Sisački glazbenik Hrvoje Štefančić, koji djeluje pod imenom Castaway Souls, zasvirat će pred zagrebačkom publikom u petak 24. travnja u KunstCaffeu i tom prigodom ujedno i predstaviti album ‘Doing It All For… Peanuts’.
Otkud je došlo ime Castaway Souls?
Hrvoje Štefančić: Na svom sam glazbenom putu radio s poprilično velikim brojem bendova, različitih glazbenih usmjerenja i ambicija. Cover, pratećih, autorskih… Neki su od njih prošli neprimijećeno, a neki su uspjeli izdati albume. Kao, na primjer, Gospodari snova i Obećana zemlja. No, niti jedan nije bio dugoga vijeka. U jednom sam se periodu našao na osami, van ansambla, bez suradnika. Kako sam od djetinjstva pisao stihove i uglazbljivao ih, a nisam to adekvatno uspio podijeliti s publikom, izvorna ideja je bila oformiti rock band. Pa, čak i prije razmišljanja o tome koga bih pozvao na suradnju, pokušao sam definirati ime skupine. Sve me je vodilo ka mojim iskustvima s propalim grupama i osjećajima iza raspada istih. To je nekako najsličnije olupini, brodolomu ili potonuću na dno. U tom mi se trenu učinilo da to nisu samo moji osjećaji, nego da u potpunosti odgovaraju opisu mnogih sličnih ljudskih priča. U današnje vrijeme svi smo pomalo brodolomni, zar ne? I tako je eto, nastala engleska varijanta imena Brodolomci ili Brodolomne duše – Castaway Souls.
Kada odabereš raditi nešto svoje, što nije mainstream, očekuje te “oštra studen i tmina”. I sakupljanje mrvica. No, u svemu je najelementarniji sastojak strast.
Zanimljivo je kad si se predstavio javnosti 2014. i 2015. učinio si to s čak četiri izdanja. Zašto toliko?
Hrvoje Štefančić: Nakon što sam u ljeto 2013. konačno odlučio krenuti u akciju promoviranja svojih glazbenih sadržaja, prva misao je bila sastaviti nekakav informativni demo CD sa skladbama koje bi pripadale kategoriji hard rocka, a koji će mi poslužiti isključivo za pronalazak glazbenika koji bi bili voljni priključiti se bandu kojega sam kanio oformiti. Prvo što sam napravio bio je popis skladbi za koje sam smatrao da su dovršene. Na moje iznenađenje, ustanovio sam da se radi o više od sedamdeset naslova. Bilo je tu različitih stilova i izražaja, pa i nekoliko instrumentala. Kako se u svom kućnom studiju snimanjem i audio produkcijom bavim negdje od kraja devedesetih godina, do tog sam trena imao popriličan broj praktično gotovih snimaka. Podvukao sam crtu ispod broja pedeset. Odlučio sam da ipak sve službeno objavim na neka tri ili četiri CD-a, bez obzira na činjenicu da sam praktično sve sam snimio, te da i dalje djelujem individualno. U suradnji s HDS-om objavljujem LP “Demons From the Attic” i EP “I’ll Be Flying Tonight” 2014., te LP “Magic Town” i EP “Heaven Knows the Secret” 2015. godine. Radi se o četiri promotivna CD izdanja od kojih niti jedan nije išao u prodaju. Dakle, do broja pedeset, imam materijala za još jedan LP. I dalje je ideja vodilja bila pronalazak glazbenika za zajednički rad, neovisno o tome u kojem žanrovskom smjeru; sadržaj je raznovrstan.
Sve je počelo kad sam dobio najoriginalniji rođendanski poklon. Moji prijatelji su mi poklonili službenu diskografsku distribuciju digitalnog singla. Teško da bih se tada sam na to odlučio.
Kako dolazi do suradnje sa Sponom?
Hrvoje Štefančić: Ovo je najinteresantnije! Kako sam već spomenuo, ideja mi je bila da uz mene budu instrumentalisti od kojih će svaki biti na ‘svom radnom mjestu’. Moje je iza kompleta bubnjeva. I sve ostale sektore sam na snimkama pokrio, ali se nikada nisam dobro osjećao u poziciji pjevača. Smatrao sam da to ne radim dovoljno uvjerljivo. Tada se u storiju uključuje prst sudbine. Do suradnje sa Sponom došlo je maštovitošću dvojice mojih prijatelja. Naime, radi se o najoriginalnijem rođendanskom poklonu kojega pamtim u životu. Moji su mi dečki poklonili službenu diskografsku distribuciju digitalnog singla. Teško da bih se tada sam na to odlučio. Putovanje sa Sponom započinje singlom “‘Til Kingdom Come”. Skladbom s LP-a “Magic Town”. Kada je u svega nekoliko mjeseci pjesma postigla iznimno velik broj radijskih emitiranja u regiji, nastavili smo istraživati tržište s još nekoliko singlova, kako bismo saznali postoji li publika za ovakvu vrstu glazbe. Rezultat je objavljivanje trećeg Castaway Souls LP-a. Ovoga puta, službeno diskografski, s etiketom Spone. Do sada je Spona objavila LP “Between Surreal And Reality” 2020., LP “Teatar Monte Paradiso” 2024., te LP “Doin’ It All For… Peanuts (Live In Zagreb)” 2025. godine. I, tako je zapravo Castaway Souls spontano postao moj samostalni projekt širokog glazbenog spektra, s povremenim gostima, a ne profilirani hard rock band kako sam ja to originalno bio zamišljao.
