Fudbalsko vrijeme je haos za većinu žena. Teška im je i sreda, poznata kao dan fudbala, a šta reći kada je Svetsko prvenstvo u fudbalu i svake večeri, danima, ne samo televizijski ekran, već i oči i srca njihovih muževa su ispunjene “zelenom travom zaborava”, “bubamarama”, jaucima i uzvicima, i životom se raskida između zalogaja, trijumfa i zalogaja i poraza. postojao onoliko koliko postoji. veka, nudi zabavu za milione – hleb i igre.
Nije slučajno da nedovoljno pametne žene gunđaju, inteligentnije izlaze sa drugaricama, a najpametnije žene sede pored svojih muškaraca i prave se da im je fudbal zanimljiv.
U svijetu koji više nije ono što je bio, u svijetu u kojem se pokazuje da je sebičnost visoko na ljestvici vrlina, a neodgovornost se tumači kao “počast brzini života”, u civilizaciji u kojoj je razvod postao uobičajen kao kihanje, i gdje milioni djece odrastaju bez očeva koji su ih ostavili jer su “nisu imali ideju o tome” porodica“, jedna vijest, koja je vezana i za fudbal, i za ovo Svjetsko prvenstvo, i za očeve me je potpuno oborila.
Naime, argentinsko ministarstvo za porodičnu zaštitu navodno je poslalo FIFI spisak imena i drugih podataka za petnaest hiljada argentinskih očeva koji ne plaćaju alimentaciju za svoju djecu, tražeći da im se zabrani ulazak na stadione u Americi, Meksiku i Kanadi. Da ih kada uđu na stadione čeka iznenađenje života: “Ne možete ući, jer ste na crnoj listi neodgovornih očeva.”
Pogađate, vijest je izazvala hiljade i hiljade oduševljenih komentara žena.
Pravda za svu onu nezbrinutu i napuštenu djecu o kojoj očevi ne brinu, bila bi barem malo zadovoljna, a njihove bivše supruge, osim osjećaja likova, mogle bi barem na trenutak odahnuti.
Problem je što je ova vijest vjerovatno izmišljena, ali je mnoge žene ostavila da maštaju. Kako bi bilo lepo i delotvorno ove sankcije za neodgovorne očeve primeniti i na druge životne teme – na primer, sprečavanje da kupe novi auto, ili da sebi i devojkama plate skupo letovanje, ako nisu izmirili obaveze prema deci.
Ali nije problem u tome što nema odgovarajućih sankcija, već je problem u opštem stavu da biti otac više nije tako slavno, divno i obavezujuće kao nekada. A sve to zajedno vodi na mlin onih koji žele preoblikovati ovaj svijet, u svijet ne samo bez porodice, već u svijet bez empatije, u svijet u kojem je snažan čovjek oličen u umjetnoj inteligenciji, dakle u svijet – u kojem su očevi nepotrebni.
A tamo gde nema “prvi put sa ocem za doručak”, nema ničega.
