Anto Visković je kazao da su ga 4. maja 1993. bez objašnjenja iz stana odveli u Muzičku školu, gdje je odmah dobio batine.
“Udarili su me kundakom u usta i po genitalijama”, naveo je svjedok, dodajući da su mu tom prilikom polomljeni zubi.
Visković je rekao da je poslije saznao da se osoba koja ga je udarila kundakom u usta zove Našid Delalić.
Dodao je da su prilikom pretresa Delalić i Sarajlić oduzeli prsten i lančić. Naveo je da je u prostoriji zatekao sedam do osam ljudi i da se osjećao neprijatan miris. Svjedok je rekao da je bio zatvoren do 15. maja i da je izgubio desetak kilograma.
Visković je ispričao kako je poslije nekoliko dana odveden na sprat na ispitivanje i da je pored stola sjedio Jusuf Karalić, a da je naknadno saznao da je Nesib Talić bio zadužen za bezbjednost. Kazao je da ga je jedan udario nogom kad se vraćao sa ispitivanja.
“Niko nije prošao bez torture”, rekao je svjedok.
Tužilac Ljubo Badnjar u spis je uložio zapisnike sa fotografijama na kojima je svjedok identifikovao Talića, Delalića i Karalića.
Za zločine nad zarobljenim civilima hrvatske i srpske nacionalnosti u prostorijama Muzičke škole u Zenici, koja je služila kao zatočenički objekat od januara 1993. do kraja marta 1994. godine, optuženi su Nesib Talić, Jusuf Karalić, Našid Delalić i Sabahudin Sarajlić u svojstvu komandira i pripadnika Vojne bezbjednosti i Vojne policije u Sedmoj muslimanskoj brigadi.
Na pitanja braniteljice Nine Kisić, Visković je rekao da mu se Talić predstavio, a da ne zna da li je rekao koju funkciju obavlja.
Braniteljici Emiri Alić je kazao da Karalića nije poznavao kada je bio u Muzičkoj školi i da je od drugih kasnije saznao njegovo ime.
“Preko ljudi koji su bili u logoru”, rekao je Visković.
Kazao je da je Karalić povukao vojnika koji ga je udario nogom. Naveo je da je poslije rata saznao i identitet Delalića. Braniteljici Denisi Gačanin je potvrdio da je na internetu vidio fotografije Delalića i da prati medijske izvještaje.
Gačanin je predočila svjedoku da je u istrazi naveo da su ga pretresli Našid i još jedan policajac, te da nije spomenuo Sarajlića. Visković je rekao da je to naknadno saznao.
Optuženog Delalića je interesovalo od koje puške je bio kundak kojim ga je “navodno ošinuo”, a Sarajlić je izjavio da nikada nikome ništa nije uzeo.
Stjepan Mijač posvjedočio je da je u Muzičku školu doveden u junu 1993. iz Kaknja, gdje je radio u rudniku.
“Ispred je bio formiran špalir od policajaca. Dok smo prolazili, uslijedilo je udaranje rukama, nogama, palicama”, prisjetio se svjedok.
Ispričao je kako je odveden na sprat, na ispitivanje, gdje su ga rukama i nogama udarali vojni policajci koji su mu stajali iza leđa.
Rekao je da su jednom dnevno dobijali hranu i da je izgubio deset do 15 kilograma. Naveo je da je bio zatvoren do kraja avgusta, a da su ih odveli iz škole kada je dolazio Crveni krst.
Svjedok Vejsil Lušija kazao je da je bio vojni policajac u Sedmoj muslimanskoj brigadi i da je Karalić bio komandir voda Vojne policije. Naveo je da su privedena lica ispitivana u Karalićevoj kancelariji. Rekao je da on nije vidio premlaćivanje, ali da je bilo priča. Naveo je da je jedno vrijeme bio vozač Talića.
Na pitanja Odbrane, on je kazao da ne zna ko je obavljao ispitivanja, ali da zna da su bila u Karalićevoj kancelariji.
“Ja privedem nekog i on ga preuzme u kancelariji”, rekao je Lušija.
Nastavak suđenja zakazan je za 4. novembar.
[post_publish_update_datetime]