Upravo bih se fokusirao na posljednji spomenut live album “Doin’ It All For… Peanuts“. Naime, snimljen je na nastupu u Pločniku, koji je u međuvremenu zatvoren, a mislim da je to jedini live album snimljen u tom prostoru. Mislim da bi bilo zanimljivo objasniti naslov, koji donekle govori i o položaju domaće scene.
Hrvoje Štefančić: Upravo tako. “Pločnik” je uživo izvedena kompilacija pjesama s moja prva tri albuma. Moram priznati da su mi live albumi oduvijek bila najdraža izdanja mojih omiljenih izvođača. Čekao sam ih sa nestrpljenjem. Pa sam se tako i u svom primjeru odlučio napraviti nekakav odabir između četrdesetak do tada objavljenih pjesama. Naslov albuma simbolično objašnjava trnovit put do uspjeha na estradi. Kada odabereš raditi nešto svoje, što nije mainstream, očekuje te “oštra studen i tmina“. I sakupljanje mrvica. No, u svemu je najelementarniji sastojak strast. Ako to što i kako radiš nije srž tvoje osobnosti, gubi se svaki smisao. Ja sam još uvijek s rock’n’rollom na „Dok nas smrt ne rastavi“. Nema tu previše pameti. Ne treba je ni biti. Ako s kalkulacijom ulaziš u teren, u startu si izgubio.
Koje teme te pretežno okupiraju i inspiriraju?
Hrvoje Štefančić: Najinteresantnije su mi gotovo filmske životne priče ponekih ljudi koje poznajem ili mi na put neočekivano dođu neznanci, upravo da me nadahnu. Do granice nestvarnog, s ruba ponora. Nerijetko je to nešto iz sadržaja nekog filma ili romana koji mi se svidio. Čak mi se i politika ušulja u stihove. Inspiracije nikada ne nedostaje. Kada me nekakav podražaj dovede do teme o kojoj nešto želim reći, razmišljam kojim ću harmonijskim odabirom začiniti atmosferu. I nikada zapravo ne krećem iz nule. Uvijek nešto skiciram i čuvam te skice, pa ih naknadno dopunjavam u cjelovitu sliku. Bile melodijske ideje ili liričke.
Ako to što i kako radiš nije srž tvoje osobnosti, gubi se svaki smisao.
Kako je došlo do suradnje s nizozemskim usnoharmonikašem Leonom Van Egmondom i kanadskom pjevačicom Charlene Hiller?
Hrvoje Štefančić: Kada mi je potrebno imati snimak nekog instrumenta kojega ne sviram, za suradnju se obavezno obratim nekome od lokalnih ljudi. U tom periodu, kada sam snimao pjesmu Haljina za ples, nisam uspio doći ni do koga iz svoje blizine. No, kako nam vrijeme i svijet u kojem živimo pružaju šarolike mogućnosti, tako sam i ja iskoristio jednu, na specijaliziranom internetskom servisu. Nazovimo to burzom glazbenika, i tako angažirao Leona. Vrlo brzo i jednostavno. Charlene Hiller je posve drugačija priča. Ona je osoba koja je napustila aktivnu glazbenu karijeru u Kanadi i posvetila se humanitarnom radu. Negdje nakon rata, krajem devedesetih došla je u Hrvatsku, te je ovdje živjela i radila nekih desetak godina. Početkom 2000-ih, u mom je studiju svoj album snimao sisački kantautor Danko Tomanić, a Charlene mu je pjevala prateće vokale. Tako sam ju upoznao. 2005. godine pružila mi se prilika s njom snimiti duet za pjesmu “Taste Of Honey”. To mi je jedna od dražih uspomena vezanih za ovaj projekt.
Koji gosti su u planu za skorašnji zagrebački nastup?
Hrvoje Štefančić: Bit ću u društvu dvojice svojih dugogodišnjih prijatelja i kolega s kojima sam svirao u više glazbenih skupina. Pripremili smo akustičnu varijantu aranžmana pjesama s četiri studijska albuma projekta Castaway Souls. Uz mene će biti Darko Klobučar, iskusni basist, te Kristijan Freiberger, pianist koji mi je gostovao i na albumu “Doin’ It All For… Peanuts”.
