Gornji horizonti: Projekat iz prošlog vijeka mijenja budućnost Neretve

Poruka upozorava na hidroenergetski projekat koji se ne gradi u Mostaru, nego desetinama kilometara istočnije, u drugom dijelu Bosne i Hercegovine. Ali voda zbog koje se Gornji horizonti grade povezuje ta mjesta.

Takmičenje u Mostaru održano je tokom ljeta u kojem su visoke temperature, sušni periodi i niski vodostaji ponovo podsjetili koliko su rijeke osjetljive na nedostatak vode.

A upravo sada, kada naučnici upozoravaju da klimatske promjene mijenjaju količinu i raspored vode, Republika Srpska nastavlja realizaciju hidroenergetskog sistema zamišljenog prije više od šest decenija.

Gornji horizonti podrazumijevaju izgradnju hidroelektrana, akumulacija, kanala i tunela kojima se dio voda kraških polja istočne Hercegovine preusmjerava prema sistemu Trebišnjice kako bi se iskoristio za proizvodnju električne energije.

Problem na koji upozoravaju naučnici i ekološke organizacije jeste što dio tih voda prirodno pripada slivu Neretve. Zbog toga pitanje Gornjih horizonata nije samo pitanje koliko će električne energije proizvesti nove hidroelektrane. Pitanje je i koliko će vode ostati na drugoj strani, nizvodno.

Druga slika iste rijeke

Desetak kilometara nizvodno od Starog mosta slika Neretve je sasvim drugačija od turističke razglednice Mostara. Iz vazduha se vidi široko kamenito korito kroz koje voda prolazi koncentrisana u znatno užem toku. Veliki dijelovi korita tokom ljetnog dana ostaju gotovo suvi.

Fotografija sama po sebi ne govori zbog čega je vodostaj takav niti je posljedica Gornjih horizonata, koji još nisu završeni. Ali pokazuje rijeku čija količina vode nije neograničena.

Upravo na postojeći pritisak sušnih perioda i klimatskih promjena kritičari Gornjih horizonata upozoravaju da će se dodati još jedan faktor, trajno preusmjeravanje dijela vode iz jednog sliva u drugi. Hrvatski naučnik Matej Vucić smatra da je upravo tu problem sa projektom napravljenim prije više od pola vijeka.

“Taj idejni projekat star je već 60 godina. U tih 60 godina jako mnogo toga se promijenilo i u smislu onoga što mi znamo i u smislu zaštite okoliša i prirode, u količini vode, padavina i snijega koje imamo tokom godine. Puno je manja dostupnost vode nego prije tih 60 godina kada je taj projekat građen“, kaže Matej Vucić, profesor na zagrebačkom Prirodno matematičkom fakultetu. On, inače, godinama proučava biodiverzitet rijeka i polja regije.

“Trebalo je ponovno pogledati činjenice, napraviti nove studije i nove planove“, kaže ovaj stručnjak iz Zagreba kada ga pitate kakva je sudbina projekta koji je zamišljen davno a realizuje se sada.
Gornji horizonti, međutim, nisu ponovo počeli od početka. Nastavljena je realizacija stare ideje.

Projekat iz vremena kada se na vodu gledalo drugačije

Ideja o iskorištavanju voda istočne Hercegovine nastala je u socijalističkoj Jugoslaviji, u vremenu velikih infrastrukturnih projekata u kojima su hidroelektrane, brane i akumulacije predstavljale razvoj i modernizaciju.

Sistem tada nije zamišljen samo zbog struje. Regulisanjem voda trebalo je kontrolisati i periodične poplave kraških polja i omogućiti njihovo intenzivnije korištenje.

Dio tog velikog sistema, danas poznat kao Donji horizonti, izgrađen je u vrijeme Jugoslavije. Gornji horizonti ostali su za kasnije.

Vladimir Topić iz nevladine organizacije iz Banjaluke “Centar za životnu sredinu” upozorava da je u međuvremenu promijenjena i svrha projekta. Nekadašnji koncept regulisanja poplava i razvoja poljoprivrede danas je dominantno hidroenergetski projekat. Promijenilo se, međutim, još nešto. Iz ove nevladine organizacije, inače, godinama upozoravaju na štetnost projekta.

