji bi omogućili prenos viškova energije iz sunčanijih južnih regija prema industrijskim centrima na sjeveru. Ti projekti često kasne zbog složenih procedura i lokalnog protivljenja, navodi Reuters.
Ključni izazov za evropske vlasti bit će pronaći ravnotežu između nastavka brzog razvoja solarne energije i ulaganja u infrastrukturu koja će omogućiti da ta energija ostane vrijedna.
Evropa više nema problem koliko solarne energije može proizvesti. Novi izazov je kako je koristiti u trenutku kada je ima najviše. Bez većeg ulaganja u skladištenje, mreže i fleksibilnost tržišta, kontinent bi mogao proizvoditi sve više čiste energije, ali ostvarivati sve manju ekonomsku korist od svake proizvedene jedinice.
