Jedna od dugotrajnih zagonetki Sunčeva sustava glasi: zašto Venera, koja je po veličini i masi vrlo slična Zemlji, uopće nema mjesec? Pa, čini se kako ga je “pojela”. Gravitacija samog planeta i brzina njegove rotacije prirodno su dovele do toga da se mjesec sruši na njega.
Koristeći računalne simulacije razvoja orbite hipotetskog Venerina mjeseca pod utjecajem gravitacijskih plimnih sila, astronomi su utvrdili kako sudbina mjeseca ovisi o tome kojom se brzinom Venera okretala nakon svog nastanka.
Da je golemi udar, koji je doveo do stvaranja mjeseca, ostavio ranu Veneru u stanju brze rotacije (s danom kraćim od otprilike 12 sati) satelit mase mjeseca mogao je opstati milijardama godina. No, ako je udar ostavio Veneru u stanju sporije rotacije, plimne sile bi povukle svaki mjesec prema unutra, a Venerina gravitacija bi ga razbila u razdoblju od otprilike 30 milijuna do 1,7 milijardi godina.
Istraživači su također izradili modele na temelju dviju različitih pretpostavki o tome kako stjenovita unutrašnjost Venere rasipa plimnu energiju. Utvrdili su kako se ti pristupi podudaraju pri sporijim rotacijama, ali se razlikuju kod masivnijih mjeseca pri brzim rotacijama, što naglašava u kolikoj mjeri ishod ovisi o slabo poznatim svojstvima Venerine unutrašnjosti.
Ključno je to što su znanstvenici svoje rezultate povezali s odvojenim simulacijama samih golemih udara. Te simulacije sugeriraju kako sudari, dovoljno snažni kako bi doveli do stvarne, spore retrogradne rotacije Venere, obično stvaraju diskove krhotina koji ili padaju natrag na planet bez stvaranja mjeseca, ili ostavljaju eventualni mjesec točno na granici opstanka u odnosu na plimne sile.
Sve to upućuje na zaključak kako je Venera mogla ostati bez mjeseca i bez vanjskih katastrofalnih događanja. Umjesto toga, to je moguće objasniti uobičajenom plimnom evolucijom nakon jednog golemog udara.
Studija također sugerira kako bi svaki takav mjesec bio uništen u ranoj fazi Venerine povijesti. Slični egzoplaneti, koji kruže blizu svojih zvijezda, vjerojatno općenito ne mogu zadržati velike mjesece, što ima implikacije na stabilnost njihove klime. Postojanje mjeseca donosi određene prednosti, no nije nužan za nastanjivost planeta.
Rezultati istraživanja su objavljeni u časopisu Astrophysical Journal.
[post_publish_update_datetime]