“Nauka danas mnogo više zna o kraškim ekosistemima, podzemnim vezama voda i vrstama koje od njih zavise. Istovremeno, klima u kojoj se projekat realizuje nije klima u kojoj je zamišljen”, kaže Vladimir Topić.

Pippa Gallop iz CEE Bankwatcha upravo zbog toga Gornje horizonte smatra primjerom projekta koji je nadživio vrijeme u kojem je nastao.

“Jako stari projekat koristi se mnogo godina nakon što je prestao biti relevantan. To su projekti koji su projektovani prije doba klimatskih promjena i koji više nisu ni ekonomski isplativi, a postoje isplativije alternative“, rekla je nedavno, prilikom obilaska područja u Zovi Dolu gdje se grade Gornji Horizonti, Gallop.

Ona posebno dovodi u pitanje buduću proizvodnju struje.

“Što se tiče proizvodnje struje, tu smo skeptični jer ima puno manje vode nego što je prije bilo“, kaže Pipa Gallop.

Za vlast Republike Srpske starost projekta nije razlog za novo preispitivanje. Naprotiv. Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske, Petar Đokić kaže da je sada prekasno vraćati se na pitanje da li je Gornje horizonte trebalo graditi.

“Više od 40 godina, skoro 50 godina se nije ništa radilo. Mi smo to pokrenuli i evo sada, kada smo razvili te projekte do nivoa da su skoro dvije trećine najsloženijih radova na objektima završene, sada se otvaraju priče da li je trebalo ili nije trebalo”, kaže Đokić.

Zaključak čovjeka koji je duže od decenije ministar u Vladi Republike Srpske I nekoga ko je deceniju I duže jedan od ključnih ljudi kada je energetski sektor u Republici Srpskoj u pitanju je jasan.

“Mi moramo to završiti i stavićemo to na raspolaganje narodu Republike Srpske“, rekao je Petar Đokić. Đokić tvrdi i da su propisi poštovani.

“Mi poštujemo sve relevantno sa stanovišta propisa, tu se nigdje nismo ogriješili. Bićemo istrajni da se ovaj projekat završi“, kaže ministar energetike u Vladi RS.

Tako ista činjenica, da je riječ o projektu starom nekoliko decenija, postaje argument za dvije potpuno suprotne pozicije. Za vlast Republike Srpske projekat je previše odmakao da bi se sada dovodio u pitanje.

Za njegove kritičare upravo proteklih šest decenija predstavljaju razlog da se provjeri da li ono što je imalo smisla tada ima smisla i danas.

Iz sarajevskog Ateljea za društvene promjene ACT, organizacije koja se bavi zaštitom životne sredine u BiH upozoravaju da Vlada Republike Srpske uporno insistira samo na ekonomskom uglu price o Gornjim horizontima.

“Prvo što upada u oko svakako je sama količina voda – planirano je da se godišnje do 300 miliona m³ vode prebaci iz sliva Neretve u sliv Trebišnjice kroz Gornje horizonte. Poređenja radi, kroz javne vodovodne sisteme u Bosni i Hercegovini godišnje se, stanovništvu i privrednim subjektima, isporuči približno 150 miliona m³ pitke vode. Drugim riječima, količina vode koja bi se svake godine ‘krala’ slivu Neretve odgovara približno dvogodišnjoj ukupnoj javnoj potrošnji pitke vode u našoj državi”, kaže Lejla Kusturica iz ove organizacije.

Posljedično, prema njoj, doći će i do smanjenje doticaja vode u slivove Bune, Bunice i Bregave za najmanje 30% i neminovnog negativnog uticaja na floru i faunu tih visokovrijednih riječnih ekosistema.

“To će pogoditi u deltu Neretve u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, poznatu po razvijenoj privrednoj proizvodnji, tako što će slana voda Jadranskog mora prodirati sve dublje u unutrašnjost”, navodi Kusturica.

