Na adresu redakcije “TIMES.BA” stiglo je pismo prosvjetne radnice koje prenosimo u cjelosti, bez izmjena.
8.mart Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena) ali i Dan distrikta obilježava se svake godine. Tog dana se u svijetu slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola. Nastao je kao inicijativa socijalističkih organizacija u razdoblju prije Prvog svjetskog rata u borbi za jednakost, pravo glasa kao i emancipaciji žena.
Žene u svojim podijeljenim borbama za jednakost, ili kako se koja izbori individualno, bez sindikalnog okupljanja postala je simbolika borbe za ženska prava, ako se uopše uspije naglas reći ,,ženska prava“. Nego, bez puno talasanja, ako ti je nadređeni blizak, ili još bolje iz tvoje stranke, sretan si, jer ćeš moći ostvarivati prava koja su ti zakonom propisana, a ako nisi stranački blizak nadređenim, crno ti se piše. I toliko o ostvarivanju prava u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine, kojeg juče na svečanoj akademiji nahvališe, tako, da bi nam pozavidjeli svjetski razvijene sredine na sreći, harmoniji, razvoju, investicijama, a to što da bismo omogućili djetetu bilo kakakv sadržaj, zabavni ili edukativni, moramo (ukoliko smo sretni imamo auto, i za šta nasuti rezervoar goriva) otići 100 kilometara da bismo dijete odveli u obližnju školu plivanja, skijanja, igraonicu, ili bilo kakav edukativni i zabavni sadržaj.
Prilikom slušanja izlaganja čelnih ljudi Distrikta zaista se može pomisliti kako stanovnici Distrikta trebaju biti zadovoljni i sretni ( ili tačnije samo ako si drag predjednicima stranaka vladajućih stranaka), i za one koji nisu upoznati sa samovoljom pomenutih može se pomisliti kako je situacija toliko bajna da bi se neko možda odlučio i doseliti. Doduše, nije to nama strano da mi uvezemo najsposobnije kadrove iz drugih bh. gradova, a one iz Brčkog pustimo na birou. Pa dobro, neka skuplja bodove na birou.. Ako nisi simpatičan (poslušan) bivaš odstrijeljen, odmaknut i izopšten od pomenutih, sa nemogućnošću bilo kakvog unapređenja.
Da bi se prava radnica u Distriktu ujednačila, trebat će još dosta vremena. U prilog ovome govori i činjenica da npr.u Odjeljenju za obrazovanje ako si u dijelu Ljudskih resursa, Pedagoške institucije i dio osoblja blizak šefu u Vladi Odjeljenja za obrazovanje, si malo više zasužan za pravo žena i dobiješ poklon bon u iznosu od 100 KM (stotinu konvertibilnih maraka),i budeš pozvan na novogodišnju večeru u čast ispraćaju stare godine, a ako si običan smrtnik (nastavnik, učitelj profesor, stručni saradnik ili isti onaj kojeg svi mogući čelnici i poslanici Distrikta zovu na kraju godine da izlobira uspjeh djeteta, upravo ti ljudi dovedeni su u taj položaj da nisu dobili ni najobičniju čestitku za 8.mart od resornog šefa, a da ne govorimo a skupocjenim poklon bonovima ( Mone, cvjećare, butici, restorani), koje, ukoliko nisi sretan da budeš u nekoj od pobrojanih pododjeljenja, onda valjda i manje vrijediš. Situacija i po drugim odjeljienima je slična, i pretežno su malo jednakiji ljudi u drugim odjeljenjima, ali ništa lošije nije ni u javnim ustanovama. Njima čak direktori omoguće da izaberu lokaciju, a sve trokove snosi direktor, pretpostavljamo novcem sugrađana. Baš velikodušno.
Valjda nastavni kadar nije još zaslužio ista prava kao i druge radnice Distrikta.
