Međunarodni dan spomenika i spomeničkih cjelina obilježava se 18. aprila na temu koju preporuči Međunarodno vijeće za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS). Ove godine to je “Hitni odgovori za živo naslijeđe (nematerijalno naslijeđe) u kontekstu konflikata i katastrofa”.
Muzejska savjetnica u Historijskom muzeju BiH i potpredsjednica ICOM SEE (Međunarodno vijeće muzeja – Regionalna alijansa za JI Evropu) Alma Leka u razgovoru za Fenu ističe aktuelnost ovogodišnje teme.
Ona naglašava da se ovogodišnja tema bavi urgentnim pitanjem očuvanja kulturnog naslijeđa u ratnim i kriznim situacijama te slučajevima katastrofa, kao i da ističe rastuće prijetnje s kojima se suočava kulturno naslijeđe i potrebu za brzim i koordiniranim djelovanjem da bi se ono zaštitilo.
– Fokus je na živoj, nematerijalnoj baštini i na održavanju povezanosti zajednice sa baštinom, te potrebi jačanja kapaciteta za hitne akcije kao dijelom upravljanja rizicima od katastrofa kojima, evo, svjedočimo danas. U kontekstu suvremenih sukoba – od razaranja kulturnih lokaliteta u Ukrajini do uništene baštine u Gazi, Siriji, Iranu i Libanu, ukazuje se na činjenicu da uništavanje baštine nije samo kolateralna šteta, već je dio šireg procesa brisanja identiteta i kolektivnog pamćenja – istakla je Leka.
Ona naglašava da u takvim uvjetima spomenici i muzeji djeluju kao prostori otpora, čak i kad je materijalna baština devastirana i uništena.
Govoreći o živom, nematerijalnom naslijeđu Alma Leka kaže da se ono odnosi na prakse, znanje, vještine i izraze koje zajednice prenose s generacije na generaciju, kako je to i definirano UNESCO-ovom Konvencijom o zaštiti nematerijalnog naslijeđa iz 2003. godine. Za razliku od materijalnog naslijeđa, ono živi kroz ljude, zajednicu i njihovu svakodnevnu praksu.
– Nekoliko je glavnih prijetnji njegovom očuvanju – globalizacija i homogenizacija kulture uslijed kojih dominacija medija i tržište potiskuje lokalne tradicije i jezike, prirodni demografski proces, odnosno, gubitak prenosilaca znanja, starenje i smrt čuvara tradicije bez adekvatne generacijske zamjene, promjena interesa mlađih uslijed dominacije digitalne i globalne kulture, potom slaba institucionala podrška te konflikti i katastrofe, odnosno ratovi i raseljavanje koji direktno prekidaju kontinuitet prenošenja – kazala je.
Muzejska savjetnica u Historijskom muzeju BiH i potpredsjednica ICOM SEE Alma Leka smatra da su očuvanje i zaštita nematerijalne baštine važni i označavaju mjere u cilju osiguravanja životnosti nematerijalnog kulturnog naslijeđa. To uključuje identifikaciju, dokumentaciju, istraživanje, očuvanje, zaštitu, proširenje, prenošnje, osobito formalnim i neformalnim obrazovanjem, kao i obnovu različitih aspekata takvog naslijeđa.
Govoreći o stanju nematerijalnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, Leka kaže da ga se može opisati kao dinamično.
– Ali je strukturno ranjivo polje pod pritiskom demografskih, ekonomskih i kulturnih promjena. Danas u Bosni i Hercegovini imamo jedan paradoks, da je ova vrsta naslijeđa u jednoj vrsti vidljivosti bez održivosti – vidljivo je više nego ranije putem različitih festivala, medija i slično. Istovremeno je manje stabilno i zahtijeva prelazak sa očuvanja manifestacija i festivala na ozbiljnije očuvanje nosilaca i uvjeta prenošenja – istakla je Leka.
Govoreći o ulozi muzeja u očuvanju nematerijalne baštine, ona smatra da muzeji danas imaju ključnu ulogu u očuvaju živog naslijeđa kroz participativni pristup, edukaciju i suvremene tehnologije. Naglasak i fokus, kako je navela, je na zajednicama, praksama i znanjima kao nosiocima te baštine.
Leka smatra da u uvjetima ratova i katastrofa muzeji imaju dodatnu ulogu u očuvanju kulturnog identiteta i društvene otpornosti. Muzeologija razvija nove koncepte kao što su participativni muzeji, odnosno učešće zajednice. Time se naslijeđe doživljava a ne samo posmatra.
– Dakle, u kontekstu živog naslijeđa uloga muzeja se značajno transformirala – od skladišta eksponata, odnosno institucija tradicionalno usmjerenih na prikupljanje, čuvanje i izlaganje predmeta danas muzeji imaju interpretativnu i participativnu ulogu, djelujući kao posrednici između naslijeđa i zajednice. Ključni aspekt te transformacije upravo je uključivanje zajednica kao nosilaca naslijeđa u muzejske procese. U skladu sa principima savremene muzeologije muzeji djeluju u službi društva omogućavajući zajednicama da aktivno učestvuju u interpretaciji i prezentaciji vlastite žive baštine te na taj osiguravaju njenu autentičnost i kontinuitet – zaključila je u razgovoru povodom Međunarodnog dana spomenika i spomeničkih cjelina Alma Leka.
Bosna i Hercegovina je ratificirala Konvenciju o očuvanju nematerijalne kulturne baštine 16. jula 2008. godine.
Neki od primjera nematerijalne baštine BiH su – Zmijanjski vez, Konjičko drvorezbarstvo, Branje trave Ive na Ozrenu, Običaj natjecanja u košenju trave na Kupresu, Uzgoj konja rase Lipicanaca, Sevdalinka, Nevesinjska olimpijada, Običaj potkivanja jaja u Kreševu, Hodočašće na Ajvatovicu – Prusac, Hodočašće Sv. Ivi – Podmilačje, Izrada grnčarije u Liješevi, seoski polifoni muzičko-poetski oblik Ganga, Seoski polifoni oblik pjevanja “U tri”, Skokovi sa Starog mosta u Mostaru, Puračka ćaska – umijeće pripremanja i služenja, Pjevanje uz pratnju šargije/tambure i violine, Proljetni uranak – Zenička čimburijada, Travnička kajganijada, Umijeće izrade čipke – keranje, banjalučko keranje, Pjevanje uz gusle, gusle, guslarsko pjevanje i usmeno predanje – epska narodna poezija, Kovači Mrkonjić Grada, Banjalučki ćevap, Srpska ćirilica, Sarajevsko-romanijski priglavak, Sir iz mijeha, Kultura pečenja rakije (tradicionalni način proizvodnje rakije), Klesarski zanat na Ozrenu (Ozrenski klesari), Korparstvo/pletarstvo u Posavini, Bosanski ćilim te Graditeljstvo violina iz Doboja.
Datum i vrijeme objave: 18.04.2026 – 10:46 sati
