Izraelski list Jerusalem Post navodi kako je svjestan da je spor oko sporazuma o razmjeni zarobljenika s Islamskim pokretom otpora Hamas, između izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i njegovog ministra odbrane Yoava Gallanta, veći od bilo kojeg prethodnog spora između njih dvojice.
U analizi svog glavnog vojnog dopisnika Yone Jeremy Popea, naznačio je da su prethodni sporovi između “dva najmoćnija lidera u Izraelu danas”, koji su izbili u javnost na “haotičan način”, bili fokusirani na reformu pravosuđa i na to u kojoj mjeri bi se mogle poduzeti mjere protiv rezervnih vojnika u izraelskoj vojsci koji prijete ostavkom, a vezano za regrutaciju ljudi iz vjerskog pravca Haredi u redove vojske, te da li je moguće iskoristiti neke zaposlenike Palestinske samouprave za zamjenu Islamskog pokreta otpora Hamas u Pojasu Gaze.
On to ranije nije javno objavio
Pope je u svojoj analizi naveo da Gallant nije javno ili eksplicitno izrazio svoju podršku sklapanju sporazuma – na kojem insistira administracija američkog predsjednika Joea Bidena – s pokretom Hamas za povratak zatvorenika, a kojeg podržavaju i drugi visoki čelnici poput Benny Gantza i Gadi Eisenkota, ministara u prethodnoj izraelskoj ratnoj vladi.
Gantz i Eisenkot su bili potpuno spremni da postignu dogovor, te da vrate taoce i okončaju rat bez ulaska u Rafah, a možda čak i bez ulaska u Khan Yunis.
Prema analizi, Eisenkot je želio “predaju” pred Hamasom u novembru prošle godine, kada je ovaj ponudio oslobađanje manjeg i drugačijeg broja zarobljenika u sklopu dogovora o produženju primirja u to vrijeme, dok je Gallant stao na stranu Netanyahua u njegovom protivljenju da se dopusti Hamasu bilo kakva izmjena u sporazumu.
List tvrdi da je Gallant, čim su gradovi Khan Yunis i Rafah podvrgnuti izraelskoj kontroli, najavio podršku većini u establišmentu izraelske vojske, koja je tvrdila da Hamas više ne posjeduje velike organizirane snage, tako da okončanje rata nije smatrano velikim ustupkom pokretu koji bi omogućio oslobađanje zarobljenika.
Kraj ozbiljne borbe
U svojoj analizi, Pope smatra da su, prema ovakvom mišljenju, pet invazija koje je izraelska vojska pokrenula na dijelove Gaze “napadi” velikih razmjera slični onima koje izraelska vojska obično izvodi na Zapadnoj obali, a ne smatraju se pravim invazijama.
Gallant i izraelska vojska smatraju da je ozbiljna borbena faza rata, da tako kažemo, već okončana, bez obzira na političke slogane koji su iznijeti odbijanjem okončanja rata. Gallant smatra da je ovo pravi trenutak da se povrati što veći broj izraelskih zarobljenika.
Prema riječima ministra u prethodnoj mini-ratnoj vladi, svako odugovlačenje, bilo kakva zabuna ili bilo kakav pokušaj da se sada pooštre uslovi sporazuma je politički potez koji živote zatvorenika izlaže direktnoj i nepotrebnoj opasnosti.
Uslovi koji su rukovodstvo vojske ostavili bez teksta
Jerusalem Post je objasnio da je to i mišljenje višeg vojnog rukovodstva u izraelskoj vojsci, koje je “začuđeno” Netanyahuovim uslovima koje je objavio u nedelju uveče, a koji su u suprotnosti sa važnim aspektima sporazuma na koji je Izrael već pristao “u teoriji”.
Međutim, izraelski list dodaje da bi Netanyahu mogao pristati na razmjenu zarobljenika, te da bi njegova najava mogla biti namijenjena isključivo za javnu upotrebu, dok neki smatraju da se nakon pažljivog analiziranja njegovih riječi može reći da je premijer ostavio otvorena mnoga vrata koja vode postizanju dogovora.
Na primjer, rekao je da samo “naoružani” pripadnici Hamasa ne mogu da se vrate u sjevernu Gazu, ali nije spomenuo ništa o nenaoružanim pripadnicima.
Međutim, ono što najviše smeta Gallantu u vezi s Netanyahuovim postupcima i izjavama – uključujući njegov pokušaj da poveže sporazum o taocima s pregovorima o uključivanju vjerskog pokreta Hareda u izraelsku vojsku – je to što oni odražavaju njegovo snažno protivljenje postizanju konačnog sporazuma koji će vratiti zatvorenike njihovim domovima.
Prema analizi lista, to može značiti da je Netanyahuov krajnji cilj da zadrži Hamas na vlasti sve dok smatra da je “dovoljno slab” i sve dok je u stanju da nastavi sa izdavanjem naređenja izraelskoj vojsci da pokreće napade koji izgledaju kao rat protiv njegovih kritičara u krajnjoj desnici.
Ostaje pitanje – po Pepeovom mišljenju – da li bi Gallant razmislio o ostavci ako zaista vjeruje da je Netanyahu minirao dogovor, i da li bi ga (Netanyahua) ova prijetnja mogla natjerati da krene u pravcu dogovora, barem dovoljno dugo koliko je potrebno da vrati prvu grupu zatvorenika, što podrazumijeva “prva faza” sporazuma.