Ispod kraških polja

Na prostoru Nevesinja, međutim, ta stara ideja više nije plan na papiru. Ona je gradilište već godinama. Na putu od Mostara i Stoca prema Nevesinju prvo se nailazi na gradilište HE Dabar. Kineska kompanija sa podizvođačima, i pored nekih administrativnih terena, radi na završetku hidroelektrane koju će da pokreće voda “ukradena” iznad, u kraškom polju.

Iz vazduha se još bolje vidi prostor na kojem nastaje hidroenergetski sistem. Nekoliko kilometara od HE Dabar u mjestu Zovi Do niče brana koja će vodu da preusmjerava u tunel prema hidroelektrani.

HE Dabar trebalo bi da bude jedna od ključnih tačaka sistema Gornjih horizonata. Projektovana snaga elektrane je 159,15 MW, a očekivana godišnja proizvodnja oko 251,8 GWh.

Da bi voda stigla do turbina, izgrađen je dovodni tunel dug više od 12 kilometara. Integral inženjering, kompanija koja ga gradi, 24. avgusta ove godine saopštila je da su preostali radovi na završnoj betonskoj oblozi i još 260 metara tunela koji se izvodi metodom otvorenog iskopa.

Ali ono što je za energetičare sistem za dovođenje vode, za hidrologe je intervencija u mnogo većem prirodnom sistemu.

Profesor Muriz Spahić, hidrolog i član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, kao jednu od ključnih tačaka navodi ponor rijeke Zalomke. Vode na ovom području nestaju pod zemljom da bi se pojavile kilometrima dalje. Spahić upozorava na veze sa izvorima Bune, Bunice i Bregave, kao i sa područjem Hutovog blata.

“Ti izvori više neće moći prirodno raditi jer neće imati vodu. Ta voda će se preusmjeriti na tunel, iz tunela na HE Dabar“, kaže Spahić.

Prema njegovoj procjeni, riječ je o približno trećini voda obuhvaćenih ovim sistemom.

To ne znači da će “nestati trećina Neretve“. Znači da se mijenja prirodni raspored voda koje kroz složeni kraški sistem završavaju u njenim pritokama.

A nizvodno od tih ponora žive ljudi. U Nevesinju projekat znači i nešto drugo Za dio stanovnika Nevesinja Gornji horizonti nisu priča o gubitku vode. Oni su decenijama predstavljani kao razvojna šansa. Nova radna mjesta, investicije, naknade za zemljište i mogućnost da veliki energetski projekat donese novac u jedan od manje razvijenih dijelova Hercegovine.

Bojan Pejičić, odbornik u Skupštini opštine Nevesinje, kaže da je zbog toga odnos lokalnog stanovništva prema projektu uglavnom pozitivan.

“Ljudi u Nevesinju uglavnom su projekat posmatrali kao veoma značajan i kao nešto što će donijeti dobro Nevesinju“, navodi ovaj odbornik nevesinjske skupštine.

Miljan Kovač, novinar i stanovnik Zovog Dola, nije međutim uvjeren da su ljudi imali dovoljno informacija da procijene drugu stranu projekta.

“Najspornija je ta netransparentnost i što mi ne znamo kakve posljedice možemo očekivati, niti su to investitori i izvođači radova ikada do kraja objasnili“, kaže Kovač.

Za čovjeka čije zemljište treba da bude potopljeno, objašnjava, neposredna računica može biti jednostavna. Novac koji dobije za zemlju je konkretan. Moguća promjena hidrološkog sistema za deset ili dvadeset godina nije.

“Ljudi očekuju da će od te zemlje koja će im biti potopljena dobiti neku nadoknadu i da će to značiti bolji život. Ali taj novac će, realno gledajući, brzo biti potrošen, a posljedice će biti trajne i po prirodu i po način života”, kaže Kovač.

Kovač podsjeća na Bileću, gdje je veliki hidroenergetski zahvat takođe trebalo da bude razvojna šansa.

“Da li je procvjetao život pored Bilećkog jezera ili svjedočimo da je to jedan od najsiromašnijih dijelova zemlje?“, pita ovaj novinar iz Zovi Dola kod Nevesinja.

