Knežević je tužila Vučelićevu zbog tvrdnji koje je iznijela krajem marta prošle godine, kada je rekla da poziva Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da hitno ispita navode o povezanosti pojedinih političara u Crnoj Gori i Službe bezbjednosti Srbije.
Osnovni sud u Podgorici je prošle sedmice donio prvostepenu presudu kojom je zastupnici Maji Vučelić naloženo da plati lideru Demokratske narodne partije (DNP) Milanu Kneževiću 2.000 eura za klevetu – na šta je Vučelić najavio žalbu, ocijenivši da je ova odluka rezultat toga što sud nije volio njen politički stav, te da su Vijesti cenzurisale ovaj politički stav.
Knežević je tužila Vučelića zbog tvrdnji koje je iznijela krajem marta prošle godine kada je rekla da poziva Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da hitno ispita navode o povezanosti pojedinih političara u Crnoj Gori sa srpskom službom bezbjednosti, posebno u kontekstu izjava bivšeg šefa Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) Aleksandra Vulina, te sve češćeg internog uplitanja Crne Gore u unutrašnje poslove Crne Gore.
Vučelić je tom prilikom rekao i da su ideje koje zastupa Knežević, zajedno sa predsednikom Srpske radikalne stranke Vojislavom Šešeljem, nastavak politike koja je 1990-ih godina uništila Balkan, a koju plaćaju građani Srbije. Ona je rekla da je i dalje očigledan Kneževićev pokušaj da destabilizuje evropski put Crne Gore, “a sve u ime političkih interesa koji nas građane Crne Gore vraćaju unazad”.
“…Klasična taktika skretanja pažnje i kleveta kada ponestane argumenata. A po svoj prilici i izraz straha zbog skorog presušivanja izdašnog toka prljavog novca kojim razni mandići, velimirovići i ostali radojici finansiraju kampanje vašeg političkog subjekta”, ustvrdio je tada Vučelić.
Ona je to iznijela u saopštenju, koje su prenijeli mediji, reagujući na izjave portparola Kneževićevog DNP-a Jovane Todorović.
Knežević je, kako piše u obrazloženju presude, rekao da se tekst negativno odrazio na njega, ali i na njegovu porodicu, dodajući da je spreman da prihvati političke kvalifikacije “da mu je Srbija bliža od Crne Gore” i da je “marioneta pojedinih političara iz Srbije”, ali ne i tvrdnje da se njegova stranka finansira prljavim novcem. On je istakao da se zbog teksta “oseća veoma negativno, uznemireno”, kao i da se povodom teksta nije obraćao zdravstvenim ustanovama, ali da je, s obzirom na reakciju porodice i bliskih prijatelja, sve to uticalo da se “oseća negativno”.
Vučelić je za “Vijesti” rekla da je presuda važna jer, prema njenim riječima, pokazuje da u Crnoj Gori svako može biti kažnjen – ne zato što je nekoga uvrijedio privatno, već zato što je javno iznio politički stav koji se političaru nije dopao.
„Nisam govorio o svom privatnom životu, nego oni o mom. Govorio sam o tome o čemu političari u demokratskom društvu moraju da pričaju: spoljnopolitičkom uticaju, narativima koji dolaze iz Beograda, opasnim zloupotrebama identitetskih tema, takozvanim vojnim savezima protiv pravoslavaca, pričama o obojenim revolucijama i potrebi da nadležni politički organi Crne Gore provere da li nadležni politički organi mogu da provere suverenitet i evropski put“, rekao je on. nedavno član CIVIS-a.
Vučelić je naveo da je još opasnije što je sud, bez dokaza o ugroženosti bezbjednosti i psihičkim posljedicama Kneževića, prihvatio njegovu priču.
“Bez prijave policiji, bez ikakve procene rizika zbog mog političkog stava, bez odlaska kod lekara i bez medicinske dokumentacije, sud presuđuje i oduzima mi slobodu govora. Samo zato što im se moj politički stav nije svideo. Ako je to dovoljno, onda sutra svako ko se oseti prozvanim može da tuži bilo koga i traži odštetu. Ovo više nije zaštita ugleda, to je opet pritisak na sud, da se ponovo koristi cenzus. utišavanje”, naglasila je ona.
