Joel Ross, u povodu koncerta što će ga održati 18. svibnja na Zagreb Jazz Festivalu.
Poznat po svom inovativnom i soul pristupu vibrafonu, Joel Ross je istaknuta figura u suvremenom jazzu. Njegovo stvaralaštvo donosi spoj post-bop tradicije sa suvremenom improvizacijom. Zahvaljujući ritmičkoj dubini i emocionalnim izvedbama priskrbio si je priznanje široke javnosti. Cijenjen je zvog ekspresivnih solo dionica koje uravnotežuju tehničku preciznost s emocionalnom dubinom, osiguravajući da vibrafon doprinosi toplini i narativnom tijeku glazbe.
Joel Ross redovito zauzima visoke pozicije na listama kritičara DownBeata. Više je puta bio na vrhu ankete kritičara tog časopisa u kategoriji Rising Star Vibraphonist, od 2019. do 2020. te 2021. Godine 2017. postao je jedan od najmlađih umjetnika koji je dobio prestižnu rezidencijalnu nagradu od organizacije The Jazz Gallery. Osim toga, 2020. i 2021. osvojio je prvo mjesto u anketi kritičara Udruge jazz novinara za vibrafonista godine te je dobitnik nagrade Jazz International Edison Award 2020. za album “KingMaker”.
Cijene ga kritičari, publika, ali i sami glazbenici. Zato je 2013. odabran za sudjelovanje u Thelonious Monk Institute All-Star Sextetu te je brzo ostvario suradnje s nekima od najutjecajnih jazz glazbenika, među ostalima s Herbiejem Hancockom, Geraldom Claytonom, Ambroseom Akinmusireom…
Morao sam naučiti kako djelovati u okružju sastava i podržavati glazbu, kako god je bilo potrebno. Nije se radilo o soliranju ili i o tome da treba biti u središtu pozornosti, radilo se o služenju glazbi i doprinosu prostoru bogoslužja.
Ross, koji je rođen i odrastao u Chicagu, u mladosti je slušao gospel i R&B, kao i povijesne jazz ploče produkcije Motown, ali i uglednih jazzista kao što su Milt Jackson, Miles Davis, Thelonious Monk i John Coltrane. Kao desetogodišnjak pridružio se školskom bendu svirajući ksilofon. Glazbeno obrazovanje stekao je u srednjoj školi i na fakultetu. Uz suradnju s ansamblom Jazz Institutee of Chicago, svirao je u različitim sastavima, sastavljenim od glazbenika iz više škola. Poslije je, kroz partnerstvo ChiArtsa s Thelonious Monk Instituteom of Jazz, sudjelovao na nacionalnim jam sessionima i radionicama s vršnjacima iz drugih specijaliziranih srednjih škola, usavršavajući svoje vještine sviranja bubnjeva prije prelaska na vibrafon. Zapazio ga je stariji kolega, poznati vibrafonist Stefon Harris, koji ga je pozvao da se pridruži njegovom Brubeck Institute Jazz Quintetu na Sveučilištu Pacific u Sjevernoj Kaliforniji. Zahvaljujući tom iskustvu razgradio je i obnovio svoj pristup sviranju vibrafona.
Osobna ideologija
Kao vibrafonist ugledao se na legendarne jazziste Milta Jacksona i Bobbyja Hutchersona. Dolaskom u New York City razvio se u profesionalnog jazz glazbenika i ostvario nastupe u renomiranim klubovima, dvoranama i na festivalima, ne samo u SAD-u, kao što su Smalls Jazz Club, Umbria Jazz Festival, The Jazz Gallery, Winter Jazz Fest, Newport Jazz Festival, Dizzy’s Club, BRIC Jazz Festival, The Blue Whale, North Sea Jazz Festival, The Brubeck Institute i Kuumbwa Jazz Festival. Pomak u karijeri ostvario je potpisivanjem ugovora s kultnom diskografskom kućom Blue Note za koji snima od 2019. Kao vođa sastava za tog je izdavača objavio četiri albuma: “KingMaker” iz 2019., “Who Are You?” iz 2020., “The Parable of the Poet” iz 2022. i “nublues” iz 2024. No, uzbudljiviji od albuma njegovi su koncerti. Naime, predan je intuitivnom pristupu i spontanim interakcijama. Za takav pristup važno mu je pronaći suradnike koji znaju i mogu reagirati u trenutku, s kojima se može upuštati u neplanirane međuigre.
