Bilo je to hladno i promrzlo jutro nakon burne večeri. Zadah od sinoćnjeg Skenderbega osjetio se u sobi. Bijelu svilenu postelju grijalo je Natalijino toplo tijelo. Njeni bokovi su bili poput neke drvene lađe satkane od savršeno povijenog kuhanog drveta, njeni bokovi vodili su moje ruke preko njenog uskog struka sve do trenutka do kada ne bi osjetio užarenu toplinu njenih nabreklih grudi. Osmjehnula se, okrenula i pogledala me direktno u oči te kazala „Žurim na komisiju budalice“ ustade i ode ka svojim odajama u sobu za garderobu.
Gledajući njene lagane pokrete poput oblaka i njen savršeno uzak struk, ispod kojeg bi njeni bokovi stvarali iluziju oblika jabuke, bio sam daleko od realnosti u svojoj mašti međutim glasan zvuk telefona vratio me u realnost. No možda me i ne bi vratio u realnost sa tako lijepog putovanja da na ekranu telefona nije pisalo da poziv dolazi od Ministra. Uzimam mrzovoljno mobitel dižem slušalicu i kažem „Dobro jutro“, „Jutro Romeo, Spavaš li ti ikada“ kazao je kroz smijeh Ministar popraćen kašljem od duhana. Inače Ministar me zove Đejms ali kad god bi zaglavio kod neke ljubavnice u stanu tepao bi mi Romeo, u smislu pravog romantika iako je između mene I Natlaije prevladavala samo jooš jedna u nizu romansa.
No koliko god da to zvučalo romantično Natalija je bila ozbiljna I razvedena žena starija od mene dobrih 6 godina. Žarila je i palila uposlenike Vlade Brčko distrikta BiH. Upoznali smo se na kafi u gradskoj Kafani. Ustvari nismo bili zajedno na kafi već odvojeno nekako smo očijukali sve vrijeme do trenutka dok ko drugi nego Ministar nije uzviknuo „Đemo, reci Đejmsu da požuri.“
Ta neslana šala Ministra ju je ipak nasmijala a meni oslobodila I dala manevarksog prostora za nastavak ove igre. Kasnije sam joj nakon nekoliko dana polu pijan od Žilavke prišao na nekoj privatnoj žurci u vinariji Gajić i onako sa cigaretom u ustima joj kazao „Slušaj mala možda jesam polu pijan ali nešto moram da te pitam.“ Nasmijala se dok joj je sa usana boja crvenog karmina oslikvala moj odraz a oči su joj zasijale kao da nije vjerovala ili navikla da bi joj javno neki muškarac tek tako prišao za stol „Reci mi to što želiš da mi kažeš mladiću“ dodala je. Molim te kaži mi rekao sam „Zašto si toliko lijepa prije ponoćnog sata“ i to je bilo to.
E sad Ministar misli da je ibla neka sponzoruša I da je pala na foru markirane odjeće te da tu nema ništa specijalno. No ja sam ipak bio mišljenja da je osjetila potrebu za romansom. Ipak sam ja na kraju I bio u pravu.
Ministar je kazao da se moramo vidjeti u vezi nekog slučaja. Dok sam sa njim razgovarao na telefon Natalija je već bila spremna i žurila je na komisiju. Usput je samo kazala “ e da, Poglavica je danas u 13 u Tuzli rekla mi je prijateljica od njegove supruge.“ zatim je žurno izašla i zatvorila vrata dok se njen novi parfem crvene štikle prostirao mirisom kao naziv pjesme Parnog valjka “Sve još miriše na nju.” Ministar je na telefon drobio o nekom tenisu i spominjao neki reket.
Skočio sam iz kreveta oprao zube,umio se obukao bijelu košulju i prateću opremu sjeo u mečku i krenuo ka odredištu. Mjesto gdje sam se uvijek sastao sa Ministrom prije nego što ćemo krenuti na posao bilo je mnogo popularno. Najbolja Kafa u gradu a najgora mraka za stolovima bilo je to jutarnje razbuđivanje.
