Svemir se širi, dokazano je to na više načina i mnogo puta, no i dalje je misterij brzina kojom se to zaista događa. Poznata kao “Hubbleova napetost“, diskrepancija između rezultata dobivenih različitim metodama mjerenja smatra se vjerojatno najvećim trenutačnim izazovom kozmologije. U središtu spora nalazi se Hubbleova konstanta (H0), parametar koji određuje brzinu širenja svemira, a čije vrijednosti drastično variraju – ovisno koga pitate.
Objedinjeni pristup mjerenju
Dok podaci dobiveni promatranjem rane faze svemira putem pozadinskog mikrovalnog zračenja sugeriraju vrijednost od približno 67,4 km/s/Mpc, mjerenja lokalnog svemira pomoću standardnih svijeća, poputsupernova, daju značajno višu vrijednost od preko 73 km/s/Mpc. I jedne i druge kalkulacije postaju sve točnije s vremenom i modernijim instrumentima (poput teleskopa Hubble i James Webb), no razlika i dalje postoji. Korak ka razrješavanju “napetosti” sada je načinila međunarodna skupina astronoma, koja se pozabavila objedinjavanjem postojećih rezultata.
Njihova analiza, objavljena u časopisu Astronomy & Astrophysics, u obzir uzima relativnu pouzdanost svake metode mjerenja, kako bi minimizirala nesigurnosti proizašle iz različitih metodologija. Kako bi izmjerili Hubbleovu konstantu, astronomi se ovdje oslanjaju na takozvane “ljestve kozmičkih udaljenosti” – sustavu kalibracije gdje se jedna tehnika mjerenja nadovezuje na drugu, ovisno o udaljenosti promatranih objekata.
Prema rezultatima ove međunarodne suradnje, stopa širenja obližnjeg nam svemira iznosi približno 73,5 kilometara u sekundi po megaparseku. Ovaj podatak smješten je unutar raspona ranijih procjena koje su se kretale između 73 i 76 km/s/Mpc. Adam Riess, koautor rada sa Sveučilišta Johns Hopkins, ističe kako snaga ovog istraživanja leži u činjenici da ono ne ovisi o samo jednoj metodi, već o nizu neovisnih mjerenja koja upućuju na isti zaključak.
Širenje je brže, ali…
Konvergencija različitih metoda mjerenja dodatno učvršćuje tezu da brže širenje svemira nije rezultat pogreške u nekoj od tehnika, već stvarna značajka svemira. Trenutačna mjerenja sugeriraju da se današnji svemir širi brže nego što bi se očekivalo na temelju podataka o njegovom stanju neposredno nakon Velikog praska, a odatle (vjerojatno) dolazi i razlika u mjerenjima dubokog i lokalnog svemira.
Iako je utvrđivanje Hubbleove konstante bilo jedan od ključnih ciljeva pri izgradnji teleskopa Hubble prije nekoliko desetljeća, misterij oko brzine širenja svemira i dalje ostaje djelomično neriješen. Znanstvenici stoga s velikim iščekivanjem gledaju prema budućim misijama koje bi im mogle dati preostale dijelove ove kompleksne slagalice, poručuju iz NASA-e.
Sljedeći veliki korak u istraživanju ta agencija planira načiniti već ove jeseni, lansiranjem svemirskog teleskopa Nancy Grace Roman. Očekuje se da će ovaj uređaj prikupiti goleme količine podataka koji će dodatno poboljšati preciznost indikatora kozmičkih udaljenosti. Time će se omogućiti još dublje istraživanje Hubbleove napetosti i pružiti jasniji uvid u fundamentalne zakone koji upravljaju našim svemirom.
Datum i vrijeme objave: 18.04.2026 – 19:33 sati