Grad koji živi uz Bregavu

Nekoliko desetina kilometara dalje, slika vode potpuno je drugačija. Bregava prolazi kroz samo središte Stoca. Ljeti njene obale izgledaju kao turistička razglednica. Uz vodu su kafići, ljudi sjede nekoliko metara od rijeke, a Bregava je istovremeno mjesto odmora, dio gradske ekonomije i jedan od najupečatljivijih dijelova identiteta Stoca. Bregava se dobrim dijelom napaja iz voda kraških polja a koje će dobrim dijelom biti preusmjerene na drugu stranu.

Ovdje voda nije apstraktna količina izražena kubnim metrima u sekundi. Berina Turković, mještanka Stoca, aktivistkinja i ekolog, zbog toga Gornje horizonte ne doživljava kao udaljenu elektranu koja se gradi sa druge strane entitetske granice.

“Bregava je najvažniji dio identiteta Stoca, prostora u kojem živimo, privređujemo, odrastamo i kojem se uvijek vraćamo“, kaže Turković.

Smeta joj što se rasprava o projektu prvenstveno vodi kroz proizvodnju energije.

“Posebno mi je teško prihvatiti da se o promjenama koje mogu trajno uticati na naše rijeke i ekosisteme govori prvenstveno kroz prizmu energetskog potencijala, a mnogo manje kroz prizmu ljudi i prirode koji će posljedice morati živjeti“, kaže ova aktivistkinja iz Stoca.

Za Turković se dva problema preklapaju. Jedan se već događa, klimatske promjene i duži periodi suše. Drugi bi mogao doći završetkom Gornjih horizonata.

“Kombinacija klimatskih promjena i sve izraženijih perioda suše kojima danas svjedočimo, zajedno s mogućim posljedicama preusmjeravanja voda kroz Gornje horizonte, predstavlja ozbiljnu prijetnju budućnosti Stoca“, kaže Berina.

Njen najveći strah nije turizam već voda za piće.

“Dan kada ovaj sistem bude pušten u rad mogao bi biti dan kada Stolac ostane bez jednog od svojih najvažnijih prirodnih resursa, a to je pitka voda“, navodi Berina Turković.

Takvu tvrdnju nije moguće predstaviti kao izvjesnu posljedicu Gornjih horizonata. Ali zabrinutost zbog povezanosti kraških voda potvrđuju hidrolozi sa kojima smo razgovarali. Turković to opisuje jednostavno.

“U kršu je sve povezano. Kada intervenišete u jednom dijelu hidrološkog sistema, posljedice se mogu pojaviti kilometrima dalje i često ih više nije moguće vratiti u prvobitno stanje“, rekla je.

Kada manje slatke vode stigne do mora

Put vode ne završava u Stocu. Neretva nastavlja prema Hrvatskoj i Jadranskom moru. U njenoj delti Miroslav Dugandžić već godinama posmatra problem koji bi dodatno smanjenje dotoka slatke vode moglo učiniti još ozbiljnijim. Slana voda prodire uzvodno u Neretvu i to je process koji je već teško zaustaviti. Mijenjaju se riblje vrste. Nestaje dio biljaka koje učvršćuju obalu. Poljoprivreda zavisi od osjetljive ravnoteže između slatke vode Neretve i mora.

Dugandžić tvrdi da se na pojedinim mjestima obala toliko promijenila da je rijeka danas i petnaestak metara šira nego prije deset godina.

“Poljoprivredne površine sa desne strane obale Neretve moraće se napustiti. I sada je kritičan uzgoj, ne raste ni bilje ni voće, slanoća djeluje“, kaže Dugandžić.

Ako slatke vode bude još manje, kaže, neće se promijeniti samo priroda. Promijeniće se život.

“To će značiti zaborav tradicijskog načina života koji je postojao u Neretvi. Moraćemo se prilagoditi. Poljoprivreda ovog tipa će sigurno nestati“, kaže ovaj ribar iz delte Neretve.

Matej Vucić, profesor na biološkom odsjeku Prirodno matematičkog fakulteta u Zagrebu, objašnjava mehanizam zbog kojeg je delta posebno osjetljiva.

“Kada se smanjuje dotok slatke vode, povećava se dotok slane vode iz Jadranskog mora i to za posljedice ima zaslanjenje vode, a onda posljedice i za poljoprivredu, pitku vodu i ljudske živote“, kaže Vucić.

