Kada je rat ikome donio išta dobro? Pitanje koje bi postavio svaki pacifista i prosječan građanin planete Zemlje kojem je prva asocijacija na rat – smrt. Smrt djeteta, majke, čovjeka općenito, razaranja. A, planetarni ratovi se nižu, od Gaze, Libana, Ukrajine do Irana. Ratovi su i biznis, ali koštaju i države. I koliko god trajali, završavaju se mirovnim sporazumima na ljudskim zgarištima. Povijest bilježi, opominje, ali se i ponavlja. Komentar profesora Pavla Mijovića:
Večeras, dok svijet ponovo prati pregovore između Amerike i Irana, očekujući prvo privremeni mir od 60 dana pa onda i onaj trajni, podsjećamo se kako je svaki rat nesretan na svoj vlastiti način.
Najtragičnije su ljudske sudbine, izgubljene u nepovrat. U tri mjeseca rata preko 5000 iranskih vojnika je poginulo, 1500 civila a ranjeno ih je oko 20000. Broj ubijenih Amerikanaca je 13, a ranjenih oko 350. Rat je samo američku stranu koštao desetine ili pak stotine milijardi dolara, ovisno o procjenama, a budući da je doveo do općeg rasta cijena, američki porezni obveznici su poskupljena platili preko 60 milijardi dolara iz vlastitih džepova, izračunali su ekonomisti iz respektabilne agencije Moody. Samo materijalna šteta nanesena Iranu mjeri se u stotinama milijardi dolara.
Kada je Trump osvojio drugi mandat, već je u prvim danima slavodobitno izjavljivao kako je američka vojna superiornost takva da može projicirati svoju volju, moć i snagu bilo gdje u svijetu. Nadali smo se da se radi samo o falmbojantnoj i zapaljivoj retorici, no želju za moći i dominacijom njegova administracija pretvorila je u rat koji se brzo prelio na globalni nivo. Često je predsjednik Trump govorio kako su ratovi „besmisleni“ i „glupi“ obećavajući kako Amerika više nikad neće započinjati ratove. No, nije održao obećanje.
Posljednjih tjedana službeni Washington i Teheran istodobno pregovaraju i prijete. Rade na Memorandumu o razumijevanju, prekidaju vatru ali je otvaraju. No, i pregovaraju te obje strane smatraju da je ostvaren diskretni napredak. Dugogodišnji odnosi dviju strana puni su nepovjerenja i otvorenog neprijateljstva što otežava svaku medijaciju.
Trump tvrdi da je sporazum blizu a onda u drugom postu na svojoj vlastitoj društvenoj mreži Truth Social kaže da je isti taj sporazum daleko a da će Iran uskoro postati 51 američka država. Zabrinjavajuće tvrdnje su to čak i za njegove pristalice pa se predsjednik Trump podvrgnuo liječničkom pregledu koji je pokazao da je potpuno zdrav – 190cm i 108 kg su tjelesni gabariti – a kognitivno je superioran i savršeno lako može voditi predsjedničku funkciju, kažu eksperti.
Trumpova pregovaračka očekivanja su maksimalistička – dok pregovara prijeti nastavkom sile, očekuje da zemlja koja je napadnuta gotovo bezuvjetno prihvati sve njegove uvjete i diktate koji su vezane za razvoj nuklearnog programa i obogaćivanja urana, kojega Iran vidi kao možda jedinu polugu vlastitog suvereniteta.
Podsjetimo kako je Iran potpisao Zajednički sveobuhvatni plan akcije 2015., – radilo se o međunarodnom ugovoru – po kojemu mu je bilo dopušteno da obogaćuje uran do 3.67%, dakle za civilne potrebe. Agencija za atomsku energiju (IAES) je pratila provođenje sporazuma. Sve je funkcioniralo, svi međunarodni akteri su ga podržali (EU, Rusija, Kina), no 2018. predsjednik Trump se povukao na nagovor Republikanaca, Izraela i smatra se Saudijske Arabije te Iranske emigracije. Oni su bili izgleda za nešto drugo a ne za diplomaciju.
Eksperti smatraju kako je navedeni sporazum bio najbolji mogući način relaksiranja sveobuhvatnih odnosa i poštivanja međunarodnog suvereniteta. Zahvaljujući Trumpu neslavno je završio, a smatra se da će i aktualni rat koji je započeo imati sličnu, neslavnu, sudbinu.
Promjena režima u Iranu i totalno uništenje nuklearnog programa Trump nije ostvario. Hormuški prolaz koji je bio otvoren sada je zatvoren ili ograničenog prolaza. Amerika je smanjila svoje zalihe naoružanja a i podrška javnosti naklonjene Trumpu se smanjuje iz dana u dan.
Memorandum o razumijevanju o kojemu se pregovara bazira se na otvaranju Hormuškog prolaza, zatim Iran smanjuje nuklearni program a Amerika ukida sankcije – kako je već nekada bilo, prije rata kojega je započeo predsjednik Donald. Predsjednik mira, kako se nekada nazivao, postao je predsjednik rata iz kojega sada želi izaći smišljajući izlaznu strategiju pred predstojeće Svjetsko prvenstvo u nogometu i 250.-u obljetnicu nezavisnosti Amerike.
Svi su ljudi stvoreni jednaki i imaju pravo na život, slobodu i težnju za srećom uvodni su i možda najupečatljiviji dijelovi Američke deklaracije o nezavisnosti usvojene 1776. No, kada je prije nešto više od tri mjeseca započeo rat u Iranu, smrt nevinih iranskih djevojčica u školi – taj tragični primjer besmisla svakog rata – podsjetio nas je kako ipak nemaju svi pravo na život, slobodu i težnju za srećom. Svaki rat upravo to oduzima ljudima i stoga potpuno istinita tvrdnja velikog Willyja Brandta, kako je, bez mira, sve jedno veliko ništa.
Datum i vrijeme objave: 31.05.2026 – 23:08 sati
