Sve je bilo gotovo pritiskom na dugme. Prije dva dana, šef američkog Ministarstva finansija, Brandon Beach, prišao je čeličnoj kontrolnoj ploči u “sobi za penije” u kovnici novca u Philadelphiji. Poslao je posljednju turu novčića od deset centi u zdjelu. Time je, zvanično, peni prestao postojati. Više se neće kovati novi peniji, a postojeća zaliha će se postepeno smanjivati dok stari nestaju u zaboravljenim kasicama prasicama, jastucima na kauču i ladicama za sitnice.
Beach, kojeg je Trump imenovao u maju 2025. godine, pripisao je predsjednikovoj “zdravorazumskoj agendi” ukidanje penija. Rekao je da je to bio historijski trenutak. Ovo je prvi put od 1857. godine da su SAD povukle kovanicu iz opticaja.
To je ujedno bio i trenutak pripremljen za kamere. U stvarnosti, istakli su zaposleni, posljednji peniji namijenjeni javnoj upotrebi napustili su kovnicu još u julu. Ali kao i mnogo toga u današnjoj politici, radilo se o stvaranju predstave.
(Ti posljednji kovanici? Oni će biti prodani na aukciji i neće ući u opticaj).
Historija penija
Peniji postoje gotovo koliko i sama zemlja. Samo nekoliko godina nakon što je Ustav SAD-a zvanično ratificiran, nova vlada je počela razrađivati detalje za novoosnovanu državu. To je uključivalo donošenje Zakona o kovanom novcu iz 1792. godine. Naredio je kovanje zlatnika, srebra i bakra. Novi novčići uključivali su orlove (10 dolara), pola orla (pet dolara), četvrt orla (dva i po dolara), dolare, pola dolara, četvrt dolara, deset centi (nije greška u kucanju – to je originalni naziv za novčić od 10 centi, koji je 1837. preimenovan u deset centi), pola deset centi (današnji nikl), cente i pola centa.
Prvi peniji, iskovani 1793. godine, bili su napravljeni od čistog bakra (tada jeftinog metala). Na njima je bila žena s raspuštenom kosom kao simbolom slobode. Gospođa Sloboda ostala je bez prebijene pare više od 60 godina.
Godine 1857. peni je postao manji i jeftiniji za proizvodnju, sa sastavom od 88% bakra i 12% nikla. Dizajn se također promijenio. Orao u letu pojavio se na licu (glava), a vijenac na naličju (rep) tokom 1857. i 1858. godine. Nakon toga, od 1859. do 1909. godine, uveden je poznati “Indijanac”.
Godine 1909. Abraham Lincoln postao je prvi predsjednik čiji se lik pojavio na američkom novčiću, u čast stogodišnjice njegovog rođenja. Tokom 20. stoljeća, peni se i dalje pravio od mješavine bakra i nikla, osim jedne izuzetne godine. Godine 1943. peniji su se pravili od čelika obloženog cinkom jer je bakar bio potreban tokom Drugog svjetskog rata (kovnica se nakon rata vratila svom starom sastavu).
Od 2010. godine do posljednjeg penija kovanog 2025. godine, dizajn je nosio motiv “Štita Unije”, s Linkolnovim licem na licu i štitom na naličju. Količina bakra u peniju je ponovo drastično smanjena. Moderni peniji su napravljeni od 97,5% cinka sa 2,5% bakrene prevlake.
Troškovi više nisu imali smisla
Čak i sa smanjenom količinom bakra, ekonomija proizvodnje penija više nije imala smisla. Rastuće cijene metala i drugi troškovi značili su da je kovnica novca gubila novac na svakom peniju – oko 3,69 centi po kovanici.
Istovremeno, potražnja za sitnim novcem se smanjila. Amerikanci više nisu posezali za kovanicama prilikom plaćanja. Umjesto toga, kupovali su provlačenjem kartica, klikanjem i dodirivanjem svojih telefona. Čak su i automati za igre na sreću i praonice rublja postali bezgotovinski.
“Svaki peni košta više za proizvodnju nego što vrijedi”, rekao je Beach u Philadelphiji. “Zatvaranje proizvodnje uštedi poreskim obveznicima procijenjenih 56 miliona dolara godišnje.”
