U svoj ljubavi prema djetetu i čežnji za njegovim boljim, bilo da se radi o prvašiću ili maturantu koji ide na fakultet i polako, odrastajući, ulazeći u svijet odraslih, kao roditelji, lako nas mogu uhvatiti u zamci. Zato je važno znati pratiti svoje dijete u svim fazama njegovog djetinjstva i odrastanja.
Polazak djeteta u školu donosi niz promjena u funkcionisanju porodice i daje nove dimenzije odnosu roditelja i djece. S druge strane, tokom adolescencije, završetka srednje škole i odlaska na fakultet, tinejdžer prelazi sa osjećaja DUŽNOSTI na osjećaj IZBORA, a roditelj od supervizora postaje neko sa tinejdžer se može razviti i, u najboljem slučaju, konsultovati.
Priprema djeteta za školu
Kako će se desiti ova veoma važna promjena, kako u životu roditelja, tako i u životu djeteta, umnogome će zavisiti od načina funkcionisanja porodice i stava roditelja prema promjenama u životu općenito. Polazak u školu kod djeteta izaziva različite emocije jer je to prvi veliki korak u životu djeteta. Zato roditelj treba da pripremi dete za polazak u školu i tako mu pomogne da se raduje polasku u školu, a ne da je se plaši.
Roditelj treba da:
• pokazati djetetu prostorije škole prije polaska;
• upoznajte ga sa jutarnjim vještinama;
• pomoći djetetu da razvije socijalne vještine;
• ohrabrite ga da bude nezavisan.
Psihološka istraživanja pokazuju da određeni tipovi roditeljskog ponašanja djeteta koje ide u školu mogu PROMOVISATI djetetovo pozitivno školsko iskustvo i razvoj vezan za školu, dok drugi oblici roditeljskog ponašanja mogu POTOPITI djetetov pozitivan školski razvoj.
Promjena roditeljske uloge
Kada dijete krene u školu, njegova svakodnevica u školi postaje dio porodičnog života, a ono što se djetetu dešava u školi ima značajan uticaj na djetetovu porodicu. S druge strane, funkcionisanje porodice djeteta koje se školuje ima veliki uticaj na adaptaciju djeteta na školu i njegovo ponašanje i funkcionisanje u školi.
Kada dijete krene u školu (posebno prvo dijete), dolazi do velike promjene u ulozi roditelja. Roditelj on više nije samo negovatelj, već i pomagač, neko ko pruža podršku i prati ponašanje djeteta sa zahtjevima učenja i prilagođavanja školskom okruženju.
Shutterstock.com
Polazak djeteta u školu (pogotovo ako je prvo dijete) svakako je radostan, ali i veoma stresan period u životu roditelja, ne samo zbog vlastitog stresa, već i zbog suočavanja sa stresom djeteta. . Radost i ponos roditelja jer njihovo dijete postaje student često je ispunjen stresom. Važno je da roditelji znaju da su suprotstavljena osećanja o novom poglavlju u životu njihovog deteta sasvim normalna.
Roditeljska anksioznost
Psiholozi ovu kombinaciju stresa, brige i strepnje roditelja zbog polaska djeteta u školu nazivaju – RODITELJSKA ANksioznost.
Ključni izvori ovoga anksioznost su:
• strah od novog,
• gubitak kontrole,
• zabrinutosti vezane za sigurnost i dobrobit djeteta,
• anksioznost odvajanja (strah od odvajanja).
Prije nego što dijete krene u školu, odnosno dok je kod kuće, roditelji imaju osjećaj predvidljivosti i kontrole nad okolinom svog djeteta: šta radi, s kim provode vrijeme i šta mu se dešava. Kada je dijete u školi, ovi osjećaji su mnogo slabiji, jer je škola novo okruženje za dijete, sa novim pravilima i rasporedom aktivnosti, a roditelji brinu kako će se dijete uklopiti u tu novu sredinu.
Vrlo često se dešava da roditelji svoja negativna školska iskustva projektuju na svoje dijete!
Često se dešava da su zabrinuti za sigurnost svog djeteta dok je u školi (mediji su bukvalno bombardirani tragičnim i ekstremnim događajima u školama širom svijeta).
Također su jako opterećeni mogućnošću da njihovo dijete bude maltretirano i zlostavljano od strane vršnjaka ili starijih učenika.
Brine ih i hoće li se njihovo dijete moći uklopiti u školsko društvo, steći dobre prijatelje i ostvariti uspješnu društvenu komunikaciju sa vršnjacima.
Polazak djeteta u školu je događaj koji se događa u vrijeme kada je emocionalna i funkcionalna veza između roditelja i djeteta još jaka. Pustiti dijete da ide svojim putem težak je, ali neophodan proces za svakog roditelja čije dijete odrasta.
Određeni stepen „emocionalnosti“ roditelja u vezi sa rastom samostalnosti deteta i provođenjem sve više vremena „van kuće“ je normalna pojava. Ali separaciona anksioznost kod roditelja, kao i kod samog deteta, može poprimiti PATOLOŠKE dimenzije. Roditelji počinju pretjerano da brinu o djetetovim brigama kada je dijete odvojeno od njih, odnosno dok je u školi.
Tinejdžeri idu na koledž
Vrlo slična emocionalna dinamika odvija se i kod roditelja čije dijete “na pragu zrelosti” napušta grad svojih roditelja da bi studiralo u drugom, obično većem mjestu. Budući da je ovo odvajanje u određenom smislu „ozbiljnije“ od polaska djeteta u školu, jer podrazumijeva danonoćnu i dužu odvojenost, a često je i uvod u trajno napuštanje „porodičnog gnijezda“, emocionalne reakcije roditelja, osim uzbuđenja i ponosa što imaju dijete koje je odraslo i upisalo fakultet, vrlo često uključuje tugu i snažnu zabrinutost za život djeteta koje sada preuzima odgovornost za svoj život od svojih roditelja.
Kako će proći ovaj veoma stresan trenutak u životu roditelja i njegovog deteta “na pragu zrelosti” umnogome zavisi od iskustva koje su roditelji imali u tom periodu svog života, ali i od dosadašnjeg odnosa roditelj-dete. dijete.
Shutterstock.com
Svakako, u nekom trenutku života postoji izbor puta. šta ja želim? Šta mogu učiniti?
Odabir visokog obrazovanja daje vam priliku da završite nešto što smatrate ispravnim. Mnogi još uvijek ne znaju dovoljno da znaju koji je pravi put u životu, a ovaj izbor se često doživljava kao konačan, iako nije.
I “pusti me” i “drži me”
• Roditelji, razgovarati sa djetetom o tome šta ga čeka, recite mu o dolasku sve većeg pritiska na učenje. Međutim, pokušajte da smanjite strah od opasnosti, a ne da ga povećate. Naučite svoju djecu kako da nauče da uče!
• Jedan od glavnih izazova je – NAUČITI DJETE DA SE PRILAGOĐAJE. Pomoć koja mu je potrebna tokom ove tranzicije uključuje NAVIJANJE ZA NJEGA i VOĐENJE KROZ TEŠKE VODE.
• I ne zaboravite, čak i kada dijete pustimo samo, to ne znači da je dobro, bez obzira da li je predškolac ili tinejdžer. Vašem djetetu ste potrebni čak i kada ste razdvojeni.
• Dijete kaže „pusti me“, šapuće „drži me“. Posao roditelja je oboje.
Naslovna fotografija: Shutterstock.com
