Prema analizi CNN-a, posjeta iranskog ministra vanjskih poslova Pekingu, samo nekoliko dana prije planiranog dolaska američkog predsjednika Donalda Trumpa u kinesku prijestolnicu, otvorila je ključno pitanje, može li Kina preuzeti ulogu glavnog posrednika za mir između Irana i SAD-a.
Krhki prekid vatre i neuspješni diplomatski pokušaji do sada nisu donijeli trajno rješenje sukoba koji ozbiljno prijeti globalnoj ekonomiji. I Teheran i Washington traže izlaz iz krize, a Peking se nameće kao logičan kandidat za posredovanje.
Kina je godinama blizak politički i ekonomski saveznik Irana, odnos koji je izgrađen na zajedničkim tenzijama sa Sjedinjenim Američkim Državama i kineskoj potrebi za jeftinom naftom. Istovremeno, Peking održava otvorene komunikacijske kanale i sa Washingtonom, posebno uoči susreta kineskog predsjednika Xi Jinping i Donalda Trumpa naredne sedmice.
Upravo zbog tog sastanka iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi doputovao je u Peking, gdje je tokom razgovora sa kineskim ministrom vanjskih poslova Wang Yi izrazio očekivanje da Kina može spriječiti “kršenje međunarodnog mira i sigurnosti”.
I Donald Trump će, prema očekivanjima, pitanje rata otvoriti tokom sastanka sa Xi Jinpingom. Posjeta koja je prvobitno trebala biti fokusirana na ekonomsku konkurenciju dvije sile sada je u sjeni sukoba na Bliskom istoku.
Američki državni sekretar Marco Rubio izjavio je u utorak da očekuje da Kina izvrši pritisak na Iran kako bi ublažio kontrolu nad Hormuškim moreuzom.
Kineski zvaničnici sedmicama pozivaju na prekid vatre i nastoje predstaviti Peking kao potencijalnog mirovnog posrednika. Xi Jinping je prošlog mjeseca predstavio okvirni plan od četiri tačke za mir na Bliskom istoku.
Wang Yi je tokom sastanka sa Araghchijem ponovio da će Kina nastaviti pomagati pokretanje mirovnih pregovora i igrati “veću ulogu u obnovi mira i stabilnosti na Bliskom istoku”.
Za Xi Jinpinga činjenica da u razmaku od samo nekoliko dana razgovara i sa Iranom i sa Sjedinjenim Američkim Državama predstavlja diplomatsku pobjedu i dodatno jača kinesku poziciju globalne sile.
Kineski izvori upoznati sa situacijom rekli su za CNN da Peking pažljivo procjenjuje sukob između SAD-a i Irana, smatrajući da bi dugotrajni rat mogao dodatno oslabiti pregovaračku poziciju Washingtona.
Prema tim izvorima, Kina vjeruje da sada ima jedinstvenu priliku da iskoristi politički pritisak na Trumpa pred zahtjevne izbore na polovini mandata. Američki predsjednik navodno želi biračima predstaviti konkretne uspjehe, uključujući velike kineske kupovine američkih poljoprivrednih proizvoda i aviona kompanije Boeing.
Ipak, ostaje otvoreno pitanje koliko je Kina zaista spremna izvršiti ozbiljan pritisak na Iran kako bi se postigao mir. Xi Jinping pokušava balansirati između ekonomskih rizika koje rat nosi i dugoročnog kineskog cilja da se predstavi kao alternativa američkoj globalnoj dominaciji.
Iako se u zapadnim analizama često tvrdi da Kini odgovara svaki sukob koji angažuje američku vojsku izvan Azije, postoje i konkretni razlozi zbog kojih Peking želi kraj rata.
Druga najveća svjetska ekonomija do sada je bila relativno zaštićena od globalne energetske krize zahvaljujući velikim zalihama nafte, visokom stepenu energetske samostalnosti i ranom ulaganju u zelenu energiju.
Međutim, kako rat traje, kineske rezerve se smanjuju, a rastu i troškovi goriva. Kineska ekonomija, koja se snažno oslanja na izvoz, mogla bi ozbiljno osjetiti posljedice eventualnog globalnog ekonomskog usporavanja izazvanog ratom.
Postoji i zabrinutost zbog dodatnog pogoršanja odnosa između Kine i SAD-a, koje Peking želi održati stabilnim kako bi smanjio prepreke vlastitim globalnim ambicijama.
Analitičari navode da Kina tokom sukoba nije prestala kupovati iransku naftu. Prošlog mjeseca uvozila je više od milion barela dnevno, koristeći postojeće zalihe uskladištene u Aziji, koje nisu pogođene američkom pomorskom blokadom Hormuškog moreuza.
Washington je posljednjih sedmica pojačao ekonomski pritisak na kineske kompanije koje kupuju iransku naftu. Prošle godine kineska kupovina činila je više od 90 posto ukupnog iranskog izvoza, što Pekingu daje značajan ekonomski uticaj nad Teheranom.
Američke vlasti prošlog mjeseca stavile su na crnu listu veliku kinesku petrohemijsku kompaniju zbog kupovine iranske sirove nafte. Kao odgovor, kineske vlasti naredile su domaćim kompanijama da ne poštuju američke sankcije protiv te firme i još četiri kineske rafinerije.
Kina bi mogla pokušati smanjiti tenzije sa Washingtonom i steći dodatne političke poene kod Trumpa predstavljajući svoje razgovore sa Iranom kao iskren pokušaj da pomogne okončanju rata.
Ipak, mnogi analitičari sumnjaju da će Peking koristiti svoj uticaj kako bi natjerao Iran da prihvati američke zahtjeve, posebno ako za to ne dobije jasne političke ili ekonomske ustupke od Washingtona.
Osim toga, Kina možda ni sama nije potpuno sigurna koliko stvarnog uticaja ima na Teheran, uprkos bliskim diplomatskim odnosima. Peking već dugo tvrdi da je rat prije svega problem koji Sjedinjene Američke Države moraju same riješiti.
Istovremeno, iako Kina ima snažan ekonomski uticaj kroz kupovinu iranske nafte, usred globalne energetske krize Pekingu su ti energenti i dalje prijeko potrebni.
Datum i vrijeme objave: 07.05.2026 – 08:45 sati
