„Cover-Up: Dokumentarac o Seymouru Hershu, legendi istraživačkog novinarstva

Renomirani istraživački novinar Seymour Hersh nikada nije bio utjelovljen na filmskom platnu u izvedbi Roberta Redforda ili Dustina Hoffmana, kao što je to bio slučaj s Bobom Woodwardom i Carlom Bernsteinom iz Washington Posta. Ali, kako pokazuje “Cover-Up” dokumentarac u režiji Laure Poitras i Marka Obenhausa, Hersh je vjerovatno važniji od obojice.

Ta novinarska legenda ima dužu listu velikih priča koje je razotkrio – od masakra u My Laiju tokom rata u Vijetnamu do torture koju je američka vojska vršila nad zatvorenicima u zatvoru Abu Ghraib u Iraku. Ovo posljednje je bilo historijsko otkriće, naglašeno jezivim fotografijama koje je upravo Hersh iznio u javnost. Pitali su ga da li bi Abu Ghraib postao takva priča da nije bilo tih fotografija, na što je odgovorio: „Bez slika, nema priče.“ Možda. Ali njegove druge velike priče nisu imale takve vizualne dokaze. Jedna usputna stvar koju je Abu Ghraib pokazao jeste koliko je digitalna fotografija postala sveprisutna na početku stoljeća – koliko je postalo jednostavno snimiti i podijeliti fotografije. Danas, u novoj eri vještačke inteligencije, fotografije prestaju biti nepobitni dokaz istine.

Naslov ovog filma govori sam za sebe. Hersh je uvijek u potrazi za stvarima koje moćnici žele sakriti – iako paradoks filma leži u tome što Hersh mora štititi svoje izvore, „pokrivati“ ih na neki način. Tajnost je dio njegovog profesionalnog života, a kada se učini da su reditelji Laura Poitras i Mark Obenhaus naišli na osjetljiva imena u bilješkama koje im je Hersh predao, on postaje uznemiren i djeluje spremno da potpuno odustane od učešća u dokumentarcu.

Od My Laija pa nadalje, metodologija vlasti i Hershova metodologija prilično su jasne. Vlada će negirati i odbijati saradnju sve dok se ne suoči s nečim toliko očitim i nepobitnim, nakon čega će tvrditi da je riječ o izolovanom slučaju i „truloj jabuci“. Ali Hersh smatra da ovakvi događaji nisu pojedinačni šokantni incidenti – to je samo prvi put da javnost za jedan sazna. Sa staromodnim reporterskim instinktom, Hersh ide na teren, razgovara s ljudima uključenim u priču, provodi vrijeme istražujući i ne prihvata „ne“ kao odgovor.

Hersh u ovom filmu djeluje kao tvrd, borben i temperamentan lik. Vidimo samo djelić njegovog eksplozivnog bijesa koji može ispoljiti kada treba „izribati“ nekog uplašenog urednika da mu omogući sredstva za priču. Tako se mora. Hersh je prilično otvoren o svojoj frustraciji što je propustio priču o Watergateu (iako je kasnije donekle učestvovao u njoj), kao i o tome kako je gotovo bio prevaren lažnim pismima između Johna F. Kennedyja i Marilyn Monroe. Također je vrlo podrugljiv prema onim centrističkim novinarima u mainstream medijima koji samo prenose saopštenja za javnost i tako postaju saučesnici u zloupotrebama – iako su njegove vlastite istrage o korporativnom gigantu Gulf + Western bile otežane spoznajom da njegovi poslodavci u New York Timesu nisu bili iznad kritike. Hersh je istinski freelancer, sasvim zadovoljan time da piše na Substacku: nezavisan i nekonvencionalan.

Dokumentarac “Cover-Up” u kino distribuciju u Velikoj Britaniji i Irskoj kreće 5. decembra, a na Netflix dolazi 26. decembra.