Donald Tramp je u ponedeljak izabrao senatora iz Ohaja JD Vance kao njegov republikanski protivnik na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Državama, nakon sedmica spekulacija o tome koga bi mogao izabrati nekretninama i bivši predsjednik.
Na protivnikovom tiketu, u međuvremenu, jeste Kamala Harris, koji se bori protiv demokrate Joea Bidena. Haris je sadašnji potpredsjednik koji se kandidirao protiv Bidena 2020. godine, kada je kalifornijski senator postao prva crnkinja i prva Amerikanka Azije koja se kandidirala na predsjedničkoj listi jedne velike stranke.
Od Vensove objave, analitičari traže moguće razloge zašto je Tramp možda izabrao bivši rizični kapitalista i autor koji je do prije nekoliko godina bio oštar kritičar bivšeg predsjednika.
Ali da li izbor potpredsjednika zapravo povećava šanse predsjedničkog kandidata za pobjedu na izborima? Al Jazeera analizira izborne rezultate, ankete i višedecenijske analize kako bi saznala.
Da li se predsjednici ponašaju bolje u matičnoj državi potpredsjednika?
To je često centralno razmatranje koje navode politički insajderi — nada da bi izbor potpredsjednika mogao pomoći da osvoji svoju državu.
Međutim, istraživači koji su decenijama proučavali izborne rezultate kažu da malo toga ukazuje na to da ova računica zapravo pomaže.
“Vrlo je rijetko da otkrijemo da bi potpredsjednički kandidat nosio određenu matičnu državu”, rekao je za Al Jazeeru Kyle Kopko, docent političkih nauka na koledžu Elizabethtown u Pennsylvaniji.
Kopko je sa Christopherom Devineom, profesorom političkih nauka na Univerzitetu u Daytonu, opsežno istraživao i pisao o izbornom efektu rivala.
Tokom svog istraživanja, Kopko je otkrio da potpredsjednici mogu mobilizirati više glasova za predsjedničke kandidate najčešće ako dolaze iz male države i imaju veliko političko iskustvo. Ovo se ne odnosi na JD Vance.
Primjer takvog protivnika bio je i sam Bajden, kada je bio bivši predsjednik Barack Obama Potpredsjednik na izborima 2008. i 2012. godine, rekao je Kopko.
Bajden dolazi iz Delaware, mala država sa samo tri okruga. Imao je “ogromnu količinu političkog iskustva služeći u Senatu iz Delawarea”, rekao je Kopko.
“Ali Delaware je već bio prilično dosljedno demokratska država u Elektorskom kolegijumu.”
Kako su predsjednici prolazili kroz historiju u zemlji svog potpredsjednika?
Iako predsjednički kandidati obično pobjeđuju u matičnim državama svojih protivnika, posljednjih decenija gotovo uvijek su birali potpredsjednike iz država za koje se ionako očekivalo da će pobijediti – a ne swing država.
Kada su birali potpredsjedničke kandidate iz svake države, rezultati su bili različiti – u najboljem slučaju.
Uzmite u obzir 1960, kada je demokrata John F. Kennedyosvojio je Teksas, matičnu državu svog protivnika Lyndon B. Johnsonsa 50,5 odsto glasova.
I Kenedi i Džonson su rekli da da nije bilo Džonsona, Kenedi ne bi postigao uspehe na jugu. Kopko je rekao da odatle potiče mit o prednosti domaće zemlje potpredsjednice.
Demokrate, koje su tradicionalno dominirale politikom Teksasa, izgubile su u toj državi 1952. i 1956. godine – pa bi im dobro došlo pojačanje. Međutim, Kopkova analiza anketnih podataka sa tih izbora pokazuje da je Džonson zapravo bio nepopularan među biračima u toj državi i da je mogao da naudi Kenediju u Teksasu. Državna utrka je bila blizu – Kennedy je pobijedio Richarda Nixona za 2 procentna poena.
1992. i 1996. demokrata Bill Clinton je pobijedio u Tennesseeju, državi njegovog protivnika, Ala Gorea. To je bio prvi put da su Demokrate osvojile Tennessee od 1964. Ali da li je Al Gore odgovoran? Godine 2000., kada je Gore bio predsjednički kandidat njegove stranke, izgubio je u Tennesseeju od Georgea W. Busha.
Ako je Goreov poraz 2000. u Tennesseeju pokazao da predsjednički kandidati nemaju garanciju da će pobijediti u svojoj državi, isto vrijedi i za potpredsjedničke kandidate.
Na izborima 1968. godine, kada je bio republikanac Richard Nixon lako osvojio predsjedničku poziciju, demokratski protivnik Hubert Humphrey pobijedio je u Marylandu, matičnoj državi Nixonovog potpredsjednika Spira Agnewa.
Šta je sa zadnjim godinama?
- Godine 2020. Bajden je osvojio Kaliforniju, Harrisovu matičnu državu, sa 63,5 posto glasova. Međutim, od 1992. godine, demokratski kandidat je uvijek pobjeđivao u Kaliforniji. Guverner Indijane Mike Pence bio je Trumpov potpredsjednik, a Trump je osvojio državu sa 57 posto glasova. Od 1968. republikanski kandidati su pobjeđivali u Indijani na svim izborima osim 2008. kada je pobijedio demokrata Obama.
- Godine 2016. Tramp, koji se kandidovao sa Pensom, osvojio je Indijanu sa 57,2 odsto glasova. Hilari Klinton kandidovala se sa senatorom iz Virdžinije Tim Kaine za Demokratsku stranku. Klintonova je pobijedila u Virdžiniji sa 50,2 posto glasova.
