Srebrenica i sjećanje na najteži ratni zločin – genocid, dok porodice i dalje tragaju za najmilijima. Tema je ovo i izložbe u Bošnjačkom institutu pod nazivom “Govoriti o neizrecivom: Umjetnost nakon Srebrenice”.
Posljedice genocida u Srebrenici prožimaju društvene strukture, odnose među ljudima i način na koji se razumije kolektivna prošlost. I dok se službeni diskurs oslanja na presude i sjećanje, stvarna težina ove teme i dalje živi unutar granica onoga što se smije imenovati i priznati.
“Srebrenica je naša najveća tabu(t) tema. Sve se svelo na tabute: šta je u tabutima, koliko kostiju, koliko puta se tabuti nose, da li je karlična kost iste vrijednosti kao lobanja. To su vrlo teške stvari za razgovor”, ističe autor izložbe Hariz Halilović.
Pri tome ostaje otvoreno pitanje do koje mjere umjetnost može obuhvatiti priče koje ostaju izvan dometa institucionalnih narativa i statistika.
“Umjetnost ne mijenja svijet i ona nema taj potencijal, ali umjetnost može biti znak ili poziv nekome da nešto promijeni”, kaže umjetnik Adis Elias Fejzić.
“Svako malo će doći neki novi konteksti, a teme će uvijek biti aktuelne, ako su zaista istinite i ako su pitanje potpune iskrenosti duše. To se prepoznaje i sva je književnost oko prepoznavanja”, dodaje Nirha Efendić, kustosica Etnološkog odjeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.
Cilj izložbe nije sveobuhvatno objašnjenje već mapiranje fragmenata sjećanja i iskustava koji oblikuju kolektivnu svijest i otvaraju prostor za pitanja koja ne smiju biti zaboravljena.
Datum i vrijeme objave: 23.11.2025 – 21:24 sati
