Prva komercijalna usluga robotaksija u Europi pokrenuta je u Zagrebu, a pokrenuo ju je, kao što već znate, Verne. Ulicama glavnog grada Hrvatske već oko mjesec dana voze autonomni SUV-i tipa Arcfox Alpha T5 opremljeni Pony.ai sustavom autonomne vožnje sedme generacije, posebno prilagođenim, dotjeranim i treniranim za naše ceste. Našu demo vožnju odradili smo s jednim od deset trenutačno aktivnih robotaksija, koji opslužuju nešto više od 300 korisnika, čiji računi se postupno “skidaju” s liste čekanja (koja, usput rečeno, broji više od 4.000 zainteresiranih građana).
Vidi bolje od nas
Na vožnji, koju smo započeli kod Glavnog kolodvora, društvo nam je pravio Filip Cindrić iz Vernea, kako bi nam dao sve potrebne informacije za ovaj članak, a tu je prilično neprimjetno bio i sigurnosni operater za volanom, koji je tu za vrijeme prilagodbe i validacije sustava. Kako smo čuli, cilj kompanije je da do kraja ove godine flota vozila u Zagrebu ostane bez takvih operatera, odnosno da se potpuno “osamostali”.
“Trenutačno uspješno validiramo autonomne robotaksije na zagrebačkim ulicama. Prilagodba sustava Pony Generation 7 pokazuje nam da generički algoritmi autonomne vožnje zahtijevaju duboku, mikrolokacijsku prilagodbu kako bi funkcionirali u specifičnim europskim urbanim središtima. Mapiranjem jedinstvenog zagrebačkog miksa uskih povijesnih ulica, agresivnih tramvajskih presjecanja pa do kompleksnih rotora s više traka, sustavno smo kalibrirali umjetnu inteligenciju da oponaša profil sigurnog, prosječnog lokalnog vozača umjesto robotiziranog stroja.
Svaki kilometar koji zabilježi trenutna operativna flota od deset vozila izravno se integrira u iterativnu petlju strojnog učenja za unaprjeđenje sustava”, pojašnjava nam Filip, dok se robotaksi snalazi po centru grada, prestrojava te uočava svjetla na semaforima na udaljenostima na kojima ih naše oko ne može razlučiti.
Iznenađujuće – dosadno
Nakon što smo se “izvukli” iz centra, krećemo na rutu prema aerodromu, da bismo provjerili kako se Verneov sustav ponaša i na otvorenoj cesti. Nailazimo na križanje Držićeve i Vukovarske, žuto na semaforu nam se pali u zadnji tren, robotaksi na trenutak “razmisli” i – zakoči malo oštrije. Primjećujemo da bismo i sami u toj situaciji postupili tako, no u tom trenutku sa zvučnika u kabini stiže i suptilna isprika (koju možda od nas ne biste dobili).
Autonomni je sustav vožnje, po našem dojmu, vrlo blizak običnom, sigurnom i obazrivom ljudskom vozaču. Da to ne znamo, nema šanse da bismo pogodili da nas zapravo vozi robot – kretanja i kočenja su prirodna, kad je u mogućnosti dati gas, to i čini, prestrojava se kako bi zaobišao sporija vozila, ubacuje se u drugu voznu traku glatko i sigurno… Iznenađujuće je to sve zapravo, “dosadno”, zaključili smo. “Baš to nam je i cilj”, kaže Filip, potvrđujući da se na takvu vožnju ni ne treba privikavati.Tehnologija je ionako najbolja kad je neprimjetna, a u ovom slučaju ona to zaista i jest.
S tehničke strane gledano, svako vozilo opremljeno je s 9 kamera, 9 lidara i 4 radara, čime imazapravo tri “osjetila” kojima u stvarnom vremenu detektira objekte oko sebe, izračunava njihovu brzinu kretanja u metrima po sekundi i samostalno donosi lokalne procjene, primjerice one o prestrojavanju. Bez obzira na to nalazi li se vozilo u R&D floti ili obavlja komercijalnu uslugu prijevoza putnika, svaki prijeđeni kilometar funkcionira kao ulazni podatak. Algoritam tretira kompleksne i nepredvidive situacije isključivo kao priliku za dodatno testiranje i obogaćivanje baze podataka, odnosno cijela flota “uči”.
