Bogat kulturni tjedan Mostarskoga proljeća 2026. – XXVIII. Dana Matice hrvatske, nakon likovnog, glazbenog i dvaju književnih, zatvorit će kazališni program. Naime, u subotu 30. svibnja u Velikoj dvorani Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače Kosače predstavu autora Ivana Vidića Kronika seoske ljubavi, izvest će Teatar Rugantino iz Zagreba. Režiju potpisuje Dario Harjaček.
Predstava je to o samoći i potrebi za bliskošću koja ne poznaje godine. U ovoj ljubavnoj komediji glume Gordana Gadžić i Sreten Mokrović, koji utjelovljuju likove oko kojih se i vrti ova priča – Ljubicu i Milivoja. Izvedba počinje u 20 sati, a ulaznice po cijeni od 20 KM mogu se rezervirati/kupiti na blagajni/prodajnome mjestu Kosače.
Sponzor večeri je Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u Mostaru, navode organizatori.
– Grad je pakao, opasan je i prljav i nikad se ja nisam s njim srodio, jer ja sam dijete sela – izgovorit će u svojoj ispovijesti šezdesetineštogodišnji Milivoj koji, nakon silnih životnih razočarenja, svoj mir pronalazi na selu. Sa susjedom Ljubicom, bivšom prvom pratiljom neimenovanog natjecanja za Miss, ući će u biznis s jajima. Kuća do kuće, kokošinjac do kokošinjca, Ljubica i Milivoj razvili su susjedski i poslovni odnos koji nije nimalo idiličan. Milivoj je krut, nespretan, ne baš naročito praktičan čovjek, idealist koji se bori u glavi s cijelim svijetom, što ga čini osamljenikom i svojevrsnom modernom varijantom Don Quijotea, dok pokraj njega živi Ljubica – samouvjerena žena, velikog životnog iskustva, nesalomljivi životni borac, ženstvena, putena, ali i duboko razočarana u cijeli muški rod…
Kronika seoske ljubavi ljubavna je komedija koja tijekom razdoblja od četiri mjeseca kronološki prati stvaranje jedne netipične ljubavne veze. Ivan Vidić napisao je tekst o samoći i o potrebi za bliskošću koja ne poznaje godine. U središtu njegove priče nije neki mladi par, već ljudi koji sa sobom nose velike terete životnih spoznaja i samim time daleko su oprezniji, sumnjičaviji prema otvaranju vlastitog srca. Što znači zaljubiti se u već ozbiljnim godinama? Nosi li to sa sobom veću dozu racionalnosti i dvojbi preko kojih koračamo kao preko klipova koje sami sebi podmećemo pod noge ne bismo li spriječili da još jedanput u životu doživimo ogorčenja i razočarenja? Može li ljubav rasteretiti našu prošlost, naše strahove, frustracije? Sami smo sebi najčešće najgori neprijatelji, a to se kroz Vidićev humorističan i vrlo često groteskni jezik ponavlja kao lajtmotiv. Spajanje ovih dvoje ljudi na trenutke djeluje kao kompleksni psihološki rat u kojem pobijediti znači prilagoditi drugu osobu sebi, posložiti je sukladno vlastitim životnim doktrinama. A to je upravo ono radi čega se ljudi razilaze…