Ministar je pio makiato, a ja malu kraktu sa hladnim mlijekom I bobicom natrena jer sam bio na Atkinsovoj dijeti odnosno u ketozi. Pitam ga o kakvom me tenisu pitao jutros i reketima? On se samo nasmijao i napomenuo me da mu ispričam za slučaj koji sam juče otkrio prije nego što je Skenderbeg kroz moje vene uzeo maha. Tada shvatih da se ne radi o tenisu već o reketu. Međutim ne o reketu za tenis nego reketu kao ucjeni koja se naplaćuje.
Ispričam mu priču kako mi se javio svjedok koji tvrdi da Mrkalj uzima reket u Komunalnom svim direktorima. Te da dnevno svaki direktor mora Mrkalju na ruke nositi oko 2.000KM na ruke i to u kešu. Primopredaja bi pretežno bila bez kurira onako direktno licem u lice u šetnji pokraj rijeke Save.
Isti svjedok mi je potvrdio što mi je još jedna ranije kazao a to je da je cijena radnog mjesta u Komunalnom jedna godišnja bruto plata što bi iznosilo negdje oko 20.000 KM te mi je dodao kako su ljudi rado dizali kredite na 10 godina da bi im rata bila oko 300KM povoljna za kupovinu radnog mjesta. Ministar je gledao i čudio se čudu ali je zapisao u bliježnicu ovaj detalj. Zajedno smo tvorili slučaj kod tužioca. Tužilac je jedva dočekao jer je već dugo čekao Mrkalja.
Ministar je kasnije na to sve samo dodao, vidiš Đemo, ovaj pardon Đejms što ti je Novak Đoković svojim reketom u tenisu, to ti je naš Mrkalj svojim reketom u Komunalnom u Brčkom! Prsnuli smo u smijeh nakon te konstatacije.
Ispričao sam Ministru da je Frida u panici te da je ponovo dala sama sebi auto gol. Pravdala se narodu kako je ona fina u ime institucije u kojoj radi. Te kako pokušava da podigne žene na bunu ali slab joj odziv pa to dodatno poglavicu nervira što ga botovi I članovi partije premalo štite uživo a još manje na društvenim mrežama.
Kazao sam mu kako ona konačno postaje građanin ali ima tu još posla nije građanin tek tako lahko postati. Sjetio sam se u međuvremenu da se poglavica Nataliji nedavno pohvalio kako mu je savjetnica kazala kako bi on sad kao Poglavica nakon svojih sex afera I žiže javnosti trebao istoj toj javnosti drugu sliku o sebi stvarati te mu je savjetovala kako treba da supruzi preporuči da ide na Zumbu kako bi malo izgubila višak kilograma i liniju dotjerala, te se kraće ošišala pa možda čak i ofarbala u njenu plavu boju. Te je dodala kako bi on sa suprugom češće trebao biti viđen u restoranima u gradu te na svadbama među ljudima. Također mu je preporučila kako bi i on trebao prestati da nosi Zarinu odjeću i košulje. To je više za moderne studente te kako bi on trebao da nosi marku “Nike” i “Loto” jer to na pijaci svi prodaju na Arizoni ispod tezge jer je original i krije se zbog inspekcije pod tezgom, ali je savjetnica tvrdila da je kvalitet zagarantovan te da je roba 100% pamuk i da ne bocka poput deke konjare.
Poglavica je bio u nedoumici jer mu je supruga Frida kazala nešto slično što je njoj Mrkalj rekao a to je kako bi on trebao da nosi odjeću jednog brenda što se proizvodi samo u Pazaru, te kako se novac ne bi trebao trošiti na strane brendove već ulagati u pazarske brendove. To je itekako i ličilo na Mrkalja.