Tako se posljedice projekta koji se gradi u Republici Srpskoj potencijalno protežu preko Federacije BiH do druge države. Voda ne poznaje granice koje postoje na političkim kartama.

Život koji zavisi od poplave

Jedna od stvari koje su se promijenile od vremena kada je projekat zamišljen jeste i znanje o biodiverzitetu kraških polja. Ono što se nekada prvenstveno posmatralo kao problem – periodične poplave – za dio životinjskih vrsta predstavlja uslov opstanka.

Vucić upozorava da endemske vrste riba zavise upravo od prirodnog ritma plavljenja i povlačenja vode.

“Imamo endemske vrste riba u ovim poljima i za njih je jako specifično što ovise o prirodnom režimu plavljenja tih polja kako bi mogle izlaziti, mrijestiti se i onda se vratiti. To se sa Gornjim horizontima gubi“, navodi ovaj professor iz Zagreba.

Ulrich Eichelmann iz Riverwatcha posljedice opisuje još dramatičnije.

“Ako završe taj projekat, to će biti kraj za donji dio Neretve od Mostara nizvodno do mora. Takođe, to će biti kraj za Bunu, Bunicu i Bregavu ovakve kakve ih sada znamo. Biće vode, ali mnogo manje, sa mnogo manje prirodne dinamike“, uvjeren je Eichelmann.

Upravo posljednji dio njegove izjave preciznije opisuje spor od tvrdnje da će rijeke „nestati“. Vode će biti. Pitanje je koliko, kada i sa kakvom prirodnom dinamikom.

Stotine miliona iza projekta

Gornji horizonti nisu samo ekološka priča. To je i priča o stotinama miliona maraka. A tu postaje teško dobiti potpune odgovore. Pitanja o dosadašnjim ulaganjima, finansijskoj konstrukciji, ugovorima i troškovima poslali smo Vladi Republike Srpske, Elektroprivredi Republike Srpske i HE Dabar. Odgovore na konkretna pitanja nismo dobili. Dio finansijske konstrukcije ipak se može rekonstruisati iz javno dostupnih podataka. HE Dabar i kineska China Gezhouba Group zaključili su EPC+F ugovor za izgradnju preostalih objekata elektrane po sistemu „ključ u ruke“. Vrijednost ugovora bez PDV-a iznosi 222.834.120 eura.

Od toga je 85 odsto, odnosno 189.409.002 eura, predviđeno iz kredita kineske Exim banke, dok HE Dabar treba obezbijediti preostalih 15 odsto. Za kredit je bezuslovnu garanciju dala Republika Srpska. Ti podaci nisu procjena medija. Nalaze se u odluci Vijeća za državnu pomoć BiH, koje je razmatralo upravo garanciju za HE Dabar. U odluci se navodi i rok otplate od 20 godina, uključujući četiri godine grejs perioda, te kamata vezana za šestomjesečni EURIBOR uvećan za 2,3 procentna poena.

To, međutim, nije kompletna cijena HE Dabar.

Ministar u Vladi Republike Srpske, Petar Đokić je u septembru 2025. rekao da vrijednost projekta, prema do tada donesenim odlukama, iznosi 664 miliona KM. Upravo razlika između pojedinačnih ugovora i ukupnih ulaganja pokazuje zašto su odgovori institucija važni. Bez njih nije moguće napraviti potpunu računicu koliko je do sada potrošeno i na koje sve poslove.

Domaće kompanije na velikom poslu

Veliki dio radova izvodi kineska Gezhouba, ali na projektu rade i domaće kompanije. Među njima su Integral inženjering i Elnos.

Integral je godinama prije glavnog kineskog ugovora angažovan na jednom od najvažnijih objekata HE Dabar, dovodnom tunelu dužine 12,1 kilometar, ulaznoj građevini i pristupnim tunelima. Na vlastitoj stranici Integral navodi ugovor iz 2016. godine vrijedan 131 milion KM.

