U životu, pa tako i u prirodi, sve ima lošu i dobru stranu i treba biti optimista, pa gledati tu dobru. Ljepša strana kada je u pitanju otpalo lišće je spoznaja da je to lišće nova hrana za buduće biljne naraštaje, ukoliko ga koristimo u skladu sa načelima kako to priroda radi, da ga ili pustimo među biljkama kao malč, ili da ga sklonimo (sa travnjaka i terasa), te korisno upotrijebimo kao izvanredan materijal za kompostiranje, jer kao što je već dobro poznato, kompost je univerzalno gnojivo za svaki vrt.
Zato ga mi vrtlari trebamo proizvesti iz vlastitog otpadnog biljnog materijala ili, ako je to nemoguće, trebalo bi biti u jesen više kontejnera za zeleni otpad, a ne da on ostaje i završi kao smeće sa ostalim nebiološkim, često za okolinu štetnim materijalima. Sa javnih zelenih i betoniranih ili asfaltiranih površina bi komunalna preduzeća trebala prikupiti i isto tako kompostirati lišće za vlastite potrebe ili čak i za prodaju zrelog komposta građanima.
Pohvalni jesenji motivi
Veoma me je obradovala serija svježe i funkcionalno zasađenih žardinjera ispred Veterinarskog fakulteta, koje su godinama bile prazne i predstavljale pravo ruglo toga prostora. Hvala na lijepom i ugodnom iznenađenju za mene i građane.
Isto tako je za pohvalu primjer veselih cvjetića u recikliranim žardinjerama od vedro obojenih starih automobilskih guma ispred obdaništa u Ulici Envera Šehovića. Baš lijepo za dječije i naše oči. U toj istoj ulici nekoliko je nanovo propisno posađenih i zaštićenih stabala. Za pohvalu, samo da i održavanje bude odgovarajuće.
Vanjske bašte – kafane u Starom Gradu – uglavnom su sklonjene, ali na naše zadovoljstvo, ima vlasnika koji drže do zelenila, a prema tome i do ugođaja za posjetitelje i prolaznike, pa su za ovo doba godine primjereno zimzelenim biljem oplemenili žardinjere uz svoje objekte.
Konačno je ove jeseni zasađena cvjetna gredica u Malom parku, preko puta Predsjedništva BiH, u kojoj su raznobojne maćuhice već procvjetale, a prava urbana slika će to biti tek u proljeće.
Zelenilo mora biti kvalitetno održavano
Ono što me godinama razočarava je jesenje orezivanje u proljeće cvjetajućih grmova poput forzicija, japanskih dunja, pajasmina i drugih. Naime, ti se grmovi po pravilima struke orezuju tek u proljeće, iza cvatnje i to prorjeđivanjem grana, a ne kao uniformisano orezane kugle, pa izgledaju kao lutke.
Zašto je to pogrešno? Zato što su na granama tih grmova već u jesen formirani cvjetni pupoljci za ranu cvatnju u proljeće. Jesenjim orezivanjem se odrezuju i bacaju grane sa cvjetnim pupoljcima, pa i budući listovi koji bi se na njima trebali razviti u proljeće. Tko ima pravo da nas liši toga ugođaja i koristi koju možemo imati od raskošnih rascvjetalih i bogato razgranatih i olistalih grmova u proljeće? I redovno još plaćamo nepotrebno okopavanje ili košenje trave između tih grmova, koje košta, umjesto da pravilno orezanim grmovima bude potpuno pokrivena površina ispod i između njih. Lišće koje otpada treba da ostane ispod tako njegovanih grmova, jer je to hrana za bolji rast i još bogatiju cvatnju tih u proljeće cvjetajućih grmova.
Nedavno je Društvo prijatelja grada Sarajeva ukazalo na neopravdano zapušten Trg žrtava genocida u Srebrenici, ispred nekada jedinstveno lijepe Željezničke stanice Sarajevo, na kojem ne radi fontana, a i ono malo žardinjera su prazne ili se u njima šepure korov i suho stablo tuje.
Gradsko zelenilo je estetika, ali i zdravlje za ljude koji tu žive, pa ga u skladu sa tim treba primjenjivati i održavati.
Datum i vrijeme objave: 17.11.2025 – 10:22 sati