Ministar finansija Scott Bessent već je zvanično naredio kovnicama novca u Filadelfiji i Denveru da obustave proizvodnju, kako je naredio predsjednik Trump. “Predugo su Sjedinjene Države kovale penije koji su nas doslovno koštali više od dva centa”, napisao je Trump u objavi na Truth Social u februaru. “To je kolosalno rasipanje! Naredio sam svom ministru finansija da zaustavi proizvodnju novih penija.”
U to vrijeme, ukupna proizvodnja kovanica u SAD-u već je pala sa vrhunca od 15 milijardi u 2021. godini na manje od šest milijardi prošle godine. Broj zaposlenih u kovnici novca također se smanjio – sa oko 400 na 300 – kako je automatizacija napredovala, a zapošljavanje novog osoblja usporilo.
Američka kovnica novca prijavila je gubitak od 85,3 miliona dolara na proizvodnji gotovo 3,2 milijarde penija u fiskalnoj 2024. godini, prema godišnjem izvještaju Kongresu. Svaki peni koštao je gotovo 0,037 dolara, u odnosu na 0,031 dolar prethodne godine.
(Kovnica novca također gubi novac na novčićima od pet centi. Izrada svakog novčića od 0,05 dolara košta gotovo 0,14 dolara. Međutim, izrada novčića od deset centi košta manje od šest centi, novčića od četvrt dolara oko 15 centi, a novčića od pola dolara gotovo 34 centa.)
Kako funkcioniše cirkulacija kovanica
Većina potrošača dobija kovanice tako što im podiže kusur prilikom kupovine u maloprodaji. I svako ko je radio u maloprodaji zna da se višak kusura u kasama redovno polaže u banke. Kovnica novca ove banke ili finansijske institucije naziva finansijskim institucijama.
Budući da finansijske institucije ne izdaju kovanice koje se prodaju bez recepta svakodnevno, višak kovanica polažu u jednu od 28 blagajni Federalnih rezervi ili na njihove vanjske lokacije. Ti depoziti čine oko polovinu kovanica koje stižu u Federalne rezerve. Dodatnih 40% dolazi od kompanija koje obrađuju i sortiraju kovanice, a preostalih 10% su nove kovanice iz kovnice.
Istovremeno, Federalne rezerve primaju narudžbe za isporuku kovanica. Kovanice se zatim distribuiraju otprilike 11.000 finansijskih institucija širom zemlje, ovisno o potrebama lokalnog tržišta. Federalne rezerve puštaju u opticaj između 50 i 70 milijardi kovanica godišnje, u vrijednosti od oko četiri do sedam milijardi dolara.
Ako postoji nestašica, kovnica novca će povećati proizvodnju, ali to nije bio slučaj. Od 2008. do 2012. godine, ukupne zalihe penija, kovanica od pet centi, deset centi i četvrtina smanjile su se za 43%, a smanjene su i narudžbe finansijskih institucija.
Zaokruživanje prilikom prodaje
Nestanak penija bi vas mogao navesti da se zapitate: Šta se sada dešava u kasi?
Izgleda da bi moglo biti jednostavno. Za gotovinske transakcije, iznosi bi sada trebali biti zaokruženi na najbližih pet centi – naviše (ako iznos završava na 0,03 ili 0,04) ili naniže (ako završava na 0,01 ili 0,02). Naravno, ovo se odnosi samo na gotovinu. Za kartice i digitalna plaćanja ništa se ne mijenja i iznosi ostaju tačni do centa.
Ali to možda neće biti tako lako. Najmanje 10 država i lokalnih zajednica ima zakone o plaćanju gotovinom osmišljene kako bi se osiguralo da kupci koji plaćaju gotovinom nisu u gorem položaju od onih koji koriste elektronske metode plaćanja, čime se efektivno sprječava zaokruživanje naviše ili naniže. Ranije ove godine, Nacionalno udruženje prodavnica mješovite robe (NACS) poslalo je pismo Odboru za bankarstvo Predstavničkog doma i Odboru za finansijske usluge Predstavničkog doma. Pozvali su zakonodavce da usvoje nacionalni zakon koji bi omogućio zaokruživanje kako preduzeća ne bi kršila lokalne zakone. To se još nije dogodilo.
