U trenutku kada američki predsjednik Donald Trump objavljuje „ogroman napredak“ u nastojanjima da se rat u Ukrajini privede kraju, a državni sekretar Marco Rubio iz Ženeve poručuje da su razgovori bili „vrlo pozitivni“ i da su preostala pitanja „nepremostiva samo na papiru“, iza diplomatskog optimizma počinju se nazirati ozbiljne pukotine. Čak se iz Abu Dabija moglo čuti da je „Ukrajina već pristala na mirovni sporazum“, kao da je ostalo samo da se finaliziraju sitni detalji. No stvarnost – prema riječima visokog ukrajinskog izvora uključenog u pregovore – izgleda znatno složenije i daleko manje izvjesno.
Izvor iz Kijeva potvrđuje da je dogovor zaista postignut oko većine stavki iz opsežnog, 28-tačnog američkog mirovnog prijedloga koji je nedavno procurio u javnost. Ipak, uprkos zvaničnoj euforiji i pokušaju predstavnika SAD-a da dočaraju sliku skoro gotovog sporazuma, ključni dijelovi nacrta ostaju nerazriješeni i prijete da zaustave čitav proces. Najveća prepreka u pregovorima jeste pitanje teritorija Donbasa, koje bi prema ranijem američkom prijedlogu postalo ruski nadzirana demilitarizovana zona. U Kijevu priznaju da se u vezi s tim razgovaralo „o određenom napretku“, ali ističu da još uvijek ne postoji verzija teksta koja je po ukrajinskom mišljenju prihvatljiva, niti se može govoriti o finalnom kompromisu.
Jednako osjetljivo je i pitanje ograničavanja broja ukrajinskih vojnika – prema američkom planu na 600.000 aktivnih pripadnika. Tokom posljednjih rundi pregovora spominjale su se izmjene te brojke, ali ukrajinska strana i dalje odbija potpisati obavezu koja bi ograničila njenu sposobnost da se brani u budućnosti. Čak i rasprave o mogućem kompromisu pokazuju koliko je teško pregovarati dok rat još traje, a sigurnosne prijetnje nisu nestale.
Najčvršća tačka otpora i dalje ostaje zahtjev da Ukrajina odustane od članstva u NATO-u. Kijev taj uslov smatra neprihvatljivim i opasnim presedanom koji bi Rusiji dao moć nad odlukama ustrojstva kojem ne pripada. Takav ustupak, tvrdi ukrajinski izvor, ne bi bio samo politička kapitulacija već bi otvorio vrata budućim pritiscima i ucjenama.
Ove tri tačke – teritorija, demilitarizacija i NATO – nisu samo tehničke formulacije u pregovaračkom dokumentu. One su temelji rata, povodi zbog kojih je Moskva pokrenula svoju invaziju, ali i crvene linije preko kojih Ukrajina do sada nije bila spremna preći, uprkos godinama razaranja i hiljadama poginulih koji su ginuli braneći upravo te stavove. Zato trijumfalni ton iz Washingtona, koliko god zvučao ohrabrujuće, ne odražava težinu onoga što je preostalo da se riješi. To nisu „sitni detalji“, niti „nekoliko preostalih tačaka“, već odluke koje bi mogle preokrenuti tok rata ili ga potpuno zakočiti.
I dok svijet pažljivo sluša obećanja o skorom miru, iza diplomatskih zatvorenih vrata traje borba za svaku riječ, granicu i pravo – borba u kojoj optimizam zvuči mnogo glasnije nego realnost.
Datum i vrijeme objave: 26.11.2025 – 10:17 sati