Kao vođa sastava Good Vibes, Ross inzistira na zajedničkoj improvizaciji, gdje uobičajene solo dionice ustupaju mjesto zajedničkom dijalogu, gdje sastav kolektivno razvija zamisli, pri čemu svaki član doprinosi tijeku razgovora umjesto da dominira pojedinačno. U svojim skladbama povezuje intenzitet i blagost, tradiciju i suvremeno/futurističko, sekularno i duhovno, pisano i improvizirano, kontrolirano i nesvjesno…
Kako bi dao prednost melodijskim linijama i nagasio ritmičku komponentu nad gustim harmonijskim skladanjem, Ross koristi dvije palice s batićima, izbjegavajući tehniku s četiri palice uobičajenu među današnjim sviračima. Takav pristup omogućuje mu postizanje jasnije artikulacije i nudi prostor za kolektivnu improvizaciju unutar ansambla. Osim toga, naglašava melodiju i puls, poboljšavajući ulogu vibrafona kao glasa koji istupa ispred akorda. “Sviram s 2 palice jer je Milt Jackson bio moja prva inspiracija među vibrafonistima, a on je prvenstveno svirao s 2 palice”, objasnio je. “Kako sam postajao stariji i formirao osobnu ideologiju, shvaćam da preferiram 2 palice u odnosu na 4 jer u postavci punog benda vibrafon može zauzeti puno “zvučnog” prostora zbog svoje rezonancije. Stoga radije interagiram s 2 ili 3 palice, umjesto s 4.”
U svojem stvaralaštvu Ross se oslanja na cjelokupnu tradiciju afroameričke glazbe. Zapravo, on to iskustvo upija cijeli život. Za njegov umjetnički, ali i duhovni razvoj presudno je bilo nastupanje u crkvi u kojoj je njegov otac bio zborovođa. Tada je još svirao bubnjeve. “Sviranje u crkvi pomoglo mi je da na ono što radim gledam kao na nešto veće od sebe”, tvrdi. “Morao sam naučiti kako djelovati u okružju sastava i podržavati glazbu, kako god je bilo potrebno. Nije se radilo o soliranju ili i o tome da treba biti u središtu pozornosti, radilo se o služenju glazbi i doprinosu prostoru bogoslužja.”
Slijediti vlastitu mudrost
Joel Ross će 18. svibnja nastupiti u zagrebačkom Kazalištu Kerempuh, na 17. Zagreb Jazz Festivalu. Tom prilikom promovirat će svoj novi album “Gospel Music”, peti što ga je objavio za diskografsku kuću Blue Note. Uz njega svirat će alt saksofonist Devin Daniels, pijanist Tyler Bullock, kontrabasist Kanoa Mendenhall i bubnjar Jeremy Dutton. Koliko glazba koju je pripremio za to izdanje zapravo ima obilježja tradicionalnog gospela, a koliko je vizija onoga što bi gospel glazba mogla ili trebala biti? “Velik dio glazbe s albuma zapravo je starija glazba na kojoj sam radio posljednjih 7 ili 8 godina”, kaže. “Kada sam je pisao, nisam se eksplicitno bavio ničim što bismo mogli povezati s “gospel” stilom glazbe. Album se zove “Gospel Music” jer sam, proučavajući Riječ Gospodnju, puno učio o tome kako se odnositi prema Bogu, sebi, drugima i okolnostima. To je, zauzvrat, utjecalo na način na koji sam vodio svoj bend i komunicirao sa suradnicima. Dakle, album je nastao iz moje želje da podijelim ono o čemu vjerujem da je biblijska naracija, moć i osoba Isusa Krista te, budući da Mu dopuštam da živi i djeluje kroz mene, te zauzvrat utječe na način na koji bend funkcionira. Glazba koju smo snimili slučajno se poklopila s mojim tadašnjim učenjem.”