I nisu samo državni i lokalni zakoni potencijalni problem. NACS je sugerirao da bi zaokruživanje za kupce koji plaćaju gotovinom također moglo kršiti uvjete Programa dopunske pomoći u prehrani (SNAP).
Kako ovo utiče na potrošače?
U praksi, ekonomisti kažu da će uticaj na potrošače biti zanemariv. Smatra se da će potrošači ponekad plaćati malo više, a ponekad malo manje, bez mjerljivog uticaja na inflaciju. To su dobre vijesti za Amerikance koji su iscrpljeni troškovima.
Studije iz Kanade, koja je ukinula svoj peni 2012. godine, pokazuju da se zaokruživanje s vremenom izjednačava. Međutim, studija objavljena ranije ove godine u saradnji s podružnicom Federalnih rezervi u Richmondu navodi da su se te studije oslanjale na simulirane iznose transakcija na osnovu cijena pojedinačnih trgovaca i pretpostavki o kupovnim navikama i porezima na promet. To dovodi do pomiješanih zaključaka.
Koristeći podatke iz istraživanja DCPC-a iz 2023. godine, istraživanja koje podržavaju Federalne rezerve i koje prati stvarna plaćanja reprezentativnog uzorka potrošača, procijenili su da bi “porez na zaokruživanje” (zaokruživanje gotovinskih transakcija na najbližih pet centi) mogao koštati američke potrošače otprilike 6 miliona dolara godišnje.
Psihologija određivanja cijena bi se također mogla promijeniti. Decenijama su trgovci koristili “trik od 99 centi”. Ideja da hamburger od 4,99 dolara ili majica od 19,99 dolara izgledaju znatno jeftinije od 5 ili 20 dolara. Zaokruživanjem, ti trikovi mogu izgubiti svoju moć. Posebno kod plaćanja gotovinom koja će sada završavati lijepim, okruglim brojevima.
A šta je sa porezom na promet?
Važno je istaći da gradovi i države – koji nisu imali nikakvu ulogu u odluci o ukidanju penija – i dalje moraju obračunati porez na promet prije zaokruživanja ukupnog iznosa prilikom plaćanja gotovinom. Međutim, ovaj potez uvodi određenu nesigurnost u obračun poreza, jer ranije nismo imali ovakvu situaciju. Ukidanje pola centa prije skoro 225 godina dogodilo se mnogo prije uvođenja poreza na promet. Godine 1930. Mississippi je postao prva država koja je uvela opći porez na promet.
Zaokruživanje cijena za gotovinu, ali ne i za kartice, moglo bi izazvati zabunu na kasi prilikom obračuna poreza, pa čak i dovesti do tužbi. Potrošači se mogu pitati da li je fer plaćati veći porez prilikom plaćanja gotovinom. Pogotovo sada kada mnogi razmatraju prelazak na gotovinu jer će naknade za plaćanje karticama uskoro porasti.
Trgovci se također pitaju hoće li postojati neka vrsta prelazne olakšice za nagodbe. Je li bolje naplaćivati malo više ili malo manje?
Trenutno ne postoji “pravilo zaokruživanja” specifično za otkup novca. Savezne države i lokalne zajednice, od kojih neke također imaju djelomične poreze na promet (kao što je poreska stopa od 6,25% u Massachusettsu ili 5,5% u Nebraski), trebale bi kasnije izdati dodatne smjernice.
Šta je sljedeće?
Nije sasvim jasno da li je Trump imao moć da samostalno ukine peni. Jer specifikacije valute, uključujući veličinu i sastav metala kovanica, određuje Kongres. Kada je pola centa ukinuto 1857. godine, to je učinjeno aktom Kongresa. Možda to čak i nije važno. Malo je vjerovatno da će iko u Kongresu zahtijevati povratak penija.
I iako peniji možda više neće silaziti s proizvodnih traka, bit će tu – barem neko vrijeme. Američko udruženje banaka procjenjuje da je u opticaju još uvijek oko 250 milijardi penija. Budući da ih ima toliko mnogo (i još uvijek su zakonsko sredstvo plaćanja), trebale bi proći godine prije nego što potpuno nestanu.
Kelly Phillips Erb , Forbes
Datum i vrijeme objave: 16.11.2025 – 07:58 sati