- Obama se 2012. godine kandidirao sa Bajdenom kao potpredsjednikom i pobijedio Delaware sa 58,6 posto glasova. Predstavnik Wisconsina Paul Ryan bio je republikanski protivnik Mitt Romney trči. Romney nije pobijedio u Wisconsinu, gdje je Obama osvojio 52,8 posto glasova.
- 2008. Obama je osvojio Delaware sa 62 posto glasova. Republikanski izazivač, John McCain, izabrao je bivšeg guvernera Aljaske Sarah Palin trči s njim. McCain je osvojio Aljasku sa 50 posto glasova.
Šta nam govore prethodne ankete?
Čak i ako predsjednički kandidati imaju nešto bolji učinak u matičnoj državi svog protivnika, kao što pokazuju neka istraživanja, čini se da njihova ukupna nacionalna popularnost uglavnom nije pogođena.
Na prošlim izborima, Bajden najavio je Harris kao njegov potpredsjednik 11.08.2020.
Na osnovu prosječnih predsjedničkih anketa iz 2020. na platformi za analizu glasanja FiveThirtyEight, Harris nije značajno utjecao na Bajdenovu popularnost među biračima.
Krajem februara 2020. godine, Bajden i Tramp bili su blizu u anketama, sa Bajdenom samo 3,8 procentnih poena ispred svog republikanskog rivala. Taj se jaz utrostručio na 9,5 procentnih poena do kraja juna 2020., prije nego što je Haris imenovan za Bajdenovog potpredsjednika.
Od 3. avgusta 2020. godine, Bajden je bio 8,2 procentna poena ispred, sa 50,5 odsto prema Trampovim 42,3 odsto. Do 24. avgusta, Bajdenov učinak u anketi je samo neznatno porastao; u anketama je imao 51,4 posto.
Za Izbori 2016Tramp je 15. jula 2016. godine najavio Majka Pensa kao svog potpredsednika, dok je demokratska rivalka Klintonova izabrala Kejna za svog potpredsednika 22. jula 2016. godine.
Borba između Trumpa i Hilary Clinton bila je tesna 9. juna 2016., a Clinton je vodila za samo 4 procentna poena, prema prosjeku nacionalnog istraživanja FiveThirtyEight te godine. Razlika se dodatno smanjila na 3,5 do 14. jula 2016.
Do 30. jula 2016., nakon što su objavljena oba izbora za potpredsjednicu, Clinton i Trump su bili izjednačeni, a ankete su bile gotovo identične. Međutim, jaz se proširio, a u avgustu i septembru zabilježena je najveća razlika u procentima između Clintonove i Trumpa, dostižući vrhunac od 8,1 za to vrijeme.
Da li potpredsjednici dozvoljavaju predsjedničkim kandidatima da budu bolji s određenim demografskim podacima?
Kada je Bajden odabrao Harrisa za svog potpredsjednika, analitičari su predviđali da će to povećati Bajdenovu podršku među crnim biračima.
Anketa koju je u ljeto 2020. proveo Centar za proučavanje raznolikosti i demokratije Univerziteta Northwestern pokazala je da je 57 posto Afroamerikanaca reklo da bi s više entuzijazma glasalo za Bajdena da je za potpredsjednicu izabrao Afroamerikanku. .
Nakon izbora, izlazna anketa CBS-a pokazala je da 90 posto crnih glasača podržava Bidena. Međutim, crnke su činile samo 9 posto uzorka izlazne ankete od 15.285 ispitanika.
Kopko je rekao da je njegova analiza pronašla malo dokaza da potpredsjednici poboljšavaju glasove među određenim grupama birača.
Na primjer, rekao je, postoji malo statističkih dokaza koji pokazuju da su Geraldine Ferraro, protivnica demokratskog kandidata Waltera Mondalea iz 1984., ili Sarah Palin, kandidatkinja Johna McCaina 2008., uspjele mobilizirati žene glasače za svoje izbore, uprkos tome što su obje bile popularan među ženskim glasačima u anketama.
U stvari, izvještaj istraživačkog centra Pew koji se bavi rezultatima izbora 2020. otkrio je da je Trump ušao među žene glasače, osvojivši 44 posto glasova žena, u poređenju sa 39 posto u 2016. Ovo, u godini kada se Haris kandidovao, a Tramp je Pensa kandidovao.
Koje još faktore razmatraju predsjednički kandidati?
Ako predsjednički kandidati ne biraju protivnike na osnovu njihove sposobnosti da mijenjaju države ili zato što mogu značajno privući demografiju koja inače ne bi glasala za njih, koji su drugi faktori u igri?
Kopko je rekao da neki predsjednici biraju potpredsjednika koji je u skladu sa njihovom politikom kako bi biračima pojačali svoj politički program. Rekao je da je, iako je teško odrediti ukupnu Trumpovu motivaciju iza odabira Vancea, spekulirao da je Trump izabrao Vancea jer bi s njim bilo lakše raditi ako Trump pobijedi na izborima jer se njihovi politički prioriteti preklapaju.
Mogao bi postojati drugi razlog. U ovoj trećoj predsjedničkoj utrci, Trump se suočio sa nizom republikanskih izazivača 2016., 2020. ili 2024., prije nego što je – u većini slučajeva – stao u red i poljubio prsten.
Vance, koji je bivši Trumpov kritičar, nikada se nije kandidirao protiv njega na izborima.
“JD Vance se nije kandidirao za predsjednika. Nije napao Trampa tokom kampanje”, rekao je Kopko.
