Nju s ostalim ženama i djecom prevoze do Sarajeva, a sve do poziva iz Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine živjela je u ubjeđenju da je njen sin na radnoj obavezi, kako su im rekli vojnici tada.
“Kad jedan dan zovu, idu niz Romaniju: ‘Možeš li nam opisati šta je bilo na tvome djetetu’“, priča Munevera, dodajući da je opisala šarenu majicu i gojzerice na cik-cak kopčanje koje je tad devetnaestogodišnji Muhamed imao na sebi.
“Kaže: ‘Jeste, sad smo pronašli’“, opisuje Munevera, govoreći da je 2000. njen sin ekshumiran, a dvije godine kasnije na Ivan Polju i suprug, koji je imao 50 godina u vrijeme nestanka.
Od tada je, kaže, nekoliko puta poželjela da je i ona mrtva, a onda, smatra da je bolje da je živa kako bi neko mogao da svjedoči o zločinu u Novoseocima.
“Samo nek se zna šta su uradili na pravdi… Najprije zadržavali, zadržali ljude i onda pokupili i pobili”, kaže Selmanović koja je iskaz dala i pred Sudom BiH u postupku koji se od 2021. vodi protiv Dragomira Obradovića i još devet osoba za zločine u Novoseocima.
Pripadnici Vojne policije i Izviđačke čete Druge romanijske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske (VRS) su, prema optužnici, u noći s 21. na 22. septembar 1992. opkolili i ušli u Novoseoce, gdje je jedan od pripadnika izviđačke čete ubio Devlu Karić.
Nakon toga je izvršeno razdvajanje žena i djece od muškaraca, da bi žene i djeca bili povedeni prema autobusu u blizini džamije kako bi bili transportirani prema Sarajevu, dok su 44 muškarca u dva vojna vozila prevezeni do smetljišta na Ivan Polju, gdje su u dvije grupe dovedeni do ivice vrtače, te usmrćeni automatskim oružjem, a zatim je jedan od pripadnika Izviđačke čete vršio ubijanje preživjelih pojedinačnim hicima iz pištolja.
Tijela 42 ubijena muškarca su ekshumirana 2000. godine, jedno tijelo je pronađeno na drugoj lokaciji, dok se za jednim još uvijek traga.
Pružio joj dijete u naručje