Ta cifra se kasnije povećavala. U maju 2026. Integral je za Radio Slobodna Evropa naveo da vrijednost njegovog posla iznosi 142,5 miliona KM. Kompanija je tada navela i da je bilo kašnjenja u plaćanju, ali da su nesporne obaveze prema njoj izmirene, dok se dio otvorenih potraživanja još rješava. Direktor HE Dabar Danilo Ilić rekao je da Integralov objekat nije dio osnovnog ugovora sa kineskim izvođačem i da se finansira iz vlastitih sredstava.

Integral je istovremeno kompanija koja godinama dobija velike infrastrukturne poslove od javnog sektora Republike Srpske. Pokojni vlasnik tog preduzeća Slobodan Stanković važio je za jednog od najodanijih saradnika Milorada Dodika, čovjeka koji dvije decenije vlada ovim entitetom u Bosni i Hercegovini. Ta kompanija godinama je jedna od najomiljenijih kompanija vlasti Republike Srpske.

Drugi veliki domaći učesnik je banjalučki Elnos. Sama kompanija navodi da joj je na HE Dabar povjerena kompletna elektro i mašinska faza, projektovanje, isporuka, montaža i puštanje u rad opreme. HE Dabar Elnos navodi kao jedan od svojih ključnih aktuelnih EPC projekata.

Petar Đokić je prilikom obilaska gradilišta u septembru 2025. Integral i Elnos javno naveo kao domaće podizvođače kineske kompanije Gezhouba.

Koliko su tačno vrijedni svi aktuelni poslovi domaćih podizvođača nije moguće utvrditi iz podataka koje smo dobili.

Siniša Vukelić, urednik poslovnog portala Capital, upravo nedostatak transparentnosti smatra jednim od ključnih problema Gornjih horizonata.

“Cijeli taj projekat Gornjih horizonata i izgradnja najznačajnije HE Dabar obavijen je velom tajne kao da se radi o privatnom novcu i privatnoj investiciji“, kaže Vukelić.

Za njega je posebno problematično što javnost nema potpuni uvid u finansijske obaveze projekta.

“To je izrazito važan strateški projekat da bi se radilo tako netransparentno, da krijete šta zapravo proizlazi iz tog ugovora sa kineskim izvođačem“, navodi Vukelić.

Kada je i kineska banka povukla kočnicu

Finansijska konstrukcija projekta pokazala je slabosti i tokom same gradnje. Kineska Exim banka privremeno je obustavila isplate za HE Dabar dok je procjenjivala kreditni rizik. Direktor HE Dabar Danilo Ilić potvrdio je u maju 2026. da je banka radila procjenu rizika, dok su aktivnosti kineskog izvođača na gradilištu bile smanjene. Ilić je tada tvrdio da je procjena završena i da očekuje nastavak radova punim intenzitetom.

U međuvremenu, Integral je nastavio radove na tunelu, a kompanija je 24. avgusta saopštila da projekat tog objekta ulazi u završnu fazu. Činjenica da kredit garantuje Republika Srpska daje pitanju transparentnosti dodatnu težinu. Ako projekat uspije, električnu energiju proizvodi javni energetski sistem Republike Srpske. Ako nastanu problemi sa vraćanjem kredita, iza njega stoji javna garancija.

“Šta smo spremni izgubiti?“

Za Berinu Turković iz Stoca upravo svođenje rasprave na proizvedenu električnu energiju promašuje najvažnije pitanje.

“Mislim da se ovdje ne trebamo pitati samo koliko električne energije možemo proizvesti, nego i šta smo spremni izgubiti da bismo je proizveli“, kaže Turković.

Kako god, to pitanje danas izgleda drugačije nego prije šest decenija. Solarna i vjetroenergija tada nisu predstavljale realnu alternativu velikim hidroenergetskim sistemima. Klimatske promjene nisu bile faktor u energetskom planiranju kakav su danas. O endemskim vrstama kraških polja i podzemnim vezama voda znalo se manje. A veliki dio infrastrukture koja danas treba da preusmjeri vodu još nije postojao.

Zbog toga pitanje kritičara projekta nije samo da li hidroelektrana može proizvoditi struju, nego da li bi se, sa današnjim znanjem, današnjom klimom i današnjim energetskim alternativama, isti projekat ponovo nacrtao na isti način.