Operater ili ne – svejedno je
Potreba za preuzimanjem kontrole od strane sigurnosnog operatera statistički je marginalizirana, ali smo je doživjeli. Iako Sustav samostalno i prilično glatko rješava mrtve kutove, prepreke, pa čak i izbjegava udarne rupe i veće na cesti. No, u jednoj situaciji naišli smo na netom započete radove na cesti (u Zagrebu, da, znamo, čudo!), gdje je robotaksi “htio” skrenuti desno na mapiranu mu cestu, koja pak odnedavno ne postoji. Autonomno se potom odlučio prestrojiti u lijevu traku, no naš operater kliknuo je po ekranu i “naredio” mu da produži ravno – informacija o tome odmah je poslana u centralu i kroz par minuta podatke o novoj prohodnoj ruti imat će cijela flota.
“Jednom kad operatera u vozilu ne bude, takve će nedoumice rješavati ekipa u nadzornom centru”, pojašnjava nam Filip. No, operateri neće preuzimati direktnu kontrolu nad vozilima na daljinu. Njihova funkcija bit će isključivo procijeniti kompleksne situacije i dati naredbu ili sugestiju softveru u vozilu, koji će potom riješiti problem te iz njega, naravno, naučiti kako se ubuduće nositi s takvim situacijama.
U kabini – ekran ispred stražnjih sjedala pruža potpune informacije. Putnici vide točnu rutu, detekciju okolnih vozila te čak i stanje semafora pred njima. Sustav omogućuje prilagodbu temperature, svjetline ekrana, glasnoće obavijesti te nudi opciju sigurnosnog zaustavljanja vozila i prije odredišta. Tu je i SOS gumb koji otvara izravnu komunikaciju s centralom, za slučaj nužde.
Integracija, a ne puka vožnja
Nakon 20-ak minuta vožnje do centra preko Radničke stižemo do prilaza Plesu. Verne je i tu među prvima u svijetu – imaju, naime, dogovorenu suradnju sa zagrebačkom zračnom lukom, pa njihova vozila ulaze i izlaze kroz rampe u Kiss&Fly zoni bez uzimanja kartice ili bilo kakve intervencije. Ostavit će putnika i pokupiti ga, dakle, netom kod terminala, pa smo testirali i to.
Zračna luka je već sada, dakle, obuhvaćena kao aktivna zona. Ona u Zagrebu zasad obuhvaća oko 90 kvadratnih kilometara, pokrivajući većinom centar grada, a u njoj je i 525 definiranih točaka za preuzimanje i ostavljanje putnika. Svaka od njih je pomno odabrana i testirana kao sigurna za “pick up i drop off“, a sa širenjem mreže i servisne zone i broj će točaka za zaustavljanje biti povećan. Kroz naredne mjesece i broj robotaksija će u Zagrebu rasti, planira se širenje na još nekoliko gradova u svijetu, no prije toga validacija i intergracija će se provoditi ovdje.
“Naš strateški imperativ nije samo tehnološka demonstracija, već duboka infrastrukturna integracija, što je potvrđeno potpunom automatizacijom pristupa i operacija na Zračnoj luci Franjo Tuđman”, zaključuje Filip, dok mi i dalje razmišljamo o tome kako bi nam uskoro autonomna vožnja mogla postati nešto najnormalnije. Kako smo se “za pet minuta” priviknuli na korištenje, recimo ChatGPT-a, tako ćemo se, možda i lakše, naviknuti na to da kad pozovemo taksi, za njegovim volanom ne mora nužno nekoga i biti. Ako će voziti kao ovaj sada, ili prema najavama još bolje – nećemo s tim imati nikakav problem.
Datum i vrijeme objave: 07.05.2026 – 06:00 sati
