Vojska jača bh. državnost

Tjedan pred Dan Oružanih snaga BiH (koji je proslavljen jučer) javio mi se telefonom kolega iz Beograda rekavši da piše o vojskama u regiji, istaknuo da mu nešto nije jasno, te zamolio da mu dogovorim na pitanje: “Zar je Bosni i Hercegovini potrebna njena vojska kad u vašoj državi već djeluju EUFOR i Štab NATO-a?”. Prepoznao sam u ovom pitanju propagandu iz Republike Srpske o tome da je OSBiH nepotreban, jer navodno nitko Bosnu i Hercegovinu neće napasti, pa sam kolegi uputio kontrapitanje: “Zar Srbiji treba tolika vojska i ofanzivno oružje kad je vojno neutralna?”.

Rekao mi je da to nije isto, jer u Srbiji nisu locirane strane vojne formacije, a ja sam naglasio da to što su u BiH europske snage od 1.100 vojnika i NATO-ov stožer od stotinjak časnika i civila ne isključuje postojanje državne vojske, s obzirom na to da će stranci kad-tad otići iz BiH, a Oružane snage će ostati. Svaka od tih vojski ima svoju ulogu i zadatke, a na vježbama se sudjeluje zajednički i ostvaruje odlično sadejstvo. Beogradskom kolegi sam još dodao: Oružane snage BiH su garant postojanja države i po svom multinacionalnom sastavu najveći su kohezioni činilac. Ne znam šta je kolega napisao o vojskama u regji (i OSBiH), ali se nadam da sam ga uvjerio u to da BiH ne može biti demilitarizirana i vojno neutralna.

Kolega me nije pitao o tome kako se finansira OSBiH, a da jeste, prvo bih mu rekao da je Bosna i Hercegovina jedina država u Europi koja ne planira sredstva za nabavku novog oružja. Prema proračunu za 2025, usvojenom u domovima Parlamentarne skupštine BiH, koji iznosi jednu milijardu i 570 milijuna maraka, za Ministarstvo obrane i Oružane snage je odobreno 390 milijuna KM, što je isti iznos kao i u 2024, a traženo je 695 milijuna maraka.

Od 2015. godine započinje rezanje budžeta MOBiH, koji sa 1 posto pada do 0,7 posto 2022, što se smatra najnižim u zemljama Zapadnog Balkana. Od 2023. godine izdvajanja BDP-a se pomjeraju na 0,8 posto, a članice NATO-a su se obvezale na tri do pet procenata iz BDP-a. Mi još nemamo takvih obveza, kao članica Partnerstva za mir NATO-a, ali je apsurdno nizak naš procenat za financiranje vojske. I dok se u Federaciji BiH razvija probosanska strategija integracije u NATO kao pouzdan političko-sigurnosni štit, dotle se u Republici Srpskoj prihvaća samo suradnja, ali ne i prijem u pomenuti vojni savez. Konflikt između ova dva koncepta u sferi obrane rezultira stalnim nastojanjem za jačanjem vojske s jedne i opstrukcijama njenog razvoja s druge strane.

U opstrukciji OSBiH prednjači ministar finansija Srđan Amidžić, profesor Ekonomskog fakulteta u Banjoj Luci, koji ne samo što ne shvata opću geopolitičku situaciju u svijetu nego ništa ne zna o misiji vojske u svojoj zemlji. Kao član Vijeća ministara BiH trebalo bi da zna da po Zakonu o obrani BiH naše oružane snage imaju pet zadataka: (1) sudjelovanje u misijama mira, (2) zaštita suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, (3) pomoć civilnim organima u zaštiti ljudi od prirodne katastrofe i nesreća, (4) protuminsko djelovanje i (5) ispunjavanje međunarodnih obveza države.

Dakle, novac koji vojska traži od svoje države isključivo je namijenjen za realiziranje ovih pet zadataka, a ne – kako insinuira Amidžić – da bismo navodno napadali Srbiju ili druge susjede koji su u NATO-u!? On redovito prima visoku plaću od države BiH, a svojim štetnim postupcima provodi antidržavnu politiku predsjednika svoje stranke, uostalom, kao i kontroverzni ministar Staša Košarac, parlamentarka Sanja Vulić i drugi Dodikovi sateliti.

U proteklih 20 godina Oružane snage BiH potvrdile su da raspolažu vrhunskim vojničkim kadrom, koji osobnim kvalitetima kompenzira logističke i sistemske nedostatke stvorene destruktivnim političkim utjecajem. I pored toga, vojska je i danas najbolji primjer reformi u ovoj zemlji i dostojan predstavnik BiH u svijetu: u dosadašnjim misijama UN-a i NATO-a (Irak, Afganistan, Eritreja, Kongo, Mali, Etiopija) naše jedinice redovito su iskazivale visok stupanj profesionalizma i operabilnosti i bile ukorak s drugim armijama. U okviru UN-a jedna jedinica OSBiH može biti upućena i u Gazu, da pomogne u stabliziranju mira. Inače, vojne sposobnosti pješadijskih jedinica OSBiH potvrđene su na nizu vježbi sa ocjenjivanjem po NATO-ovim standardima. S tim u svezi, svakako treba istaći Bataljonsku skupinu lake pješadije (između 800 i 1.000 vojnika) koja je dobila NATO-ov certifkat “borbeno spremna” i kvalificirala se u bazu za mirovne misije NATO-a. I na kraju, Bosne i Hercegovine ima i bit će unatoč destrukcijama, kao što će biti i njene vojske na braniku bh. suverenosti i teritorijalnog integriteta.