Nadahnuće je pronašao u Bibliji, ali i pokušavajući odgovoriti na pitanje koliko je ta priča relevantna danas te koliko je zahvalna za preoblikovanje na jezik jazza. Na taj način jazz glazbi daje novi smisao, predstavlja ju kao nešto uzvišeno, kroz sviranje izražava emocije, ali i duhovnost. “Priča iz Biblije izuzetno je relevantna u današnje vrijeme”, rekao je. “To je priča o savršenom i voljenom Stvoritelju koji želi podijeliti tu ljubav, pa stvara dobar svijet i stvara ljude na svoju sliku da ga vole i vladaju svijetom s Njim. Mi ljudi biramo pobuniti se i slijediti vlastitu mudrost, što rezultira odvajanjem od Njega i uvodi nasilje i smrt – grijeh – u svijet. Stvoritelj nas voli i želi nas vratiti u svoju prisutnost te djeluje kroz slučajnu obiteljsku liniju kako bi to učinio. Kroz tu obiteljsku liniju Stvoritelj oblači ljudsko tijelo u osobi Isusa kako bi suosjećao s našim ljudskim iskustvom i plaća cijenu koju svi dugujemo, ali mi ne možemo platiti da bismo spasili sebe. Isusova žrtva bila je dar koji nismo zaslužili i sada smo suočeni s izborom da povjerujemo u Njega i dopustimo Njegovom Duhu da djeluje u nama i kroz nas kako bismo živjeli kao ljudi na Njegovu sliku, kakvima nas je stvorio. Za mene se to prevodi u glazbu, u načinu na koji komuniciram i odnosim se prema sebi i drugim glazbenicima. Kada živim, kada sviram, usredotočen sam na žrtvovanje vlastitih potreba za dobrobit ljudi kojima sam okružen, to često rezultira najboljim i najplodnijim trenucima. Ne vjerujem da je žanr jazz sam po sebi svet, ali ono što može značiti nekome zapravo bi moglo biti sveto. Ovisi o tome kako se osoba odnosi prema glazbi.”
Stvaranje svemira
Ross nastoji da se to osjeti i na njegovim koncertima. Kad nastupa pred publikom, stječe se dojam da je dotaknut nekom višom silom, da je samo provodnik univerzalne glazbe. “Vjerujem da je Bog uvijek sa mnom i pokušavam se usredotočiti na to da budem posuda za Njega da djeluje kroz mene tako što sebe i svoj ego maknem s puta”, napominje. “Postoji mnogo praktičnih načina za glazbeno izražavanje emocija, bilo kroz određene ključne centre ili akorde ili melodijske odluke. Duhovnost za mene, kao sljedbenika Isusa Krista, znači dopustiti Duhu Svetomu da vodi moj život. Dakle, u tom smislu, hodam s Duhom u načinu na koji doprinosim glazbenim situacijama u kojima se nalazim. Kroz svoju glazbu želim poručiti ljudima da se potrude spoznati tko je Isus, saznati što znači voljeti Ga i voljeti jedni druge te biti ljudska slika Boga kakva smo stvoreni da budemo.”
Ross je autor svih skladbi osim jedne – “Praise To You, Lord Jesus Christ”. Među njima su i neke od starijih, ali do sad nesnimljenih. No danas na njih gleda u svjetlu novih iskustava, prilagođuje ih nauku u koji je trenutno udubljen. U skladu sa spomenutim svjetonazorom, nekim skladbama nadjenuo je znakovite nazive, primjerice “Trinity (Father, Son and Holy Spirit)”, “Protoevangelium (The First Gospel)”, “The Sacred Place”, “Calvary”, “Repentance”. Naslovima nekih od njih, kao što su “A Little Love Goes A Long Way”, “Be Patient” i “The New Man”, šalje nedvosmislene poruke nade i ljubavi. Na album je uvrstio citate poglavlja i stihova… Jednu od skladbi na albumu, “Wisdom Is Eternal”, posvetio je velikom pijanistu i glazbenom pedagogu Barryju Harrisu koji je ostavio velik trag u njegovom glazbenon razvoju. “Ta je skladba posvećena Barryju Harrisu jer Biblija uči da je Bog sve stvorio mudrošću, koja je personificirana u Isusu”, objašnjava. “Barry Harris bio je glazbenik i pedagog koji se snažno usredotočio na podučavanje osnova stvaranja ove glazbe, slično kao što je mudrost temelj za stvaranje svemira.”
(Preuzeto iz Novog lista od 26. travnja 2026.)