No da stvar bude gora iako Poglavica nije poslušao Mrkaljev savjet upućen njegovoj supruzi, kompletnu foru I fazon je preuzeo potrčko iz kabineta poglavice, koji je to sve čuo te je po vladi počeo furati Sandžački tekstil i konfekciju kako bi izgledao opakije i opasnije iako on nije bio po krojenima Sandžaklija ali nekako se tako osjećao više popunjenim.
No iako je Poglavica pri kraju mandata zbog velikog broja afera u kratkom periodu od samo dvije godine, pored Bošnjaka i Srbi su shvatili da im je upravo on počeo praviti problem i smetati te ih na neki način i sramotiti u vlasti zbog bahatog ponašanja. Srbi su jednoglasno odlučili da poglavica mora pasti s trona te su se u te igre počeli tiho ubacivati.
No Mrkalj je već odavno primijetio da u toj ljubavnoj vezi ne štima sve baš najbolje. On je uvijek imao šlifa za te stvari te he tu bio majstor. Mrkalj je mogao namirisati kada u nekoj vezi nešto miriše truhlo tu bi onda povremeno on uskakao i ulazio u psihu žrtve. Naravno ne zbog ljubavi već zbog zaštite institucije koju vodi kako se ne bi raspala kada se podigne optužnica I protiv njega.
U početku Mrkalj bi zbijao viceve i šale, zatim pravio komfor zonu, a onda poput starog iskusnog lisca koristio situaciju i rukicama napadao. Žene su ga često lupale tašnicom po glavi. Volio je često ljudima razvlačiti pamet starim udbaškim metodama na taj način da bi kod osobe pokušao da izazove “Štokholmski sindrom” kako bi mu se žrtva uvijek vraćala iz straha sama a da je on ni ne pozove na telefon, osim ako mu šećer ne skoči na 17 posle unosa velike količine kupovnog jugurta koji je volio da pije u stanu za ručak I večeru.
Međutim Frida nije bila taj tip žene, bila je luckasta ali je čitala perverznog matorca namjere. U tašni bi vazda nosila tefalovu tavu za palačinke. Tako ako bi ovaj nešto pokušao ona bi ga poput starog mamlaza zviznula onom tavom po njušci sve do trenutka dok ne uzriju šljive ranke. Frida je ove skilove trenirala na poglavici i pokazali su se kao uspješni i korisni u datim trenutcima. Međutim ono što je u Fridi zadavalo strahove i predstavljalo problem je bi Mrkaljev revolver koji bi stalno nosio za pasom. Mali revolver u kožnoj futroli pun ko šibica sa 9mm kalibra bez kog Mrkalj u svom stanu ni u WC ne bi išao.
Mrkaljev dosje iz JNA je bio jako interesantan kada sam čitao. Njegov starješina u kasarnoj ga je opisao kao jako povjerljivog i uvjerljivog ali konfliktnu ličnost, moguć izljev bijesa rezultiran nasiljem stajalo je u izvještaju dosja.
Ministar me gledao s nevjericom i upitao “zaboga odakle ti njegov JNA Dosje to rijetko ko može da posjeduje!?” Umalo da padne s nogu kada sam mu kazao da sam kupio datoteku od 425 GB Dosija iz bivše JNA za sitne pare.
Nastavio sam s pričom a Ministar me prekide, uhvati za ruku i reče „pazi ono“, okrenuo sam se i ugledao Majora kako u pratnji svog rođaka advokata onako depresivan i shrvan odlazi na saslušanje u Tužilaštvo. Bio je i nervozan pri ulasku jer je znao da ga optužnica neće promašiti ovaj put.
No baš u tom trenutku sam se sjetio da sa sam Nataliji prošle godine kupio IPHONE 13 za rođendan. No sjetio sam se zbog grižnje savjesti da bi i supruzi sutra povodom dana zaljubljenih trebao kupiti IPHONE 14 PRO MAX. Ministar me je samo sasjekao pogledom i nastavio piti svoj topli makijato.
Nastavit će se…
