Iako je dan bio oblačan i tmuran ili što bi Severina Vučković kazala “vrhuška vlasti distrikta” iako se moj prijatelj iz Vučkovaca kod Gradačca ne bi složio sa tim za njega je to samo biznis .
Upravo ta Vrhuška juče je u 11:30 sati napustila je gradski plenum političara u ugostiteljskom objektu pod nazivom “Caffe Skupština”. Iako su ostali gosti ugostiteljskog objekta ostali da diskutuju ko je kome više gurnuo u džep, jeste ili nije, te koliko se prije zarađivalo a koliko sada.
Za poglavicu vrhuške ova tema je bila dosadna te je pogledao u svoj sat sa arizone i kazao sebi “vrijeme je novac”.
Poglavica je žurno pretrčao je brčanski “Times Square” te odlučio da predloži na plenumu ukidanje prefiksa “Times” jer mu to nekako ide na živce. Semafor je pokazivao žuto međutim uzalud tome on je zakoračio jednom nogom zatim zastao. Na semaforu se već pokazalo crveno i on se duboko zamislio, te se sjetio svojih savjetnika i šegrta sa desnog ramena te je odlučio da sačeka zeleno jer ipak je to njegova boja, prisjetio se jedne mudrosti koju mu je savjetovao njegov asistent dok je gulio ananas za meze na jednom sjelu jednog lokalnog Namutičkog kluba kada se slavio uspješan zakup zemljišta u ime kluba na ciglani ali i trase autoputa koja presjeca mjesto Maoča.
Tako zamišljen Poglavica je na zelenom svjetlu prelazio pješački prelaz u stilu Džona Lenona dok mu je u glavi negdje duboko u umu iza neuronskih čestica kontamiranih brombozepanom odjekivala pjesma IMAGINE (ZAMISLI) upravo autora Dzona Lenona.
Poglavica je zamišljao šta bi bilo kad bi bilo, ukoliko bi ova ponuda za kojom hitro žuri ka svojoj bazi bila uspješna.
U bazi ga je čekao Ibrahimim Velić iz mjesta Ćaomao, Ibrahimim je čovjek u malo jače od srednjih godina. On je zbog svojih prohtjeva i uslova podsticaja morao da uknjiži dio zemljišta Poglavice na svoje ime. Jer u suprotnom rasulo bi se ilegalno stečeno bogatstvo poglavice koje on skriva preko ljudi sličnih Ibrahimimu.
Dok su onako sjedili prekriženih nogu i gledali kroz drvenu stolariju kancelarije stigla je savjetnica poglavice kako bi ih pitala da li bi gospoda nešto popila. Ibrahimim je naručio čaj od šipka a poglavica onako duboko zamišljen kao i obično naredio je savjetnici da mu donese kahvaćino sa mlijekom ali ne domaćim mlijeko mveć kupovnim iz tetrapaka pod uslovom da bude malomasno.
Ibrahimim se izvinuo poglavici što ga je morao dignuti dok je sjedio u “SKUPŠTINI” bez obzira što se ovom rijetko dizalo od stola, te je kazao kako nosi radosnu vijest i dodao da se Azizi javio iz Dubaija te je zainteresovan da kupi onaj njegov komad zemlje na brčanskoj bazi na brodu za nekih 300.000 Eura.
Poglavica je pljuno u svoj dlan te pružio ruku Ibrahimimu te rekao evo ruka Alal ti vjera Ibrahimime za ovo se mora nazdraviti.
Poglavica brže bolje dreknu iz sve glasa kako je i navikao kući kako bi dozvao savjetnicu te rekao ne nosi nam čajeve i kahvaćina ovo se mora zaliti te poruči da im odma donese dvije hladne boze u čokanjčiće.
I tako posao pade a poglavica se opari a malo počasti i Ibrahimima. Kajmak se obra a u ugostiteljskom objektu pod nazivom “CAFFE SKUPŠTINA” ostade da se vodi polemika ko je jači, ko poznaje koga ko se slikao sa ovim pjevačem a ko sa onim koje više sexy te ko je više tražen kod tuđih žena. Presispalo se iz šupljeg u prazno a atmosfera se zahuktala dok se u gradskoj vijećnici dobro obrao kajmak nešto usput zaradilo i ispila flaša Boze.
Ode Ibrahimim svojim putem a Poglavica svojim, naravno išli su svako svojim vozilom bez obzira što su išli u istom pravcu a ovi u ugostiteljskom objektu Caffe Skušpština” ostadođe još uvijek da polemišu.
U Brčko gradu zavlada muk , prvi snijeg se nazirao pade noć i dođe tišina. Osta samo pahulje da viju i jedan visoki penzioner sa da šeta po centru sa rukama na leđima i pogledom zabijenim ka mešunožju. Ulične rasvjete ostadoše da tiho obasjaju ceste dok se na odrazu rasvjete na brčanskim gradskim cestama oslikavala silueta deke konjare kako blago treperi sa tamo nečijeg štrika…
