Jedno od najvećih svjetskih čuda, slano jezero na najnižoj tački na Zemlji, poznato po ljekovitom blatu i vodi toliko gustoj da u njoj možete bezbrižno plutati, nestaje nam pred očima. Nivo Mrtvog mora, smještenog između Izraela i Jordana, svake godine opada za više od jednog metra, ostavljajući za sobom slanu, ispucalu pustoš i pejzaž prepun smrtonosnih zamki. Ovo nije samo ekološka katastrofa, već i direktna prijetnja lokalnom stanovništvu i budućnosti cijele regije.
Nekada su turisti mogli uživati u banjama Ein Gedija, a zatim se jednostavno prošetati do obale. Danas ih od vode dijeli gotovo dva kilometra kamenite pustinje izrešetane kraterima. Od šezdesetih godina prošlog stoljeća, Mrtvo more izgubilo je trećinu svoje površine, a povlačenje obale otkrilo je novi, zastrašujući fenomen: hiljade urušenih jama, poznatih kao „sinkholes“, koje gutaju sve pred sobom.
Glavni krivac je čovjek, a ne priroda
Iako su klimatske promjene i visoke temperature, koje ubrzavaju isparavanje, svakako dio problema, stručnjaci se slažu da je isušivanje Mrtvog mora prvenstveno posljedica ljudskog djelovanja. Glavni izvor vode za jezero, rijeka Jordan, svedena je na svega deset posto svog nekadašnjeg toka. Izrael, Jordan i Sirija decenijama su preusmjeravali njene vode za potrebe poljoprivrede i snabdijevanja rastućeg stanovništva pitkom vodom.
Drugi veliki uzrok je industrijska eksploatacija. Izraelske i jordanske kompanije crpe ogromne količine vode iz južnog dijela jezera kako bi iz nje izdvajale vrijedne minerale poput kalija i broma. Voda se prebacuje u ogromne bazene za isparavanje, iz kojih se više nikada ne vraća u jezero.
„Ovo je živa katastrofa koja se odvija pred vašim očima“, slikovito je opisao Jake Ben Zaken, jedan od rijetkih koji još uvijek organizira brodske ture po moru koje umire.
Zemlja koja se otvara i guta sve pred sobom
Najdramatičnija i najopasnija posljedica povlačenja vode jeste stvaranje urušnih jama. Kako se slana voda povlači, iza sebe ostavlja debele podzemne slojeve soli. Kada povremene bujice ili podzemni tokovi slatke vode dođu do tih naslaga, one se počinju otapati, stvarajući ogromne šupljine ispod površine. Tlo iznad njih gubi potporu i u jednom trenutku, često bez ikakvog upozorenja, jednostavno se uruši.
Ove jame mogu nastati za svega nekoliko minuta, a njihova veličina varira od manjih rupa do kratera širokih i do osamdeset metara te dubokih više od deset metara. Već su progutale ceste, parkinge, poljoprivredna zemljišta i čitave turističke komplekse, pretvarajući ih u gradove duhova. Obala je danas izuzetno opasno područje, prošarano hiljadama takvih kratera koji predstavljaju stalnu prijetnju. Gidon Bromberg, izraelski direktor ekološke organizacije EcoPeace, ove jame nazvao je „osvetom prirode“ za „neodgovorne postupke čovječanstva“.
Postoji li rješenje za spas?
Godinama se raspravlja o megaprojektima koji bi mogli spasiti Mrtvo more. Najpoznatiji je prijedlog izgradnje kanala koji bi vodu iz Crvenog mora doveo do Mrtvog mora. Međutim, projekt je naišao na brojne prepreke: astronomske troškove, političke tenzije i ozbiljnu zabrinutost ekologa, koji upozoravaju da bi miješanje dvije različite vrste vode moglo trajno uništiti jedinstveni hemijski sastav Mrtvog mora. Na kraju je Jordan odustao od zajedničkog projekta i okrenuo se izgradnji vlastitih postrojenja za desalinizaciju.
Ekološke organizacije predlažu održivija rješenja, poput revitalizacije rijeke Jordan povećanjem desalinizacije morske vode iz Mediterana za ljudsku upotrebu, čime bi se oslobodile prirodne riječne vode. Također pozivaju da se industrijske kompanije, koje profitiraju od uništavanja jezera, obavežu na veće poreze i doprinos sanaciji.
Ipak, većina stručnjaka je pesimistična. Čak i uz najbolje mjere, Mrtvo more se vjerovatno nikada neće vratiti u svoje nekadašnje stanje. Predviđa se da će njegov nivo nastaviti padati još najmanje stotinu godina, nakon čega bi moglo doći do stabilizacije. No tada će to biti znatno manje, ali još slanije jezero. Za one koji pamte njegovu nekadašnju slavu, to je slaba utjeha.
„Trebali bismo se stidjeti što smo dopustili da se ovo dogodi“, zaključuje Alison Ron, stanovnica Ein Gedija, svjedočeći nestanku prirodnog blaga koje je nekada bilo izvor života, a danas je simbol ljudskog nemara.
Datum i vrijeme objave: 16.01.2026 – 14:48 sati