Federacija BiH reaguje kada je gradnja već odmakla

Dok Republika Srpska insistira na završetku projekta, vlast Federacije Bosne i Hercegovine posljednjih mjeseci pojačava protivljenje. Federalna ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder kaže da posljedice ne vidi samo kao pitanje jednog entiteta.

“Ugrožava se tim projektom ne samo Neretva, ne samo BiH, nego i preko naših granica“, kaže Podzer.

Vlada Federacije je 15. juna 2026. usvojila zaključke o zaštiti svojih interesa u vezi sa HE Ulog i mogućim uticajima Gornjih horizonata. Federalne institucije zadužene su za prikupljanje dokumentacije i dalje aktivnosti u vezi sa zaštitom sliva Neretve i mogućim prekograničnim posljedicama. Premijer Federacije Nermin Nikšić kaže da je spreman podržati i pravnu borbu.

“Bez obzira na interes investicije, ne možemo ugroziti stanovništvo i opstanak i biološki minimum kakva je Neretva”, rekao nam je Nikšić u kratkom razgovoru.

Reakcija Federacije otvara, međutim, pitanje zašto Vlada Federacije reaguje tek sada. Berina Turković iz Stoca smatra da odgovornost ne postoji samo u Republici Srpskoj.

“Ne možemo zanemariti činjenicu da su odluke i postupci institucija na višim nivoima vlasti u prošlosti omogućili realizaciju ovog projekta, dok su se upozorenja o njegovim mogućim posljedicama prečesto prešućivala ili nedovoljno ozbiljno razmatrala“, kaže Turković.

Zanimljivo ali na pitanja o Gornjim horizontima i mogućim posljedicama za donji tok Neretve odgovore nismo dobili od Vlade Hrvatske.Tako projekat zamišljen nekada u jednoj zajedničkoj državi danas prolazi kroz najmanje tri politička prostora.

Republika Srpska ga gradi. Federacija BiH pokušava zaštititi vode koje smatra ugroženim. Nizvodno je Hrvatska. A voda prolazi kroz sve njih.

U kakvu će Neretvu skakati?

Prvog dana avgusta skakači su sa platformi iznad Starog mosta ponovo skakali u Neretvu. Ispod njih je bila rijeka zbog koje se Mostar prepoznaje širom svijeta. Uz njenu obalu stajala je poruka: STOP GORNJIM HORIZONTIMA!

Možda pitanje nije hoće li se sa Starog mosta skakati i za deset, dvadeset ili pedeset godina. Vjerovatno hoće. Pitanje je u kakvu će se Neretvu tada skakati.

Desetak kilometara nizvodno od mosta ovog ljeta dron je iznad širokog kamenitog korita snimio vodu koncentrisanu u znatno užem toku.

U Stocu ljudi sjede u kafićima nekoliko metara od Bregave i gledaju rijeku oko koje je nastao veliki dio života grada. U delti Neretve Miroslav Dugandžić već gleda kako slana voda prodire uzvodno. A stotinjak kilometara istočno od Mostara betonira se tunel kojim će dio kraških voda ubuduće krenuti drugim putem.

Vlast Republike Srpske tvrdi da projekat poštuje propise, donosi novu električnu energiju i da je previše odmakao da bi se od njega odustalo.

Naučnici i ekološke organizacije odgovaraju da je upravo vrijeme koje je prošlo od njegovog projektovanja razlog da se zastane: danas znamo više o kršu, biodiverzitetu i klimatskim promjenama, a vode je manje nego kada su prve linije ovog sistema povučene na projektantskim stolovima.

U međuvremenu su u projekat upumpane stotine miliona maraka, kineski kredit za koji garantuje Republika Srpska, kineski izvođač i domaće kompanije. Ministar energetike RS, Petar Đokić kaže da projekat mora biti završen.

Šest decenija nakon što je zamišljen, možda je zato najvažnije pitanje Gornjih horizonata upravo ono koje je u Stocu postavila Berina Turković, koliko električne energije možemo proizvesti i šta smo spremni izgubiti da bismo je proizveli?

***

Ovaj tekst podržan je od Journalismfund Evropa. /This article/investigation was supported by Journalismfund Europe