Knežević je tražio pet hiljada eura
U obrazloženju odluke, koju potpisuje sutkinja Ivana Žujović, navodi se da je sud zaključio da se suština osporenog teksta odnosi na Kneževićevo političko djelovanje, te da se nesumnjivo može zaključiti da se Vučelić u cijelom tekstu obraća Kneževiću, kao i da je navela da se njegove stranke finansiraju novčane kampanje koje se finansiraju iz fondova njegovih stranaka. stranačke kampanje je netačna. nije mogao ostaviti mogući prljavi novac bez Kneževićevog znanja.
“Tužilac (Knežević) je ove navode smatrao uvredljivim i negativno su uticali na njega… jer je doživio imputaciju da se nalazi u zoni krivičnog djela. Tačno je da je tužilac političar, te kao takav treba da ima veći stepen tolerancije na kritiku…”, navodi se u presudi.
Međutim, u obrazloženju se navodi da “duh i smisao” osporenog teksta nije samo kritika političkog djelovanja, niti je samo pokretanje javne rasprave, već se “svakako radi o isticanju saradnje DNP-a i njegovog predsjednika sa političkim strukturama van državnih granica, uz tvrdnje da se kampanje njegove stranke finansiraju prilivom prljavog novca”.
Sud je zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o vrijednosnim sudovima, već o diskreditaciji Kneževića, “što nesumnjivo dovodi u pitanje njegov lični i profesionalni kredibilitet, koji su svakako ispod časti i ugleda”.
„Tvrdnje tuženog da se stranka čiji je predsednik tužilac finansira prilivom prljavog novca sve su aluzije na postojanje sumnje da se tužilac bavi nezakonitim radnjama…“, dodaje se.
Dalje se navodi da ne postoji pravosnažna presuda za Vučelićeve tvrdnje, niti se vodi krivični postupak protiv Kneževića, te da se “sigurno radi o tvrdnjama koje nikako ne mogu biti vrijednosni sudovi, niti kritika rada političkih aktera”, već općenito o tvrdnjama koje bi, kako se navodi u obrazloženju presude, izazvale nespokojstvo u životu običnog čovjeka – “u životu običnog čovjeka”. moralni osjećaj prije svega, koji uključuje čast i svakako ugled, a koji bi se dalje manifestirao u vidu fizičke nelagode, tjeskobe, kao što je to slučaj kod tužioca, proizilazi iz njegovog iskaza, koji je sud prihvatio kao jasan i nedvosmislen”.
„Stoga, s obzirom da sporne publikacije sadrže kompromitujuće navode na račun tužioca, kojima se narušava njegov lični i privatni integritet, tuženom je pričinjena nematerijalna šteta, koja se ogleda u povredi časti i ugleda“, ističe se.
Osnovni sud je ukazao da Vučelić, kao i svi ostali, ima pravo na slobodu govora i izražavanja, ali da to ne znači da je moguće prijeći granicu dozvoljenog i ugrožavati i kršiti prava drugih, koja su zagarantovana domaćim i međunarodnim aktima.
„Granica dozvoljenog su svakako mišljenja i vrijednosni sudovi, a šta je konkretno nije stvar, jer se gore navedenim ne može tvrditi da se kampanje političkog subjekta čiji je tužitelj predsjednik države finansiraju prilivom prljavog novca, ali je evidentno da ovi navodi, koji su činjenično i pravno, predstavljaju jasan i neosnovan dovod u pitanje. pravo tužioca na ugled u društvu, ali i u političkom svijetu“, navodi se u obrazloženju.
Sud je odbio Kneževićev zahtjev za još 3.000 eura odštete.
“… Polazeći od svrhe instituta naknade nematerijalne štete, koja se ogleda u zadovoljstvu, a ne u naknadi, ali i u činjenici da bi dosuđivanje većeg iznosa naknade dovelo do komercijalizacije ovog instituta, što svakako nije njegova svrha niti cilj”, navodi se.
